E‘ di indescrivibile fascino l’ambiente che circonda un anima come dimora che è deceduta dalla vita nella fede in Gesù Cristo. E’ da chiamare un Paradiso in confronto alla valle terrena, è una regione straordinariamente bella, che ricorda comunque anche di nuovo dei campi terreni, benché agiscano sull’anima da renderla incomparabilmente beata. Quello che all’anima sembrava particolarmente delizioso sulla Terra, lo troverà certamente nell’ambiente in cui oramai si trova, solo molto più bello e perfetto. L’anima nell’aldilà può condurre la stessa vita come sulla Terra, per quanto le abbia procurato la Redenzione; ma finché la vita terrena non era un ostacolo per la maturazione spirituale, può dimorare nell’atmosfera spirituale e persistere nella gioia nello stato che la rende felice come lo bramava sulla Terra.
Ma proprio delle anime progredite non desiderano più una tale dimora. Loro si sono già troppo estraniate al mondo perché cercavano spiritualmente. L’attuale ambiente sarà per l’anima il Regno di Luce, ed in questo Regno i figli terreni penetrano poco, cioè non può essere reso loro piacevole. Sono delle inimmaginabili Creazioni di affascinante pienezza di Luce, che sono prive di qualsiasi Opera di Creazione terrena. L’anima viene guidata in modo veramente provvidenziale nella nuova Patria dagli esseri di Luce che le vanno incontro, intorno a lei tutto è Luce raggiante, e l’occhio spirituale vede delle formazioni più strane di immensa bellezza, sempre adeguate all’attuale percezione, in modo che l’anima deve quindi essere felice, perché vede, sente e possiede ciò che le prepara le massime Beatitudini.
Non godrà mai da sola di questa felicità, ma con lei insieme vi saranno sempre degli esseri che hanno gli stessi sentimenti, la stessa maturità spirituale e devono adempiere gli stessi compiti. Questa coincidenza spirituale della vita dei sentimenti di più anime estasia estremamente l’anima. Si uniscono quindi intimamente le anime che spiritualmente sono sullo stesso gradino e così formano di nuovo un armonioso insieme senza qualsiasi stonatura o lite spirituale. Ma raramente è da supporre che una tale anima rivedrà i suoi parenti che sono ritornati a Casa prima di lei. Perché raramente tutti loro insieme avevano lo stesso tendere spirituale e quindi anche gli ambienti di queste anime sono del tutto differenti. E rispetto alla loro pienezza di Luce si soffermano anche vicino alla Terra, cioè presso le anime a loro affini spiritualmente. Tutte queste anime possono quindi anche trovare intorno a sé delle Creazioni terrene, ma ne hanno il desiderio solamente quelle anime che sono ancora attaccate alla Terra ed ai suoi beni.
Perciò queste descrizioni di tali incontri spirituali non sono sempre da considerare errate, solo che non è quella sfera che dovrebbe valere come meta per un’anima aspirante spiritualmente. Quello che è comprensibile per gli uomini sulla Terra, è appunto ancora molto terreno, molto umano, ma quello che ne va oltre, non può di nuovo essere comprensibile agli uomini. Queste sfere sono così belle ed armoniose in modo travolgente, che i suoi abitanti non ritornano volentieri alla Terra e si avvicinano anche raramente ai loro parenti, dato che questa vicinanza è per loro un’atmosfera inusuale, che abbandonano di nuovo possibilmente svelte e si rivolgono alla loro vera Patria, che offre loro così tanto del Magnifico e dove viene diffuso sempre una Luce raggiante attraverso l’unificazione con degli esseri spiritualmente maturi, e questo è quindi inimmaginabile per i figli terreni, che danno ancora troppa attenzione al mondo, da poter penetrare nella regione puramente spirituale.
Come si svolge la vita nell’Eternità dopo la morte, è da trasmettere solo molto poco attraverso la contemplazione spirituale, ma questo è certo, che nell’aldilà vengono solo raramente concluse le stesse unioni che esistevano sulla Terra. Perché nei casi più rari si trova la stessa predisposizione spirituale, la stessa maturità spirituale e lo stesso fervente tendere verso Dio negli uomini che si appartenevano sulla Terra, di conseguenza anche nell’Eternità si avrà lo stesso rapporto di maturità spirituale per una unione di esseri, ma queste possono essere delle anime di uomini che sulla Terra si erano totalmente estranee, e quivi si trovano, per essere felici in modo indicibile attraverso l’esercizio di opere d’amore, che sono nuovamente rivolte agli esseri ancora imperfetti sulla Terra e nell’aldilà.
