Sve do kraja Moja patnja i umiranje na Križu su također ostali stvar slobodne volje, pošto Sam Ja uistinu to mogao spriječiti koristeći se unutra-u-Meni-prebivajućom snagom i odupirući se svim neprijateljima koji su željeli sprovesti njihove misli mržnje nada Mnom.... Ja Sam ostvario čin u cjelosti Mojom vlastitom slobodnom voljom; Ja Sam bio voljan trpjeti i umrijeti za Moja bližnja ljudska bića budući Sam Ja, kao ‘Isus ljudsko biće’, znao da je cijela ljudska rasa bila u užasnom stanju bijednosti zbog prošlog izvornog grijeha, i budući je Moja Ljubav željela pomoći svoj Mojoj paloj braći Ja Sam ponudio Sebe Osobno Ocu kao žrtvu okajanja (Rimljanima 5:6).... Ja nisam ni u kojem slučaju bio na to prisiljen, Otac u Meni nije diktirao Moju volju, Ja Sam djelovao kompletno slobodno po Mojem vlastitom nahođenju.... I našao Sam to nevjerojatno teškim budući Sam predvidio sve što će se dogoditi dok čin Spasenja nije bio potpuno ostvaren.... Ja, kao ljudsko biće, Sam se borio i molio u vrlodubokoj nedaći Ocu da bi On otklonio čašu od Mene (Marko 14:36; Luka 22:42).... i Ja Sam bio osnažen i kompletno Sebe predao Ocu. Jer Ljubav u Meni je bila nadmoćno silna, time je Sama Vječna Ljubav doista bila unutar Mene i Ja Sam dozvolio Sebi biti odlučen (afektiran) od strane Nje, što bi bilo nemoguće da se Moja ljudska volja odupirala. Ljubav Me nagnala spram bijedne ljudske rase i Ja Sam želio pomoći ljudima, i ova Me Ljubav nagnala prihvatiti jedan opseg patnje kojeg ste vi ljudi nesposobni procjeniti. Ipak krivnja kojom ste vi bili sebe opteretili kao rezultat vašeg otpadništva od Boga je bila također nezamisliva. I, kako bi okajao ovu krivnju, Ja Sam trebao ogromno patiti kao ljudsko biće i otrpjeti agoniju raspeća. Ljubav, međutim, jeste snaga i prema tome Ja Sam ustrajao do kraja, ili bi sama patnja bila uistinu dovoljna da ubije Moje tijelo prijevremeno da snaga Ljubavi nije omogućila Mojem tijelu prihvatiti smrt na Križu te istraje dok rad nije bio ostvaren.... dok iskupljenje od grijeha i smrti nije bilo osigurano za sve ljude koji su prihvatili Moju žrtvu na Križu i željeli pronaći iskupljenje. Tako još jednom zavisi o slobodnoj volji osobe kako će se on odnositi spram Mene i Mojeg čina Spasenja. Jer svako biće se okrenulo od Mene njegovom vlastitom slobodnom voljom, i njegovom vlastitom slobodnom voljom ono se mora povratiti nazad k Meni iznova što se događa kada, kao ljudsko biće, ono priznaje Isusa Krista i Njegov čin Spasenja, kada ono prepozna Mene Osobno u Isusu i dobrovoljno sebe i svoju krivnju izruči Meni.... kada ono apelira za oproštenje i želi se iznova povratiti Meni, Kojeg je jednom dobrovoljno napustilo. Onda će se ljudsko biće svjesno okoristiti blagoslovima Mojeg čina Spasenja, njegova probuđena volja će primiti snagu i njegov povratak u kuću njegova Oca će biti osiguran.
Nezamisliva patnja koju Sam uzeo na Sebe kao ljudsko biće i dalje nije bila srazmjerna golemoj krivnji palih duhova, ali pošto je Isus, ljudsko biće, bio prepun Ljubavi i dobrovoljno prinio najtežu žrtvu predajući Njegov život na Križu, Ja Sam bio zadovoljen ovom žrtvom i iskupio svu krivnju poradi Isusove velike Ljubavi, Koji Mi je iznova želio povratiti Njegovu braću.... Ovo je za Mene bilo dovoljno, i time je Moja pravda također bila zadovoljena.... Jer Ja Sam bio nesposoban iskupiti bilo koju krivnju koja bi bila ostala bez okajanja. Otud je čin Spasenja morao biti dobrovoljno ostvaren. Ja nisam dozvolio da ijedno biće bude forsirano u izvođenje ovog okajanja.... I pošto je ogroman grijeh otpadništva od Mene bio povređivanje Moje Ljubavi, čin okajanja je iznova trebao biti čin Ljubavi, jer jedino Ljubav je mogla iskupiti ovu golemu krivnju grijeha.... Ova Ljubav je boravila unutar Isusa, ljudskog bića. On je bio tako prijemčiv za nju da je bio kompletno ispunjen sa Ljubavlju, koja Mu je naknadno omogućila da ostvari Njegov čin Spasenja.... Ljubav je iskupila grijeh.... Ljubav je kompletno prožela ljudsko biće.... Ja Osobno Sam Ljubav, i time Sam Ja Osobno bio u Isusu, ljudskom biću, Ja Osobno Sam trpio i umro za ljudsku rasu. Međutim, pošto Sam bio nesposoban patiti kao Bog, ‘ljudsko biće Isus’ je uzeo svu patnju na Sebe Samoga. Ipak On je učinio sve Njegovom vlastitom slobodnom voljom, jer premda Ljubav ne prisiljava, ona dobrovoljno podnosi najveće žrtve.... I Ljubav postiže sve; ona je silna snaga koja može otrpjeti čak najužasniju nedaću. Ja Osobno, Vječna Ljubav, ispunio Sam Isusa, ljudsko biće, i time Sam Ja Osobno bio učinkovit u Njemu i donio ljudima iskupljenje od grijeha i smrti.
