Un ampio campo d’attività sarà sempre l’agire nell’amore, in questo potrete esercitarvi costantemente, se soltanto la vostra volontà si avvicina all’eterna Divinità. Nella pienezza del disamore fra gli uomini riconoscerete anche, quanto lo spirito dell’uomo si è allontanato dalla consapevolezza di Dio, come egli cerca sempre la soddisfazione del suo “io” e tutto l’amore di cui è capace, è per questo io. E da questo amor proprio procede sempre soltanto il male. La brama, di possedere per sé tutto l’immaginabile, è il motivo di tutti i vizi e difetti, che poi sono attaccati ad uno che è nell’amor proprio. Lo vedete già nel semplice procedere nell’aumentare i beni. L’uomo aspirerà sempre soltanto a conquistare tutto per sé di ciò che gli sembra desiderabile, e per ottenerlo non teme nessun mezzo, anche se infrange i Comandamenti di Dio. Se ne approprierà illegittimamente, oppure cercherà anche di danneggiare il prossimo mediante l’astuzia e l’inganno, non temerà la bugia, se soltanto gli procura il minimo vantaggio. Ma non curerà mai l’amore per il prossimo, e con questo gli manca tutto ciò che può portarlo più vicino all’eterna Divinità. Nella stessa misura però avrà l’effetto benevolo l’attività nel vero amore per il prossimo. L’uomo si sforzerà sempre di proteggere il prossimo contro tutto ciò che a lui stesso sembra svantaggioso, e rimarrà sempre nella Verità ed agirà secondo i Comandamenti di Dio e potrà anche gioire in ogni momento della Presenza di Dio mediante l’agire di opere nell’amore per il prossimo. Chi dimostra del bene al prossimo in modo disinteressato, il suo possesso spirituale aumenterà e gli procurerà nell’aldilà una ricompensa imperitura, e ci vuole soltanto la volontà dell’uomo, di poter gioire delle massime delizie dopo la morte corporea. Le tentazioni del mondo sono il peso opposto, e l’uomo nel suo abbaglio non riconosce il cattivo valore delle gioie terrene, ma cerca con tutti i mezzi di procurarsele, e la sua sorte nell’aldilà sarà perciò miseria, assenza di gioia, perché gli verrà dato nella stessa misura, come ha dato ai suoi prossimi nella vita terrena. Chi ama troppo soltanto sé stesso, non può mai conquistarsi la Grazia divina, perché il Signore non benedirà mai il suo fare e sfaccendare. Soltanto l’esercizio dell’amore per il prossimo gli assicura questa. Chi dà volontariamente il suo possesso, riceverà il doppio e non soltanto in modo terreno, ma in misura ancora maggiore in modo spirituale, perché l’amore è il più grande, e soltanto mediante l’amore l’uomo si può già redimere sulla Terra.
Amen
TraduttoreDjelovanje u Ljubavi će uvijek biti široko polje aktivnosti, neprestano ćete se moći vježbati u tome samo ako je vaša volja naklonjena vječnom Božanstvu. Po punini neljubavnosti među ljudima moći ćete i prepoznati koliko se duh čovjeka udaljio od Božje svijesti..... Kako on uvijek samo traži zadovoljavanje svoga “ja” i sva ljubav za koju je sposoban je usmjerena tom ja. I iz te samo-ljubavi uvijek proizlazi samo zlo..... Ovisnost o tome da se sve zamislivo posjeduje za sebe je uzrok svim porocima i manama koje se tada lijepe za takav jedan život samoljublja.
Primjećujete to već na jednostavnom procesu umnažanja dobara. Čovjek će se uvijek samo truditi da zadobije za sebe sve ono što mu se čini poželjno, i ne preže ni od korištenja sredstva za stjecanje koja povrjeđuju Božje zapovijedi..... Doći će do posjedovanja nezakonitim putem ili putem lukavštine ili varanja bližnjih..... Neće se ustezati od laži samo ako mu ona donosi i najmanju dobit.
No nikad neće gajiti Ljubav prema bližnjemu i time mu nedostaje sve što ga može približiti vječnom Božanstvu. A aktivnost u istinskoj Ljubavi prema bližnjemu imati će blagotvorno djelovanje u istoj mjeri. Taj čovjek će se uvijek truditi zaštititi bližnjega od svega što njemu samom izgleda štetno i stalno će prebivati u Istini i postupati će u skladu sa Božjim zapovijedima i time i kroz aktivnost u djelima Ljubavi prema bližnjem neprestano moći uživati u Božjem Prisustvu.
Tko nesebično bližnjima daje dobro, njegov duhovni posjed će se povećavati i u onostranom mu donijeti neprolaznu plaću, i jedino je potrebna volja čovjeka da bi nakon tjelesne smrti mogao uživati u najuzvišenijim stanjima. Mamljenja svijeta su protu-teža i čovjek u svojoj zaslijepljenosti ne prepoznaje bezvrijednost zemaljskih zadovoljstava nego se svim sredstvima trudi njih domoći i stoga je njegova sudbina u onostranom bijedna, otužna, pošto će mu biti plaćeno istom onakvom mjerom kakvom je on u zemaljskom životu davao svojim bližnjima.
Tko pretjerano ljubi jedino sebe nikada ne može zadobiti Božju Milost, pošto Gospodar njegovo djelovanje i nastojanje nikada neće blagosloviti..... Jedino mu prakticiranje Ljubavi prema bližnjemu Nju osigurava. Tko voljno daje od svog posjeda, duplo će primiti, i to ne samo zemaljski nego u još većoj mjeri duhovno, jer Ljubav je ono najuzvišenije i jedino putem Ljubavi se čovjek može spasiti još na Zemlji.....
AMEN
Traduttore