Compare proclamation with translation

Other translations:

‘BOG JE POSLAO SVOGA SINA NA ZEMLJU....’

(1 Ivanova 4:9, 10)

Opet i iznova vam je objašnjeno da je Isusova duša došla iz svijeta svjetla na Zemlju kako bi sebe utjelovila u čovjeku Isusu u svrhu misije koja je zahtjevala čistu dušu, jer Bog Osobno se želio nastaniti u ovoj duši, a On je to bio u stanju učiniti jedino u čistoj duši bez grijeha.... On je poslao Svoga Sina na Zemlju.... Može li biti jasnije riječi da ovo potvrdi? Bila je to ne-pala duša, kao suprotnost ljudskim dušama koje su morale proći dugim procesom razvoja kroz stvaranja i započeti njihovo ljudsko utjelovljenje u jako nesavršenom stanju.... Ali to ne isključuje činjenicu da se Isusova duša morala mučiti i nevjerojatno teško boriti protiv svega neduhovnoga koje ju je opsjedalo izvani.... jer Njegovo je tijelo bilo nezrela materija i, zbog utjecaja neprijatelja, duša je bila teško opsjedana od strane tih neiskupljenih supstanci....

Sve zemaljske strasti su bile priljubljene uz tijelo a njegovi su instinkti, koji su i dalje prianjali uz tijelo kao dio vrlo nezrelih supstanci, zahtjevali zadovoljavanje. Isusova je duša došla na Zemlju u potpuno čistom stanju, ipak nebrojena su nezrela bića bila priljepljena uz nju koje duši nije bilo dozvoljeno otresti; namjesto toga, ona ih je trebala umiriti i usavršiti. Isus, čovjek, je također bio preplavljen od strane vanjskih nezrelih supstanci, njegovo je okruženje tako utjecalo na Njegovu dušu da je morala izdržati iste unutarnje borbe koje pala duša mora otrpjeti, i prema tome neistinito je da je za čovjeka Isusa poradi Njegove savršene duše bilo lakše ostvariti ovaj čin Spasenja.... Štoviše.... budući je bila čista i bez grijeha.... Njegova je duša daleko više patila u nezrelom okruženju, Njegova čista duša je reagirala izuzetno osjetljivo na grijeh, na sve što ga je uslijed utjecaja neprijatelja preplavilo od strane njegovih bližnjih ljudskih bića....

Tama u kojoj je svjetlosna duša morala boraviti joj je uzrokovala neopisivu bol a ipak, ona je bila ispunjena gorućom ljubavlju spram ove grešne ljudske rase i željela ju je iskupiti od grijeha i smrti. Pa iako se sve sotonske prirode prirode gomilalo oko Isusove duše, to ipak nije uspjelo nagnati Isusovu dušu da padne u grijeh. On se odupro svim kušnjama, On se borio protiv Njegovog neprijatelja baš kao i svega neduhovnoga što ga je salijetalo.... Njegova ljubav spram Njegove braće u nevolji se nije umanjila i On je također uspio u produhovljavanju njegovih neduhovnih tjelesnih supstanci kroz ljubav, koja se neprestano povećavala, i tako ispunila čovjeka Isusa da Ga je zaposjela Sama Vječna Ljubav, Koja nikad ne bi bila u stanju Sebe očitovati u grešnoj duši bez da prouzroči njezino uništenje.... Zašto vi ljudi ne prihvatite ove riječi ‘On je poslao Svoga Sina na Zemlju....’? Ono što dolazi od Njega je savršeno i zato je rečeno ‘On je sišao na Zemlju’ a ne ‘On se uspeo iz ponora....’

Iako je Isusova duša u velikoj mjeri bila okružena sa sotonskim elementima, oni su prilazili Njegovoj duši izvani i Njegova im se duša ipak suprotstavila i nije dozvolila sebi da padne kao što je Božji neprijatelj namjeravao.... Bez obzira da li je bio salijetan od strane neduhovnih supstanci Njegova tijela.... ili da li su se neduhovna bića pokušala priljepiti uz Njega kao Sotonini poslanici.... Njegova se čista duša suprotstavila i uklanjala je sve što je bilo sotonske prirode, dok je sazrijevala svoje nezrele tjelesne supstance tako da su bile u stanju pridružiti se duši u produhovljenom stanju kada je Isus ostvario Njegov čin ljubavi. Čim je duša ušla u carstvo tame ona je bila podređena sotonskim silama pa ipak im nije podlegla, ona im se suprotstavila pošto je bila puna ljubavi i ova joj je ljubav priskrbila snagu da ustraje sve do kraja.

