Sve do kraja Moja patnja i umiranje na Križu su također ostali stvar slobodne volje, pošto Sam Ja uistinu to mogao spriječiti koristeći se unutra-u-Meni-prebivajućom snagom i odupirući se svim neprijateljima koji su željeli sprovesti njihove misli mržnje nada Mnom.... Ja Sam ostvario čin u cjelosti Mojom vlastitom slobodnom voljom; Ja Sam bio voljan trpjeti i umrijeti za Moja bližnja ljudska bića budući Sam Ja, kao ‘Isus ljudsko biće’, znao da je cijela ljudska rasa bila u užasnom stanju bijednosti zbog prošlog izvornog grijeha, i budući je Moja Ljubav željela pomoći svoj Mojoj paloj braći Ja Sam ponudio Sebe Osobno Ocu kao žrtvu okajanja (Rimljanima 5:6).... Ja nisam ni u kojem slučaju bio na to prisiljen, Otac u Meni nije diktirao Moju volju, Ja Sam djelovao kompletno slobodno po Mojem vlastitom nahođenju.... I našao Sam to nevjerojatno teškim budući Sam predvidio sve što će se dogoditi dok čin Spasenja nije bio potpuno ostvaren.... Ja, kao ljudsko biće, Sam se borio i molio u vrlodubokoj nedaći Ocu da bi On otklonio čašu od Mene (Marko 14:36; Luka 22:42).... i Ja Sam bio osnažen i kompletno Sebe predao Ocu. Jer Ljubav u Meni je bila nadmoćno silna, time je Sama Vječna Ljubav doista bila unutar Mene i Ja Sam dozvolio Sebi biti odlučen (afektiran) od strane Nje, što bi bilo nemoguće da se Moja ljudska volja odupirala. Ljubav Me nagnala spram bijedne ljudske rase i Ja Sam želio pomoći ljudima, i ova Me Ljubav nagnala prihvatiti jedan opseg patnje kojeg ste vi ljudi nesposobni procjeniti. Ipak krivnja kojom ste vi bili sebe opteretili kao rezultat vašeg otpadništva od Boga je bila također nezamisliva. I, kako bi okajao ovu krivnju, Ja Sam trebao ogromno patiti kao ljudsko biće i otrpjeti agoniju raspeća. Ljubav, međutim, jeste snaga i prema tome Ja Sam ustrajao do kraja, ili bi sama patnja bila uistinu dovoljna da ubije Moje tijelo prijevremeno da snaga Ljubavi nije omogućila Mojem tijelu prihvatiti smrt na Križu te istraje dok rad nije bio ostvaren.... dok iskupljenje od grijeha i smrti nije bilo osigurano za sve ljude koji su prihvatili Moju žrtvu na Križu i željeli pronaći iskupljenje. Tako još jednom zavisi o slobodnoj volji osobe kako će se on odnositi spram Mene i Mojeg čina Spasenja. Jer svako biće se okrenulo od Mene njegovom vlastitom slobodnom voljom, i njegovom vlastitom slobodnom voljom ono se mora povratiti nazad k Meni iznova što se događa kada, kao ljudsko biće, ono priznaje Isusa Krista i Njegov čin Spasenja, kada ono prepozna Mene Osobno u Isusu i dobrovoljno sebe i svoju krivnju izruči Meni.... kada ono apelira za oproštenje i želi se iznova povratiti Meni, Kojeg je jednom dobrovoljno napustilo. Onda će se ljudsko biće svjesno okoristiti blagoslovima Mojeg čina Spasenja, njegova probuđena volja će primiti snagu i njegov povratak u kuću njegova Oca će biti osiguran.
Nezamisliva patnja koju Sam uzeo na Sebe kao ljudsko biće i dalje nije bila srazmjerna golemoj krivnji palih duhova, ali pošto je Isus, ljudsko biće, bio prepun Ljubavi i dobrovoljno prinio najtežu žrtvu predajući Njegov život na Križu, Ja Sam bio zadovoljen ovom žrtvom i iskupio svu krivnju poradi Isusove velike Ljubavi, Koji Mi je iznova želio povratiti Njegovu braću.... Ovo je za Mene bilo dovoljno, i time je Moja pravda također bila zadovoljena.... Jer Ja Sam bio nesposoban iskupiti bilo koju krivnju koja bi bila ostala bez okajanja. Otud je čin Spasenja morao biti dobrovoljno ostvaren. Ja nisam dozvolio da ijedno biće bude forsirano u izvođenje ovog okajanja.... I pošto je ogroman grijeh otpadništva od Mene bio povređivanje Moje Ljubavi, čin okajanja je iznova trebao biti čin Ljubavi, jer jedino Ljubav je mogla iskupiti ovu golemu krivnju grijeha.... Ova Ljubav je boravila unutar Isusa, ljudskog bića. On je bio tako prijemčiv za nju da je bio kompletno ispunjen sa Ljubavlju, koja Mu je naknadno omogućila da ostvari Njegov čin Spasenja.... Ljubav je iskupila grijeh.... Ljubav je kompletno prožela ljudsko biće.... Ja Osobno Sam Ljubav, i time Sam Ja Osobno bio u Isusu, ljudskom biću, Ja Osobno Sam trpio i umro za ljudsku rasu. Međutim, pošto Sam bio nesposoban patiti kao Bog, ‘ljudsko biće Isus’ je uzeo svu patnju na Sebe Samoga. Ipak On je učinio sve Njegovom vlastitom slobodnom voljom, jer premda Ljubav ne prisiljava, ona dobrovoljno podnosi najveće žrtve.... I Ljubav postiže sve; ona je silna snaga koja može otrpjeti čak najužasniju nedaću. Ja Osobno, Vječna Ljubav, ispunio Sam Isusa, ljudsko biće, i time Sam Ja Osobno bio učinkovit u Njemu i donio ljudima iskupljenje od grijeha i smrti.