Amen
TraduttoreOd neopisive privlačnosti je okruženje, koje sada ima za prebivalište jedna duša, koja je u vjeri u Isusa Krista rastavljena od života. To treba nazvati rajem u usporedbi sa zemaljskom dolinom, to je jedan iznimno lijepi predio, koji međutim također opet podsjeća na zemaljska područja, premda na dušu djeluje neusporedivo usrećujuće. Ono što je duši izgledalo posebno privlačno na Zemlji, to će zasigurno zateći u okruženju u kojem se sada nalazi, samo daleko ljepše i savršenije. Duša u onostranom može voditi isti život kao na Zemlji, ukoliko je ovaj njoj donio Izbavljenje; čim dakle zemaljski život nije bio ometajući (priječeći) za duhovnu zrelost, ona može prebivati u duhovnoj atmosferi, i tako opstati u radostima, u njoj usrećujućem stanju, koje je žudila (čeznula) na Zemlji. Ipak, baš uznapredovale duše, uglavnom više ne žude takvo prebivalište. One su već previše otuđene od svijeta, jer su one bile duhovno stremeće. Tako će sadašnje okruženje ove duše biti svjetlosno kraljevstvo, a u ovo kraljevstvo zemaljska djeca tek rijetko prodiru, odnosno, ono im ne može biti učinjeno zamjetnim. Nepredočive su tvorevine čarobne punine svjetlosti, koja nedostaje svakom zemaljskom djelu Stvaranja. Duša je vođena na zaista brižan način od njoj prilazećih svjetlosnih bića u novu domovinu, sve oko nje je zračeće svjetlo, i duhovno oko vidi najneobičnije oblike goleme ljepote, uvijek prilagođeno postojećim osjećajima, tako da duša stoga mora biti sretna, budući smije vidjeti, osjećati i posjedovati ono što njoj pričinja najveća blaženstva.... A, ona nikada neće sama uživati ovu sreću, nego će zajedno s njom uvijek biti bića koja imaju iste osjećaje, istu duhovnu zrelost, i trebaju ispuniti iste zadatke. Ovaj duhovni sklad života osjećaja više duša, dušu ushićuje do krajnosti. Stoga se duše koje su duhovno na istoj razini, duboko prisno povezuju, i tako opet formiraju skladnu cjelinu, bez ikakvog duhovnog nesklada i ikakvog duhovnog sukoba. Ali rijetko se može smatrati da će jedna takva duša iznova vidjeti svoju rodbinu (obitelj), koji su prije otišli kući. Jer rijetko su svi imali isto duhovno nastojanje, i stoga su također okruženja ovih duša potpuno različita. A, obzirom na njihovu puninu svjetla, oni se također zadržavaju u blizini Zemlje, odnosno uz njima duhovno srodne duše. Sve ove duše stoga mogu također oko sebe zateći zemaljske tvorevine, ali žudnju za tim će nositi samo duše koje su još vezane za Zemlju i njena dobra. Otuda opise takvih duhovnih ponovnih susreta ne treba uvijek smatrati pogrešnima, samo je to sfera koja se ne bi trebala smatrati kao cilj duše koja nastoji.... Ono što je shvatljivo ljudima na Zemlji, ipak je još vrlo zemaljsko, vrlo ljudsko.... što međutim izlazi van toga, ljudima se pak ne može učiniti tako shvatljivim. Ove sfere su tako neodoljivo lijepe i skladne, da se njihovi stanovnici ne vraćaju rado na Zemlju, i također se rijetko približavaju njihovoj obitelji, budući je ta blizina za njih čudna atmosfera, koju oni iznova što je moguće hitrije napuštaju, i okreću se njihovoj istinskoj domovini, koja im nudi toliko mnogo veličanstvenoga, i gdje će se kroz zajedništvo sa duhovno zrelim bićima uvijek širiti zračeće svjetlo, a ovo je dakle nezamislivo za zemaljsku djecu, koja sama još previše pažnje poklanjaju svijetu, da bi ona mogla prodrijeti u čisto duhovno područje. Kako se odvija život u vječnosti poslije smrti, može se tek vrlo malo prenijeti kroz duhovno viđenje, ali izvjesno je da će u onostranom tek rijetko biti zaključene iste veze koje su postojale na Zemlji. Jer, u najrjeđim slučajevima se isti duhovni stav, ista duhovna zrelost, i isto gorljivo nastojanje prema Bogu, susreće kod na Zemlji usklađenih ljudi, stoga će i u vječnosti jedino isto stanje duhovne zrelosti povlačiti za sobom udruživanje bića, ali ovo mogu biti zemaljski potpuno strani ljudi-duše, koje se tu nalaze, da budu neiskazivo sretne kroz vršenje djela Ljubavi, koja se iznova odnose na još nesavršena bića na Zemlji i u onostranom.
AMEN
Traduttore