AMEN
TranslatorMa souffrance et Ma mort sur la Croix resteront jusqu'à la fin une question de libre Volonté, parce que J'aurais bien pu les éviter, J’aurais pu employer la Force de Dieu qui demeurait en Moi et repousser tous Mes ennemis qui voulaient porter à exécution leurs pensées de haine sur Moi. L'Œuvre que J'ai accompli, c’est Ma totale libre Volonté qui l'a déroulée ; J'étais prêt à souffrir et à mourir pour Mon prochain, parce qu’en tant qu’« Homme Jésus » Je savais le terrible état de misère dans laquelle se trouvait toute l’humanité à travers la chute dans le péché d’autrefois et c’est pour cela que Mon Amour voulait aider tous Mes frères tombés et donc Je Me suis offert Moi-Même au Père en Sacrifice d'Expiation. Je n'y étais en rien forcé, le Père en Moi ne déterminait pas Ma Volonté, J’ai agi totalement librement de par Moi-Même, et cela M’était devenu terriblement difficile parce que Je prévoyais tout ce qui allait se produire tant que l'Œuvre de Libération n'était pas totalement accomplie. J’ai lutté et prié en tant qu’Homme le Père dans la plus profonde misère, pour qu'Il veuille faire passer outre Moi le Calice, J’étais fortifié et Me suis donné totalement au Père, parce que l'Amour en Moi était très puissant, donc c’était certes l'Éternel Amour Lui-Même Qui était en Moi et Je Me suis laissé déterminer par Lui dans Mon Œuvre, chose qui aurait été de toute façon impossible, si Ma Volonté d’Homme s’y était opposée. L’Amour Me poussa vers l'humanité malheureuse et Je voulais l'aider, et cet Amour M’a poussé à prendre sur Moi une mesure de souffrance que vous les hommes ne pouvez pas estimer. Mais la faute que vous aviez chargée sur vous au travers de votre chute de Dieu était incommensurable. Pour éteindre cette faute, Je devais souffrir incommensurablement en tant qu’Homme et prendre sur Moi les tourments de la mort sur la Croix. Mais l’Amour est une Force et donc Je résistai jusqu'à la fin, autrement les souffrances auraient vraiment suffi pour tuer Mon Corps bien avant, si la Force d'Amour n'avait pas rendu Mon Corps capable de prendre sur Moi-même la mort sur la Croix et de résister jusqu'à ce que l'Œuvre fut accomplie, jusqu'à ce que la Libération du péché et de la mort pour tous les hommes fut assurée, jusqu’à ce que Mon Sacrifice sur la Croix soit accepté pour trouver la Libération. À nouveau il dépend de la libre volonté de l'homme lui-même comment il se prévoit envers Moi et Mon Œuvre de Libération. Parce que dans la libre volonté chaque être s'est éloigné de Moi et dans la libre volonté il doit de nouveau se tourner vers Moi, chose qui donc se produit lorsque l'être en tant qu’homme reconnaît Jésus Christ et Son Œuvre de Libération, il Me reconnaît Moi-Même en Jésus et donc tout seul il Me remet sa faute librement, lorsqu’il demande Pardon et veut de nouveau revenir à Moi, dont autrefois il s'est librement éloigné. Alors l'homme accueille aussi consciemment les Grâces de Mon Œuvre de Libération, il expérimente la fortification de sa volonté affaiblie et alors son retour dans la Maison de son Père est assuré. Les souffrances incommensurables que J’ai pris sur Moi en tant qu’Homme, n'étaient pas encore dans le rapport de la très grande faute du spirituel mort, mais vu que l'Homme Jésus Était rempli d'Amour et voulait porter librement ce lourd Sacrifice en donnant Sa Vie sur la Croix, Je Me suis contenté de ce Sacrifice et J’ai éteint toute la faute par le grand Amour de Jésus, Lequel voulait rapporter à Moi Ses frères tombés. Je M’en suis contenté et donc il avait aussi été donné Satisfaction à Ma Justice, parce que Je ne pouvais éteindre sans Expiation aucune faute qui avait été accomplie dans la libre volonté. Donc l'Œuvre de Libération devait aussi être accomplie dans la libre Volonté. Je ne devais forcer aucun être à cette prestation d'Expiation. Vu que le grand péché de la chute de Moi était un péché contre Mon Amour, maintenant l'Acte de l'Expiation devait de nouveau être un Acte d'Amour, parce que seulement l'Amour pouvait éteindre cette incommensurable faute et cet Amour était dans l'Homme Jésus, il a donné à cet Amour tellement d’Espace qu’Il était totalement rempli d'Amour qu’Il était maintenant aussi capable d'accomplir Son Œuvre de Libération. L'Amour a éteint la faute, l'Amour a rempli totalement un Homme. J’étais Moi-Même cet Amour, donc J'étais Moi-même dans l'Homme Jésus, Moi-même J’ai souffert et suis mort pour l'humanité. Mais vu qu’en tant que Dieu Je ne pouvais pas souffrir, « l'Homme Jésus » a pris sur Lui toutes les souffrances. Mais Il a fait tout dans la libre Volonté, parce que l'Amour ne force pas, mais il est prêt au plus grand Sacrifice et l'amour accomplit tout, parce qu'il est une Force puissante qui peut même subir la souffrance la plus lourde. Moi-même, en tant que l'Éternel Amour, Je comblais l'Homme Jésus et ainsi J’agissais Moi-même en Lui et J’ai apporté aux hommes la Libération du péché et de la mort.
Amen
Translator