Međutim, duša je od gore donijela sa sobom ljubav, ona nije žrtvovala ljubav, umjesto toga, ona je sebe rastuće više ujedinila sa Vječnom Ljubavi i tako se zbilo sjedinjenje, koje bi trebalo biti konačni cilj na zemlji za svakog čovjeka. Isus, ljudsko biće, je Sebe proslavio/deificirao na Zemlji kroz Njegovu veliku ljubav i Njegovu izuzetnu patnju i mučnu smrt.... Pa ipak, On se, također, morao boriti kako bi ostvario to proslavljivanje, to Njemu nije bilo lakše nego bilo kojoj drugoj osobi, jer ljudi također posjeduju Božansku iskru ljubavi i mogu je neprestano hraniti i potpirivati u blistavi plamen.... Oni mogu apelirati Isusu za pomoć, dok je Isus pak uvijek i jedino crpio snagu iz ljubavi.... ali ova u Njemu udomljena/sklonjena ljubav je bio Sam Bog. Međutim, Bog je bio u stanju skloniti se jedino u biću bez grijeha, On nikad ne bi bio u stanju ući u palu dušu koja je uzlaznom stazom putovala kroz stvaranja.... dušu koja je jednom otpala od Njega i odbacila Njegovu ljubav....

Naposlijetku, ono što je opterećivalo sva pala bića je bio izvorni grijeh, a ovaj bi izvorni grijeh najprije trebao biti iskupljen prije nego je sjedinjenje sa Bogom moglo ponovo biti moguće.... Prema tome, da je duša čovjeka Isusa bila ‘pala’ duša, ona ne bi bila iskupljena prije raspeća i Bog se nikad ne bi bio mogao nastaniti u njoj.... Međutim, On se nastanio u Isusu jer On je bio Ljubav.... Bog Osobno je postao čovjekom. Božja ljudska manifestacija nikad ne bi bila moguća na ijedan drugi način.... ali ovo jeste i ostat će najveća od svih tajni....

Čisto biće je trebalo ostvariti čin okajanja ljudskog izvornog grijeha, jer palo je biće i dalje bilo podložno vladavini Božjeg neprijatelja i nikad ne bi bilo u stanju sakupiti snagu da sebe odvoji od neprijatelja, svoga zatvorskog čuvara.... Sada je to za čovjeka moguće, jer Isus Krist je poradi toga umro na križu.... svjetlosna duša je trebala ući u borbu sa neprijateljem i Isus je pobijedio u toj borbi budući je Njegova snaga bila Ljubav, budući je On vodio ovu bitku u jedinstvu sa Samim Bogom, Vječnom Ljubavi, i tako je Bog Osobno iskupio ljudsku rasu od grijeha i smrti.... Vama ljudima treba biti dana relevantna informacija, jer pogrešna će mišljenja također voditi do pogrešnih zaključaka. Lucifer se ne bi bio morao boriti protiv Isusa da mu je bio zapovjednikom.... A svaka je pala duša i dalje podložna kontroli neprijatelja.... sve dok nije iskupljena od strane Isusa Krista.... Ni jedna pala duša ne bi nikada uspjela poraziti neprijatelja.... Čin Spasenja još nije bio ostvaren, prema tome bi Isusova borba bila neuspješna, jer palo biće koje je jednom odbilo Božju snagu ljubavi je doista primilo sićušnu iskricu ljubavi od Boga, ali ju nikad ne bi bilo potpirilo u blistavi plamen budući bi ju neprijatelj bio zaustavio i pošto je samo biće bilo preslabo.... Vi ljudi trebate razumjeti da vi sebe gubite u pogrešnim mišljenjima ako se ne kanite ovog mišljenja kako je Isusova duša Sotonin dio [[ili ‘kako je Isusova duša pripadala Sotoni’]], time jednom otpalo duhovno biće.... Sa ovim gledištem bi vi samo učinili problem Božje ljudske manifestacije još nerazumljivijim i upitnijim.... I prema tome vam čista istina mora opetovano biti predočena, jer jedino istina će vas ispravno prosvijetliti a istina će uvijek jedino proizaći od Samog Boga.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

