Neprestana promjena izvanjske forme, stalno nastajanje i nestajanje svih vidljivih stvari, jamči polagani uzlazni razvoj u njima vezanog duhovnog, jamči postizanje određenog stupnja zrelosti, pa i ako nakon beskrajno dugo vremena. Svaka promjena prirodne tvorevine je stoga dokaz ovog uzlaznog razvoja, čak i ako se ona odvija u zakonu moranja. A iz ovoga se također može zaključiti da djela Stvaranja, čija promjena nije prepoznatljiva ljudskim očima.... kojima je stoga potrebno duže vrijeme dok se vanjske promjene učine prepoznatljivima.... u sebi sklanjaju još vrlo otvrdlo duhovno, koje se još teško može odvojiti od dubine, i koje stoga često treba pomoć izvana, da bude oslobođeno svoje ovojnice, i da može dobiti drugu izvanjsku formu. Sve vama ljudima-vidljivo služi tom uzlaznom razvoju duhovnog, i tko ove misli jednom učini vlastitima, taj će i sam moći naučiti vidjeti nužnost događaja, koji dovode do nasilne provale (rasprskavanja) ili rastapanja onih djela Stvaranja, koja se već beskrajna vremena opstajala nepromijenjena, a ipak također jednom moraju osloboditi duhovno u svrhu daljnjeg razvoja. Ono što ljudi često vide kao najveću nesreću, istovremeno je čin Ljubavi i milosrđa prema duhovnom koje je već vječnostima čamilo u najtvrđoj materiji, i jedino se kroz takve, od Boga željene prirodne događaje, može osloboditi iz svoga zatočeništva. Zaista je često njegov otpor još vrlo velik, ali on se može smanjiti tek u pojedinim fazama njegovog razvoja, jer čak i samo najmanje olakšanje, u duhovnom može probuditi i žudnju za služećim djelovanjem, a onda i otpor počinje popuštati.... stoga se uzlazni razvoj može nastaviti. Međutim, nipošto nije nevažno, kada je duhovnom vezanom u čvrstoj materiji dopušteno djelovanje, budući i Razdoblje Otkupljenja ima kroz Božju volju ograničeno vremensko trajanje, i duhovno treba u tom ograničenom vremenu započeti i svoj put kao čovjek na Zemlji.... I zato uvijek na početku jedne nove Epohe, ono vezano u najtvrđoj formi postaje slobodno, što se događa baš kroz prirodne katastrofe, erupcije i uništenje zemaljskih tvorevina na Kraju starog Zemaljskog perioda, tako da onda može započeti put duhovnoga kroz već olabavljene forme, kroz nove tvorevine.... dok sada nastale tvorevine najtvrđe materije iznova u sebe primaju duhovno koje, kao u potpunosti pod sotonskim utjecajem, pripada bandi Božjeg protivnika, i otuda je iznova prognano u tvrđu formu. I tako će vama ljudima, uništenje i totalno preoblikovanje Zemljine površine predviđeno za Kraj jednog zemaljskog perioda, biti shvatljivo kao čin nužnosti, jer čak i duhovno koje još čami (pati, skapava) u dubini, trebati započeti svoj put razvoja, te se otuda i njemu mora pomoći da se oslobodi iz čvrste materije.... Jer sve „duhovno“ su jednom od Boga otpala bića, koja On iznova želi vratiti na put, kojeg On prepoznaje uspješnim. A sva bića su jednom proizašla iz Njegove Ljubavi, i oni također ovu Ljubav nikada neće izgubiti, zbog čega im On uvijek i neprestano pomaže da iz tame stignu na svjetlo.
AMEN
TranslatorIl sempre continuo cambiamento della forma esteriore, il costante divenire e scomparire di tutte le cose visibili, garantisce un lento sviluppo verso l’Alto dello spirituale legatovi, garantisce il raggiungimento di un certo grado di maturità, anche se dopo un tempo infinitamente lungo. Ogni cambiamento della Creazione nella natura è perciò una dimostrazione di questo sviluppo verso l’Alto, benché questo si svolga nella Legge dell’obbligo. E da ciò è anche da dedurre, che le Opere di Creazione, il cui cambiamento non è riconoscibile all’occhio umano, che quindi richiede un tempo molto lungo, finché non si fanno notare i cambiamenti eseriore, celano in sé dello spirituale ancora molto indurito, che può liberarsi solo con difficoltà dall’abisso e che perciò ha sovente bisogno di un aiuto dall’esterno, per privarsi del suo involucro e poter entrare in altre forme esteriori. Tutto ciò che è visibile a voi uomini serve a quello sviluppo dello spirituale verso l’Alto e chi fa una volta suoi propri questi pensieri, imparerà da sé ad ammettere anche la necessità di avvenimenti, che procurano una forzata esplosione o dissoluzione di quelle Opere di Creazione, che sono esistiti già da tempi infiniti e che devono comunque una volta liberare lo spirituale allo scopo dell’ulteriore sviluppo. Quello che gli uomini considerano sovente come il più grande disastro, perché mette uomini ed animali in inimmaginabili miserie, è contemporaneamente un Atto d’Amore e di Compassione per quello spirituale, che langue già da delle Eternità nella materia più dura e solo attraverso tali avvenimenti della natura voluti da Dio può essere liberato dalla sua prigionia. La sua resistenza comunque è sovente ancora molto grande, ma può solo diminuire nelle singole fasi del suo sviluppo, perché anche ogni pur minimo alleggerimento può anche risvelghiare nello spirituale il desiderio per una attività servente ed allora anche la resistenza può cominciare a cedere, quindi può procedere lo sviluppo verso l’Alto. Ma non è per nulla insignificante, quando lo spirituale legato nella solida materia venga ammesso all’attività, perché i periodi di Redenzione hanno anche una limitata durata di tempo attraverso la Volontà di Dio, e lo spirituale in questo tempo limitato deve anche aver avviato il suo percorso come uomo sulla Terra. E perciò all’inizio di una nuova epoca lo spirituale legato nella forma più solida sarà anche diventato libero, cosa che succede appunto attraverso catastrofi della natura, eruzioni e distruzioni di Creazioni terrene alla fine del vecchio periodo di Redenzione, affinché possa poi iniziare il percorso dello spirituale attraverso forme già più allentate, attraverso le nuove Creazioni, mentre le Creazioni ora sorte della più dura materia accolgono di nuovo in sé lo spirituale che, come totalmente influenzato satanicamente, appartiene al seguito dell’avversario di Dio e perciò viene nuovamente relegato nella dura forma. E così per la fine di un periodo terreno per voi uomini saranno anche spiegabili le predette distruzioni e totali trasformazioni della superficie della Terra come un Atto di necessità, perché una volta lo spirituale che langue ancora nell’abisso deve iniziare la sua via di sviluppo e perciò deve anche essere aiutato nella liberazione dalla dura materia. Perché tutto lo “spirituale” sono esseri caduti una volta da Dio, che Egli vuole riconquistare su una via che ha riconosciuto come di successo. E tutti gli esseri sono una volta proceduti dal Suo Amore e non perderanno neanche questo Amore, per cui Egli aiuta loro sempre e continuamente ad uscire dall’oscurità e di entrare nella Luce.
Amen
Translator