Iz svjetlosnih visina Sam se spustio na Zemlju da bi Svoje svjetlo donio u tamu.... Sunce duha je zašlo, ni jedna zraka svjetla nije osvjetljavala tamu noći, i čovječanstvo je trpjelo užasnu nevolju. A oni koji su prepoznali svoju bijedu su Mi upućivali krikove za pomoć, zazivali su Spasitelja da ih izbavi, jer tih nekolicina nisu bili u potpunosi zarobljeni od strane Mojeg neprijatelja, oni su živjeli život ljubavi i još nisu u potpunosti izgubili njihovu vezu sa Mnom, i stoga su Mi u svojoj nedaći uputili molbu da im pošaljem Spasitelja. i zato Sam poslao Svoga Sina na Zemlju.... Duh svjetla, Koji je proizašao iz Moje ljubavi i ostao Mi vjeran kada Me vojska prvobitnih duhova napustila.... je ponudio Sebe za djelo koje je bilo jedinstveno a ipak je donijelo iskupljenje cijelom čovječanstvu.... On se spustio na Zemlju i boravio je među ljudima.
On je Svoj život na Zemlji započeo kao svako drugo ljudsko biće ali je prihvatio da mora ispuniti veliku misiju: oblikovati Sebe, to jest, Svoju zemaljsku čauru, tako da može služiti Meni kao prebivalište, pošto Sam se Ja Osobno želio pobrinuti za Moje žive tvorevine, Ja Osobno Sam želio iskupiti njihov ogroman grijeh sa kojim su se[[be]] opteretili uslijed njihovog voljnog otpadništva od Mene.... To svjetlosno biće, dijete Moje ljubavi, je ponudilo Sebe ostvariti djelo okajanja kao ljudsko biće umjesto Mene i, kao duša, se nastanio u djetešcu Isusu i započeo Svoj zemaljski napredak, koji je bio tako nevjerojatno nesretan pošto je Njegovo zemaljsko tijelo također bilo naumljeno postati produhovljeno kako bi služilo Meni Osobno, Vječnoj Ljubavi, kao prebivalište. Čak prilikom Njegovog rođenja je svijet oko Njega već bio u stanju prepoznati kako je ovo djetešce bilo obećani Mesija, jer Njegovo veliko obilje svjetla je s vremena na vrijeme izbi[[ja]]lo i sebe izrazilo u izvanredno dubokim govorima djetešceta [[ovdje se čitatelj upućuje na prekrasno otkrovenje koje je od Isusa Krista primio prorok Jakob Lorber, naime, ‘Isusovo Djetinstvo’]]. Pa ipak Njegova duša je bila krajnje uznemiravana od strane Mojeg neprijatelja koji je uzbudio sve duhove koji su mu i dalje pripadali ne bi li zaposjednuli Njegovo tijelo tako da, uslijed njegovog utjecaja, tijelo postane predmetom snažnih kušnji protiv kojih se čovjek Isus naknadno morao boriti da im ne bi podlijegao. Ljubav Mu je dala snagu to učiniti pa ipak je On morao uložiti veliki trud, i cijeli Njegov zemaljski život je bio istinski put križa, kojeg je On usprkos tome dobrovoljno uzeo na Sebe iz ljubavi prema Svojoj paloj braći, čija je obimna nevolja Njemu bila poznata. Ali Njegov život je također bio jedna neprekinuta služba ljubavi, a pošto Sam Ja Ljubav Osobno Ja Sam bio u stanju uvijek biti u Njemu i opskribiti Ga sa snagom da ispuni Svoju misiju: da ostvari djelo okajanja za ogromnu krivnju grijeha čovječanstva....
On je bio Moj Sin, On je bio svjetlosna duša koja je na Zemlji ostvarila potpuno sjedinjenje sa Mnom, koja je ostvarila djelo deifikacije [[= čin postajanja božanskim]] koje je cilj svakog od Mojih stvorenih bića: promijeniti se iz ‘žive tvorevine’ u ‘Moje dijete’ koje dobrovoljno prihvaća Moju volju u potpunosti i tako je u stanju ostvariti najviši stupanj savršenstva. Isus je bio ne-pali prvobitni duh, a ipak se njegova deifikacija morala dogoditi u slobodnoj volji što je bilo ostvareno tako što je krenuo putem kroz zemaljski život.... putem kroz bezdan.... I tako je Njegova duša morala biti izložena svim uznemiravanjima od strane Mojeg neprijatelja, pošto je on također želio posjedovati Njegovu dušu, čiji pad nije bio u stanju ostvariti. A pošto je Zemlja bila njegovo kraljevstvo.... time kraljevstvo palih duhova.... Isusova duša je bila izložena svim sotonskim instinktima i uznemiravanjima, i ljudsko biće Isus im se morao suprotstaviti, pred licem svih kušnji je morao stajati pored Mene kao Svoga Oca od vječnosti, morao Me učiniti Svojim su-borcem i učinio je to tako što je neprestano potraživao Moju ljubav i kroz Njegovu aktivnost ljubavi ju je također primio, pošto ljubav Sebe ne uskraćuje a velika ljubav čovjeka Isusa Me privlačila strahovito. I vrlinom te ljubavi.... jer ljubav sama po sebi jest snaga.... On je bio u stanju oduprijeti se i nastaviti sa djelom Spasenja sve do kraja. Spasitelj je doista bio poslan čovječanstvu; Mesija je došao kao što je bilo obećano davno prije.... Svjetlo se spustilo na Zemlju kako bi osvjetlilo srca onih koji su Ga priznali, koji su prepoznali da Sam Ja Osobno bio u Njemu i želio donijeti ljudima spasenje od grijeha i smrti.... I svjetlo je prodrlo u tamu.... U Isusu se pojavio borac Koji je porazio Mojega neprijatelja.... Jer Njegovo oružje je bilo ljubav, a Moj neprijatelj se uzalud bori protiv ljubavi, on će uvijek podlegnuti ljubavi jer Ja Sam Sâma Ljubav, i Ja sam zaista jači nego onaj koji vas je jednom potopio u bezdan.
