Ja vam uvijek želim dati ono za čim žudite. Vi jedino trebate obratiti pažnju na vaš unutarnji glas i on će vas istinito podučiti, jer Ja želim da živite u istini i steknete jasno razumijevanje: Moje uskrsnuće je vama ljudima donijelo spasenje, ono je iskupilo vašu prošlu krivnju grijeha.... Kao ljudsko biće Isus Ja Sam na Sebe uzeo ekstremnu bol, i Moja je sudbina bila najgorča smrt .... Međutim, pošto Sam bio nesposoban patiti kao ‘Bog’ uzeo Sam prebivalište u ljudskoj čauri koja je bila sposobna patiti i koja je također sakupila volju patiti namjesto Njegovih bližnjih ljudskih bića kako bi zadovoljio Moju pravednost, kako bi Njegovoj paloj braći otvorio put ka Meni. Ipak Njegova je volja bila slobodna.... On nije bio prisiljen od strane Božanstva u Njemu ostvariti žrtvu koju je On htio učiniti za Mene.... iako je ljubav.... Koja Sam bio Ja Osobno.... bila uzrok zbog kojeg je On sakupio ovu volju.... Ipak Ja Osobno nikad ne prisiljavam volju ljudskog bića niti to čini Moja ljubav. Međutim, svatko tko ima ljubav ne može drugačije nego ju isijavati/zračiti. I tako, ljudsko biće Isus je, također, zračio ljubav i pri tom je jedino želio ugoditi čovječanstvu. Otud je On jedino uvijek želio što bi pomoglo ljudima da postanu blaženo sretni. Volja ljudskog bića Isusa je bila slobodna.... ipak On je potpuno sebe podredio Meni i Mojoj volji. Posljedično tome, Njegova volja nije mogla biti drugačija od Moje. Jer ljubav u Njemu je bila toliko moćna da se stopila sa Vječnom Ljubavlju, sa Mnom.... Tako Sam Ja Osobno bio u Njemu, i Ja Osobno Sam ostvario u Njemu čin Spasenja (2 Korinćanima 5:18, 19)....
Pa ipak, ljudsko biće Isus je morao Sam donijeti konačnu odluku kada se odvažio na najteže putovanje.... put do križa. I premda Sam Ja, Vječna Ljubav, bio u Njemu, Moj se Božanski Duh povukao, to jest, Ljubav.... duh.... Ga više nije nagonio na djelovanje; on je šutio i prividno napustio ljudsko biće Isusa da se bori Sam .... I to je bilo najteže od svega, činjenica da se čovjek Isus osjetio samim u Njegovoj patnji a ipak je hodao putem sve do kraja.... On nije bio sam, jer Ja nikad ne bi bio u stanju Sebe ponovno razdvojiti od Njega, Koji je postao jedno sa Mnom (Ivan 10:30).... Ali Ja više nisam Sebe izražavao budući je okajanje izvornog grijeha potrebovalo izuzetnu količinu ljudske patnje i muke koju je ljudsko biće Isus rado uzeo na Sebe, i prema tome je žrtva okajanja bilo djelo najmilosrdnije ljubavi koja je ikada bila ostvarena na Zemlji. I ti su bolovi trajali sve do Njegove smrti na križu i natjerali su Ga izjaviti ‘Moj Bože, Moj Bože, zašto Si Me ostavio....’ (Matej 27:46) Ja Sam bio u Njemu ali Ja nisam govorio, pa ipak bilo je to jedino tijelo koje je patilo dok Me Njegova duša opet prepoznala, kada je On rekao ‘Dovršeno je....’ (Ivan 19:30) i ‘Oče, u Tvoje ruke predajem Svoj Duh....’ (Luka 23:46)....