“Dio mandò Suo Figlio sulla Terra.... ”

Vi viene sempre di nuovo dato il Chiarimento sul fatto, che l’Anima di Gesù veniva dal mondo di Luce sulla Terra, per incorporarSi nell’Uomo Gesù per via di una Missione che richiedeva un’Anima pura, perché Dio Stesso voleva prendere dimora in quest’Anima e lo poteva fare soltanto in un’Anima pura senza peccato. Egli inviò Suo Figlio sulla Terra. Quale Parola ve lo può confermare ancora più chiaramente? Era un’Anima non caduta, al contrario delle anime degli uomini, che devono percorrere il lungo cammino di sviluppo attraverso la Creazione ed iniziare la loro incorporazione come uomo in uno stato molto imperfetto. Questo non esclude però, che l’Anima di Gesù doveva indicibilmente lottare e combattere contro tutto lo spirituale immondo, che La opprimeva dall’esterno, perché il Suo Corpo era materia immatura e da queste sostanze non redente l’Anima veniva duramente oppressa attraverso l’influenza dell’avversario. Il Corpo era attaccato da tutte le passioni terrene ed esigeva l’adempimento dei suoi istinti, che gli erano ancora attaccati quindi come appartenenza delle sostanze ancora molto immature del Corpo. L’Anima di Gesù venne sulla Terra totalmente pura, ma si appendevano a Lei innumerevoli entità immature, le quali l’Anima non doveva scuotersi di dosso, ma le doveva addolcire e portare alla maturazione. Anche dall’esterno infuriava pure dello spirituale immaturo contro all’Uomo Gesù, l’ambiente agiva sulla Sua Anima, in modo che questa aveva da sostenere tutte le lotte interiori, che anche un’anima caduta doveva sostenere, e perciò è ingiusto dire che per via della perfezione della Sua Anima all’Uomo Gesù fosse stato più facile compiere quest’Opera di Redenzione. Al contrario, la Sua Anima soffriva, perché era pura e senza peccato, soffriva ancora di più sotto l’ambiente immaturo, la Sua pura Anima era oltremodo sensibile contro il peccato, contro tutto ciò che infuriava contro di Lui come l’agire dell’avversario di Dio da parte dei prossimi. L’oscurità nella quale l’Anima di Luce doveva dimorare, era per Lei un tormento inesprimibile, e ciononostante era colma dell’ardente Amore per questa umanità empia e la voleva redimere dal peccato e dalla morte. Tutto il luciferino si spingeva bensì verso l’Anima di Gesù, ma nulla poteva riuscire affinché Gesù Stesso cadesse nel peccato. Egli resistette a tutte le tentazioni, Egli combatté contro il Suo avversario e contro tutto lo spirituale immondo che Lo opprimeva. Il Suo Amore non diminuiva verso i Suoi fratelli che erano nella miseria, e Gli riuscì pure a spiritualizzare le sostanze spirituali immonde del Suo Corpo, appunto attraverso l’Amore, che aumentava costantemente e colmava l’Uomo Gesù talmente, che l’Eterno Amore Stesso prese dimora in Lui, il Quale non avrebbe però mai potuto manifestarSi in un’anima empia, senza che questa fosse svanita. Perché voi uomini non volete lasciar valere questa Parola: “Egli mandò Suo Figlio sulla Terra..”? Quello che proviene da Lui, è perfetto e quindi si dice: “Egli discese sulla Terra”, non: “Egli salì dall’abisso.... ” Il luciferino circondò bensì moltissimo l’Anima di Gesù, ma si avvicinò alla Sua Anima dall’esterno, che però gli resistette e non si lasciò portare alla caduta, cosa che era l’intenzione dell’avversario di Dio. Sia che siano state delle sostanze spirituali immature, che Lo opprimevano dal Corpo, sia che erano degli esseri non redenti, che cercavano di appendersi a Lui come inviati di Satana, la Sua pura Anima prestò resistenza e respinse il satanico, mentre portava lo spirituale immaturo del suo Corpo alla maturazione, in modo che si poteva unire spiritualizzato con l’Anima, quando Gesù aveva compiuto la Sua Opera