AMEN
TranslatorO meu sofrimento e morte na cruz também permaneceu uma questão de livre vontade até ao fim, pois poderia certamente tê-lo evitado, poderia ter usado a força de Deus contida em Mim e ter-me defendido contra todos os inimigos que me quisessem usar para levar a cabo os seus pensamentos de ódio.... O trabalho que realizei foi realizado pelo Meu livre arbítrio; estava disposto a sofrer e morrer pelos Meus semelhantes porque eu, como 'Jesus ser humano', sabia do estado terrível de miséria em que toda a humanidade se encontrava devido à queda do homem no passado, e porque o Meu amor queria ajudar todos os Meus irmãos caídos e por isso ofereci-Me ao Pai como sacrifício de expiação.... Não fui de forma alguma obrigado a fazê-lo, o Pai em Mim não determinou a Minha vontade, agi completamente livremente a partir de Mim mesmo.... E tornou-se terrivelmente difícil para mim porque previ tudo o que iria acontecer até que o trabalho de Salvação estivesse completamente realizado.... Eu lutei e rezei como ser humano ao Pai em profunda angústia para que Ele pudesse deixar a taça passar por mim.... e eu fui fortalecido e entreguei-me completamente ao Pai. Pois o amor em Mim era avassalador, portanto era certamente o Eterno Amor em Mim, e deixei-o determinar o Meu trabalho, que, no entanto, teria sido impossível se a Minha vontade como ser humano lhe tivesse resistido.... Fui conduzido pelo amor pela miserável raça humana e quis ajudá-la, e este amor fez-me tomar sobre Mim uma medida de sofrimento que vós, humanos, não podeis medir. Mas a culpa que tinha incorrido através da sua apostasia de Deus também era imensurável. E para redimir esta culpa, tive de sofrer imensamente como ser humano e tomar sobre mim as agonias da crucificação. Mas o amor é força, e por isso também aguentei até ao fim, caso contrário o sofrimento teria sido verdadeiramente suficiente para matar o Meu corpo prematuramente se a força do amor não tivesse permitido que o Meu corpo também aceitasse a morte na cruz e a suportasse até que a obra fosse concluída.... até ser garantida a redenção do pecado e da morte para todas as pessoas que queiram aceitar o Meu sacrifício na cruz e encontrar a salvação. Pois mais uma vez, depende da livre vontade do próprio ser humano como ele se sintoniza a Mim e ao Meu acto de Salvação. Porque em livre arbítrio cada ser se afastou de Mim mesmo, e em livre arbítrio tem de se voltar para Mim novamente, o que acontece quando, como ser humano, reconhece Jesus Cristo e o Seu acto de Salvação, reconhece Mim mesmo em Jesus e entrega-se voluntariamente e a sua culpa a Mim.... quando apela ao perdão e quer voltar para Mim, de Quem uma vez partiu voluntariamente. Então o ser humano também aproveitará conscientemente as bênçãos do Meu acto de Salvação, o seu enfraquecimento será fortalecido e o seu regresso à casa do seu Pai será assegurado. O imenso sofrimento que eu assumi como ser humano ainda não era proporcional à imensa culpa do ser espiritual caído, mas como o ser humano Jesus estava cheio de amor e queria voluntariamente fazer o sacrifício mais difícil dando a Sua vida na cruz, eu estava satisfeito com este sacrifício e redimi toda a culpa em nome do grande amor de Jesus, que queria trazer os Seus irmãos caídos de volta a Mim.... Eu estava satisfeito com isso e, portanto, a Minha justiça também estava satisfeita, pois não podia redimir qualquer culpa que tivesse ficado sem expiação. Mas, portanto, o trabalho de redenção também teve de ser realizado de livre vontade. Não me foi permitido forçar nenhum ser a participar neste acto de expiação.... E porque o grande pecado da apostasia de Mim foi uma ofensa ao Meu amor, o acto de expiação teve de ser novamente um acto de amor, pois só o amor poderia redimir esta imensa culpa.... E este amor estava no homem Jesus, Ele deu-lhe tanto espaço que foi completamente preenchido pelo amor que agora também lhe permitiu realizar o seu acto de Salvação.... O amor redimiu a culpa.... o amor preencheu completamente uma pessoa.... O amor é Eu próprio, e assim Eu próprio estava no homem Jesus, Eu próprio sofri e morri pela humanidade. Mas como eu, como Deus, não podia sofrer, o 'homem Jesus' tomou sobre Si todo o sofrimento. Contudo, Ele fez tudo de Sua livre vontade, pois o amor não força, mas está preparado para fazer os maiores sacrifícios.... e o amor consegue tudo, pois é uma força poderosa.... que também pode suportar o sofrimento mais severo. Eu mesmo, como o Amor Eterno, enchi o homem Jesus, e assim Eu mesmo trabalhei Nele e trouxe às pessoas a redenção do pecado e da morte...._>Ámen
Translator