Tijelo je trpilo sve do kraja i Ja Sam Sebe morao povući/udaljiti tijekom tih sati ili bi Njegova već produhovljena duša bila učinila tijelo neosjetljivim na bol, budući je Moj duh nesposoban patiti. I ljudsko biće Isus je već bio ostvario produhovljavanje duše i tijela kao rezultat Njegovog načina života na Zemlji.... ali svrha i cilj Njegovog zemaljskog napretka je bilo iskupljenje krivnje grijeha, što je bilo jedino moguće putem ekcesivne količine patnje i boli.... Zbog toga se ‘Božanstvo’ povuklo i ostavilo ljudsko biće Isusa Njegovim mučiteljima, koji su uistinu izvršili najsramotniji posao namjesto Mojeg protivnika, pošto je Isus Osobno to želio tako.... Jer Njegova se je duša sama od sebe ponudila sići na Zemlju kako bi izvršila žrtvu okajanja za Njegovu palu braću; ona se ponudila uzeti tijelo kako bi prihvatila ove gore spomenute neizmjerne bolove i mučenja pošto je jedino ljudsko biće bilo sposobno patiti. I Ja Sam prihvatio žrtvu pošto je ona, naposlijetku, bila izvršena od strane ‘ljubavi’.... koju se nikad ne može odbaciti. I ‘ljubav’ je ostala u Njemu sve do Njegove smrti, pa maker Ona više nije dopustila Svojoj snazi da se izrazi.... Tako Sam Ja Osobno morao također biti u Njemu, čak ako Sam i ostao nijem na kraju tako da bi čin Spasenja mogao kulminirati: da je ljudsko biće dopustilo Sebi biti raspeto za Njegovu bližnju braću.... da je On doista podnio žrtvu koju Sam Ja prihvatio kao čin okajanja za cijelu ljudsku rasu.... Nikakva ‘božanska snaga’ za Njega nije umanjila žrtvu, jer Sama je ‘Ljubav’ ostala tiha, iako je bila potpuno zaposjela ljudsko biće Isusa....
I ovo, također, je tajna koju vi ljudi niste još sposobni dokučiti.... Čovjek Isus je morao okusiti najveću patnju: osjetiti se usamljenim i odbačenim. I baš je ova patnja okajala grijeh kojim je svako biće sebe opteretilo kada je napustilo Mene, Koji Sam im dao svu Svoju ljubav, koju su oni odbacili. Ljudsko biće Isus je trebao doživjeti ovu patnju, i prema tome je On izgovorio riječi ‘Moj Bože, Moj Bože, zašto Si Me ostavio....’ (Matej 27:46) Ipak vi ljudi nikad nećete biti u stanju razumjeti veličinu/važnost čina Spasenja sve dok živite na Zemlji. Unatoč tome, jednog dana će vas pogoditi sa iznenadnom blistavom realizacijom i vi ćete Me hvaliti i slaviti bez kraja.... Jer ovaj je čin Spasenja bio [[u smislu: ‘primjenjiv’; ili ‘od koristi’]] za svih vas, svi vi možete sudjelovati u blagoslovima čina Spasenja, i kao rezultat čina Spasenja je za svih vas bio otvoren put povratka k Meni.
AMEN
TranslatorVi voglio sempre dare ciò che desiderate. Dovete soltanto badare alla Voce in voi e vi istruirà secondo la Verità, perché voglio che stiate nella Verità e conquistiate una immagine chiara: La Mia morte sulla Croce ha portato a voi uomini la Redenzione, ha estinta la vostra colpa di peccato di una volta. Come Uomo Gesù ho preso su di Me i tormenti più grandi e la Mia Sorte era la morte più amara. Ma dato che come “Dio” non potevo soffrire, ho preso dimora in un Involucro umano che era capace di soffrire e che sviluppava anche la Volontà di soffrire per i Suoi prossimi, per dare Soddisfazione alla Mia Giustizia, per liberare la via verso di Me ai suoi fratelli caduti. Ma era la Sua libera Volontà. Non veniva spinto al Suo Sacrificio dalla Divinità Che Era in Lui, che Mi voleva quindi portare, benché l’Amore, Che Ero Io Stesso, è stato il motivo per questa Volontà. Ma Io Stesso non esercito nessuna costrizione sulla volontà di un uomo e nemmeno il Mio Amore costringe. Ma chi ha l’amore, non può fare altro che irradiarlo. E così anche l’Uomo Gesù irradiava l’Amore e con ciò voleva soltanto rendere felici gli uomini. Perciò Egli voleva sempre solamente ciò che aiutava i prossimi a trovare la Beatitudine. La Volontà dell’Uomo Gesù era libera. Ma Si Era subordinato totalmente a Me ed alla Mia Volontà. E così avvenne che la Sua Volontà non poteva essere orientata diversamente dalla Mia. Perché l’Amore in Lui era così forte, che si era unito con l’Eterno