d’Amore. Appena l’Anima entrò nel regno dell’oscurità, era anche esposta alle forze luciferine, ma non soccombette a queste, ma le resistette, perché fu colma d’Amore e questo Amore Le diede la Forza di perseverare fino alla fine. L’anima però portò l’Amore dall’Alto, l’Amore non La lasciò, ma Si unì sempre di più con l’Eterno Amore, quindi si svolse l’unificazione, che dev’essere la meta finale di ogni uomo che passa sulla Terra. L’Uomo Gesù Si E’ divinizzato sulla Terra tramite il Suo grande Amore ed il Suo smisurato soffrire e tormentoso morire. Ma anche Lui doveva lottare per raggiungere questa Divinizzazione, per Lui non era più facile che per ogni altro uomo, perché anche gli uomini possiedono la scintilla divina d’amore e la possono nutrire costantemente e farla divampare chiaramente. Per questo possono richiedere l’Aiuto di Gesù, mentre Gesù attingeva la Forza sempre soltanto dall’Amore, questo Amore però Era Dio Stesso, il Quale Si celava in Lui. Dio d’altra parte Si poteva celare soltanto in un essere senza peccato, non avrebbe mai potuto entrare in un’anima che, da caduta, aveva percorso la via verso l’Alto attraverso la Creazione, un’anima, che una volta era “caduta” da Lui ed ha rifiutato il Suo Amore, perché appunto questa era la colpa primordiale, che gravava su tutti gli esseri caduti, e questa colpa ur avrebbe dovuto essere estinta, prima che fosse possibile di nuovo un’unione con Dio. Se l’Anima dell’Uomo Gesù quindi fosse stata un’anima “caduta”, allora prima della morte sulla Croce non era redenta, ed allora Dio Stesso non avrebbe mai potuto prendere dimora in lei. Ma Lui Era in Gesù, perché Egli Era l’Amore. Dio Stesso Era diventato Uomo. Ma la Divenuta Uomo di Dio non sarebbe mai potuta essere possibile, che però è e rimarrà il più grande Mistero. Un Essere puro doveva compiere l’Opera dell’Espiazione per la colpa primordiale degli uomini, perché un essere caduto stava lui stesso ancora sotto il dominio dell’avversario di Dio e da sé stesso non avrebbe mai potuto avere la forza di staccarsi dall’avversario, dal suo carceriere. Ora l’uomo lo può fare, perché per questo Gesù Cristo è morto sulla Croce. Un’Anima di Luce doveva combattere contro l’avversario, e Gesù ha sostenuto questa lotta, perché la Sua Forza Era l’Amore, perché Lui Stesso conduceva questa lotta unito con Dio Stesso, l’Eterno Amore, e quindi Dio Stesso ha redento gli uomini dal peccato e dalla morte. Su questo dev’essere dato chiarimento a voi uomini, perché delle opinioni errate conducono anche a conclusioni errate. Lucifero non avrebbe dovuto condurre nessuna lotta contro Gesù, se avesse posseduto il dominio su di Lui. Ogni anima caduta si trova sotto il potere dell’avversario, finché è redenta da Gesù Cristo. Un anima caduta non sarebbe mai riuscita a vincere l’avversario. L’Opera di Redenzione però non era ancora compiuta, una lotta di Gesù sarebbe quindi stata senza risultato, perché un essere caduto, che una volta si è opposto contro la Forza d’amore di Dio, aveva bensì ricevuto da Dio una piccola scintilla d’amore. ma questa non avrebbe mai potuto divampare in un chiaro ardore, perché l’avversario lo avrebbe impedito e l’essere stesso era troppo debole. Comprendetelo, voi uomini, che vi smarrite nel pensare errato, se non vi liberate di questa opinione, che l’Anima di Gesù è una parte luciferina, quindi una volta caduta da Dio. Rendereste questo problema della Divenuta Uomo di Dio ancora più incomprensibile e dubbioso attraverso questo punto di vista. Perciò vi deve sempre di nuovo essere sottoposta la pura Verità, perché soltanto la Verità fornisce a voi uomini una vera Luce, e la Verità procederà sempre da Dio Stesso.

Amen

Translator
Translated by: Ingrid Wunderlich