AMEN
TranslatorIo Sono disceso sulla Terra dalle Alture di Luce per portare la Mia Luce nell’oscurità. Perché il Sole dello Spirito era naufragato, nessun raggio di Luce illuminava l’oscura notte e gli uomini si trovavano nella più grave miseria. E quelli che riconoscevano la loro miseria, gridavano a Me per l’Aiuto, gridavano per un Salvatore Che li doveva liberare, perché questi pochi non erano ancora del tutto catturati dal Mio avversario, vivevano una vita d’amore e non avevano ancora del tutto perduto il legame con Me, e perciò si rivolgevano a Me nella loro miseria, che volessi inviare loro un Salvatore. E così mandai Mio Figlio sulla Terra. Uno Spirito di Luce, il Quale era proceduto dal Mio Amore e che Mi rimaneva anche fedele, quando la schiera degli spiriti primordiali cadeva da Me, Mi Si è offerto per un’Opera che era unica, che portava però salvezza all’intera umanità. Egli discese sulla Terra e prese dimora in mezzo agli uomini. Egli cominciò come tutti gli altri uomini il suo cammino terreno, ma aveva preso su di Sé una grande Missione: di preparare Sé Stesso, cioè il Suo involucro terreno, che poteva servire a Me come dimora, perché Io Stesso volevo prendere cura delle Mie creature, perché Io Stesso volevo estinguere la loro grande colpa, che avevano preso su di sé nella loro libera caduta da Me. Questo Essere di Luce, un Figlio del Mio Amore, Si è offerto a prestare come Uomo per Me questa Opera d’Espiazione, e prese dimora nel Bambinello Gesù come Anima e cominciò un cammino terreno, che era così insolitamente sofferto, perché anche il Suo Corpo terreno doveva spiritualizzarsi, per servire come dimora a Me Stesso come l’Eterno Amore. Già nella Sua nascita il mondo poteva riconoscere, che questo Bambinello era il Messia promesso, perché a volte penetrava il Suo ultragrande Involucro di Luce e Si manifestava in discorsi ultrasaggi del Bambinello. Ma la Sua Anima veniva insolitamente oppressa dal Mio avversario, che spingeva tutto lo spirituale che gli apparteneva ancora, a prendere possesso del Suo Corpo, in modo che quindi il Corpo mediante questa influenza era esposto ad una forte tentazione, contro la quale ora l’Uomo Gesù doveva combattere per non soccombere. L’Amore in Lui Gli diede questa Forza per questo, ma doveva combattere insolitamente, ed il suo intero percorso terreno era una vera Via Crucis, che Egli però aveva preso liberamente su di Sé per l’Amore per i Suoi fratelli caduti, della cui grande miseria sapeva. Ma la Sua Vita era anche un continuo servire nell’amore, e dato che Io Stesso Sono l’Amore, potevo anche essere in Lui e provvederLo con la Forza per adempiere la Missione: prestare l’Opera d’Espiazione per la grande colpa di peccato degli uomini. Egli era il Mio Figlio, Egli era un’Anima di Luce, che ha trovato sulla Terra la totale unificazione con Me, che ha compiuto l’Opera di Divinizzazione, che è meta di ogni essere creato da Me: di diventare da “creatura” a Mio “figlio”, che nella libera volontà entra totalmente nella Mia Volontà e così può raggiungere il massimo grado della perfezione. Gesù era uno Spirito dall’Eternità non caduto, ma ciononostante doveva aver luogo nella libera volontà questa Divinizzazione, che ha prodotto il percorso attraverso la vita terrena, il percorso attraverso l’abisso. E quindi anche la Sua Anima doveva essere esposta a tutte le oppressioni da parte del Mio avversario, perché quello voleva possedere anche l’Anima, che non poteva portare alla caduta. E dato che la Terra era il suo regno, quindi il regno dello spirituale caduto, anche l’Anima di Gesù era stata esposta a tutti gli istinti ed oppressioni luciferiche e l’Uomo Gesù doveva prestare loro resistenza, Egli doveva, malgrado tutte le tentazioni, stare dalla Mia Parte come suo Padre dall’Eternità, Egli doveva rendere Me Stesso il Suo co-Combattente e lo ha fatto, richiedendo continuamente il Mio Amore ed attraverso il Suo Agire d’Amore lo riceveva pure, perché l’Amore non Si nega ed il grande Amore dell’Uomo Gesù Mi ha attirato in modo ultrapotente. E grazie a questo Amore, perché l’Amore in Sé è Forza, poteva prestare resistenza ed eseguire l’Opera di Redenzione fino alla fine. All’umanità era stato inviato in Verità il Salvatore, il Messia era venuto, come era annunciato molto tempo prima. La Luce era discesa sulla Terra, per illuminare i cuori degli uomini, che Lo riconoscevano, che riconoscevano in Lui Me Stesso, Che volevo portare Salvezza agli uomini dal peccato e dalla morte. E la Luce ha spezzato l’oscurità. In Gesù sorse un Combattente contro il Mio avversario, il Quale lo ha vinto. Perché la Mia Arma era l’Amore, e contro l’Amore il Mio avversario combatte invano, egli soccomberà sempre all’Amore, perché Io Stesso Sono l’Amore, ed Io Sono davvero più forte che colui che vi ha precipitato una volta nell’abisso.
Amen
Translator