Amore che Ero Io Stesso. Quindi, Io Stesso Ero in Lui, ed Io Stesso ho compiuto in Lui l’Opera di Redenzione. E malgrado ciò, l’Uomo Gesù Stesso doveva infine trovare la Decisione, quando intraprese il percorso più difficile, la Via verso la Croce. E benché Io, come l’Eterno Amore, Ero in Lui, il Mio Spirito Dio Si ritirava, cioè l’Amore, lo Spirito, non Lo spingeva più al Suo Agire; Si teneva in silenzio e lasciava apparentemente da Solo l’Uomo Gesù nella Sua lotta. E questa era la cosa più difficile, che l’Uomo Gesù Si sentiva abbandonato nella Sua miseria ed ha percorso comunque la via fino alla fine. Egli non Era Solo, perché non Mi Sarei eternamente più separato da Lui, perché Era diventato Uno con Me. Ma non Mi manifestavo più, perché per l’Espiazione della colpa primordiale era necessaria una ultramisura di sofferenze e tormenti umani, che l’Uomo Gesù ha preso liberamente su di Sé, e perciò il Sacrificio dell’Espiazione era stata un’Opera dell’Amore più compassionevole, che è stata mai compiuta sulla Terra. E questi tormenti duravano fino alla Sua morte sulla Croce e Gli facevano esclamare le Parole: “Mio Dio, Mio Dio, perché Mi hai abbandonato.... ” Io Ero in Lui, ma non Mi manifestavo, ma era solo ancora il corpo che soffriva, finché la Sua Anima Mi riconosceva, quando ha gridato: “E’ compiuto.... ” e “Padre, nelle Tue Mani affido il Mio Spirito.... ” Il Corpo ha sofferto fino alla fine, ed in quelle ore Mi dovevo ritirare, altrimenti la Sua Anima già spiritualizzata avrebbe reso anche il Suo Corpo insensibile al dolore, perché il Mio Spirito non poteva soffrire. E l’Uomo Gesù aveva già raggiunto la Spiritualizzazione di Anima e Corpo attraverso il Suo Cammino di Vita sulla Terra. Ma lo scopo e la meta del Suo Cammino terreno era l’estinzione della colpa di peccato, che era possibile solamente attraverso un’ultragrande misura di sofferenze e dolori. Per questo motivo la “Divinità” Si ritirava ed ha lasciato ‘l’Uomo” Gesù ai Suoi carnefici, che eseguivano l’opera più oltraggiosa su incarico del Mio avversario, perché Gesù Stesso lo voleva. Perché la Sua Anima Stessa Si era offerta di discendere sulla Terra, per portare il Sacrificio dell’Espiazione per i Suoi fratelli caduti; Si Era offerta a rivestire la carne, per prendere su di Sé appunto incommensurabili sofferenze e tormenti, perché solo un uomo era capace di soffrire. Ed Io ho accettato il Sacrificio, dato che lo portava “l’Amore” che non deve mai essere rifiutato. E “l’Amore” rimaneva in Lui fino alla Sua morte, anche se non lasciava più agire la Sua Forza. Quindi, Io Stesso devo Essere stato in Lui, anche se ora Mi tenevo in silenzio, affinché l’Opera di Redenzione sperimentava il suo Incoronamento: che Si lasciava crocifiggere un Uomo per i Suoi prossimi, che Lui ha portato davvero un Sacrificio, che ho accettato come Opera d’Espiazione per la colpa di peccato dell’intera umanità. Nessuna “Forza divina” Gli ha reso facile il Sacrificio, perché persino “l’Amore“ Stesso Si teneva in silenzio, benché avesse preso totalmente possesso dell’Uomo Gesù. E questo è anche un Mistero, che voi uomini non potete ancora afferrare. Era la sofferenza più profonda, che l’Uomo Gesù doveva gustare fino in fondo: Sentirsi Solo ed abbandonato. E proprio questa sofferenza ha estinta la colpa, che ogni essere aveva caricato su di sé quando Mi ha abbandonato, Che ho donato a tutti loro il Mio Amore, che hanno respinto. L’Uomo Gesù doveva passare attraverso questa ultragrande sofferenza e perciò le Sue Parole: Mio Dio, Mio Dio, perché Mi hai abbandonato.... ” Ma voi uomini non potrete mai misurare la grandezza dell’Opera di Redenzione, finché dimorate sulla Terra. Ma una volta vi cadranno come scaglie dagli occhi, e Mi loderete e Mi glorificherete senza sosta, perché quest’Opera di Redenzione era per tutti voi, potete prendere parte tutti voi nelle Grazie dell’Opera di Redenzione, ed attraverso quest’Opera si è liberata per voi tutti la via verso di Me.
Amen
Translator