Chi ama la vita, crea a sé stesso la morte, e chi la dà volenteroso, vivrà nell’Eternità. La vita terrena è proprio soltanto il pre-stadio per l’Eternità, e se ora non volete lasciare la vita terrena, il vostro amore è ancora troppo rivolto a cose terrene, e con un tale amore nel cuore non potete diventare beati, dato che non potete aprire il cuore allo spirituale e quindi nemmeno condurre una vita spirituale. Ma la vita spirituale è il simbolo della Beatitudine. Prendete un contenitore diventato totalmente inutilizzabile e mettetevi dentro dell’acqua, la vostra fatica sarà vana per tenervi dentro l’acqua. Nello stesso modo è d’impedimento anche la minima resistenza, se l’acqua dev’essere condotta attraverso una strettissima apertura. Ed ora osservate un cuore totalmente rivolto alla vita terrena. Può sentire delle Verità spirituali ancora ed ancora, queste non potranno rimanere in esso, ma echeggiano via senza essere udite. E proprio così la Verità spirituale non può penetrare nel cuore dell’uomo, se il suo accesso è sbarrato attraverso ostacoli, che sono seduzioni terrene e fascini del mondo. E senza le Verità spirituali nuovamente l’anima dell’uomo non può maturare, perché l’anima come tale ha bisogno del Nutrimento spirituale, mentre ogni esaudimento terreno è soltanto il nutrimento del corpo. Ma con la morte il corpo è caduco, quindi solo l’anima è destinata per la Vita nell’Eternità. Questa ora è raggrinzita e quasi senza vita, se l’uomo ama soltanto la vita terrena ed ha desiderato solo il suo esaudimento. “Chi dà la sua vita per amore per Me, avrà la Vita eterna ed Io non dò come vi dà il mondo.... ” Queste Parole del Signore danno l’orientamento per la vita sulla Terra. Ciò a cui dovete aspirare, non è comparabile con le gioie del mondo. Non dovete servire il vostro corpo ed esaudirgli ogni desiderio, perché questo corpo passa. Ma se sacrificate al Signore e Salvatore tutto ciò che significa desiderio del corpo, se mettete in fondo la vita corporea e pensate solo alla Vita dell’anima sulla Terra, vi verranno una volta preparate delle gioie celesti, e ciò a cui rinunciate, vi viene ricompensato migliaia di volte. Ma se credete di poter fare ambedue le cose contemporaneamente, se credete di servire il mondo e di poter far giungere contemporaneamente all’anima il Nutrimento spirituale, allora il Signore vi esclama: “Nessuno può servire due padroni.... ” Colui che si rivolge alla Terra e le sue gioie, non trova la via verso l’Alto; colui che desidera il mondo, è servo di colui che cerca di tirarvi giù, e non potete giungere in Alto e servire il Signore nello stesso tempo, perché allora state in contraddizione contro ciò che dovete fare, sia verso l’Alto come anche verso il basso. Il progresso nello spirituale esige la rinuncia a tutto il mondano, e se capitate nella situazione di venir posti davanti ad ambedue le cose e dover decidervi, è ora la vostra libera volontà ciò che sceglie, ma non è mai possibile concludere un compromesso e quindi proporre al Padre celeste di approvare un tendere verso ambedue le parti. L’uomo si deve decidere per propria spinta di scegliere la via verso l’Alto e di rinunciare al mondo, oppure accettare il naufragio dell’anima nel desiderio per il mondo e così perdere l’eterna Vita nella Magnificenza. E perciò è incomparabilmente meglio languire nella vita terrena e rinunciare a tutte le gioie terreno, che essere eternamente espulso dalla Gioia e Beatitudine celeste.
Amen
TraduttoreTko ljubi život, sam sebi stvara smrt, a tko ga dobrovoljno preda, živjet će zauvijek. No, zemaljski je život samo pred-etapa za Vječnost, i ako sada ne želite ostaviti zemaljski život, vaša ljubav je još uvijek previše okrenuta zemaljskim stvarima, a sa takvom ljubavi srca ne možete postati blaženi, obzirom da ne možete otvoriti srce duhovnome i stoga niti voditi duhovni život.... Ali, duhovni život je oličenje blaženstva. Uzmite jednu posudu koja je postala potpuno neupotrebljiva, i stavite u nju vodu, i vaš napor da u njoj zadržite vodu će biti uzaludan. Ujedno će čak i najmanja zapreka biti smetnja, ako voda treba biti provedena kroz uski otvor.... A sada promotrite jedno srce potpuno okrenuto zemaljskom životu.... Ono može iznova i iznova slušati duhovne Istine, ali se one u njemu ne mogu zadržati, nego odzvanjaju bez da ih je čuo. Isto tako, duhovna Istina ne može prodrijeti u ljudsko srce, ako joj je pristup blokiran preprekama, koje su zemaljska zavođenja i podražaji svijeta. I iznova, ljudska duša bez Istine ne može sazrjeti, jer duša kao takva ima potrebu za duhovnom ishranom, dok je svo zemaljsko ispunjenje samo hrana za tijelo. Međutim, sa smrću tijelo propada, pa je jedino duša određena za Život u vječnosti. Ona je sada zakržljala i gotovo beživotna, ako čovjek ljubi samo zemaljski život i žudi jedino za njegovim ispunjenjem. „Tko preda svoje tijelo iz Ljubavi prema Meni, imat će život vječni, a Ja vam dajem, ali ne kako vam daje svijet....“ Ove Riječi Gospoda daju smjernice za život na Zemlji. Ono čemu ovdje možete težiti nije usporedivo sa zemaljskim radostima. Ne trebate služiti vašem tijelu i zadovoljavati svaku žudnju, jer ovo tijelo prolazi.... Međutim, ako žrtvujete Gospodu i Spasitelju sve što podrazumijeva tjelesna želja.... ako ostavite iza tjelesni život i mislite samo na Život duše na Zemlji, jednog dana ćete biti spremni za nebeske radosti, a ono čega se odreknete će vam biti tisuću puta nadoknađeno.... Ali ako vjerujete da možete činiti oboje istovremeno, ako vjerujete da možete služiti svijetu i istovremeno dostavljati duši duhovnu hranu, onda vas poziva Gospod: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara....“ Tko se okreće zemlji i njenim užicima, ne pronalazi put prema Gore; tko žudi svijet, sluga je onoga koji vas pokušava povući dolje, i vi ne možete u isto vrijeme stići Gore i služiti Gospoda.... jer ste tada protivni onome što trebate napraviti, i prema Gore, kao i prema dolje. Napredak u duhovnome zahtjeva odricanje od svega svjetovnoga, a ako se nađete u situaciji da ste postavljeni ispred obje stvari i morate odlučiti, onda je vaša slobodna volja ta koja odabire, ali nikada nije moguće napraviti kompromis, a time i predložiti Nebeskom Ocu da odobri težnju prema obje strane.... Čovjek sam, na vlastiti poticaj mora odlučiti izabrati put prema Gore i odreći se svijeta, ili u želji za svijetom priskrbiti propast svoje duše i tako biti izgubljen za vječni život u Slavi. I stoga je neusporedivo bolje oskudijevati u zemaljskom životu i odreći se svih zemaljskih užitaka, nego biti zauvijek isključen iz nebeske Radosti i Blaženstva.
AMEN
Traduttore