Compare proclamation with translation

Other translations:

PAD DUHOVA.... SPOSOBNOST RAZMIŠLJANJA.... PAD LUCIFERA....

Daleko je lakše upoznati vas sa duhovnim meduodnosima koji objašnjavaju vaše vlastito postojanje nego pružiti vam pravilno razumijevanje u svezi duhovnih dogadaja koji su se zbili kada Sam dao život svima vama kao duhovnim bicima. Temelj Mojega plana Spasenja je bio jedino posljedica prethodnih dogadaja u kraljevstvu duhova.... I da bi se shvatio ovaj dogadaj potrebno je prije svega jedno izobilje svjetla kojeg vi još ne posjedujete kao ljudska bica na Zemlji, cak ako nastojite živjeti u skladu sa Mojom voljom.... Ipak ovi su duhovni dogadaji bili suštinski važni za slobodnu odluku volje, koju su sva bica koja su potekla iz Moje ljubavi morala donijeti [[(isto u smislu: test slobodne volje su sva bica morala proci)]] kako bi postigla najviše savršenstvo: kao bica slobodnog djelovanja da budu neovisna o Mojoj volji a ipak misle, žele i djeluju sa istom voljom poput Moje vlastite. I ova je slobodna odluka takoder potrebovala nužne preduvjete.... Bice je moralo biti sposobno pasti u bezdan, baš kao što je, alternativno, ono trebalo biti u stanju doseci najviši vrhunac.... Cim je jedan gornji ili donji limit bio postavljen za bice, ono više takoder nije bilo slobodno. I tako je ova slobodno razvijajuca/evolvirajuca volja bila, zauzvrat, rezultat razmišljanja.... misao je, medutim, bila izražaj snage od strane Mene koju Sam transmitirao bicu.... koja je onda stimulirala bice na formiranje njegovog vlastitog mišljenja o njoj.

Otud, vlastita ‘sposobnost razmišljanja’ bica se sastojala od obrade primljene mentalne iluminacije, stoga da više ili manje promišlja misao, ili bi bice bilo ostalo samo Moje ‘djelo’ da je Moja misao neizbježno morala prouzrociti da razmišlja isto.... Ali Ja Sam želio eksternalizirati potpuno slobodna bica i prema tome Sam ih obdario sa sposobnošcu da donesu njihovu vlastitu prosudbu koja je, kakogod, imala potencijal razviti se u razlicitim pravcima.

Nikada ne bi bilo moguce za Lucifera napustiti Me da nije posjedovao ovu sposobnost. U tom slucaju, medutim, on niti ne bi bio slobodan duh nego uvijek samo lutka i potpuno podložan Mojoj volji. Stoga Sam Ja morao potpuno izolirati ovo baš kao i sva naknadna bica od Mene, oni su morali biti sposobni uživati potpunu slobodu i ne biti ograniceni na nijedan nacin. Posljedicno tome, oni su takoder trebali biti sposobni procijeniti transmitirane misli pozitivno ili negativno.... to jest, samo bice je bilo sposobno sprovesti što su ga ove misli motivirale uciniti u potpunom suglasju sa Mnom, time sa istom voljom poput Moje.... Ali isto tako ono je bilo sposobno ‘razmišljati drugacije’, time vrlinom ove sposobnosti razmišljanja takoder biti sposoban doci do drugacijih zakljucaka. Ovo se, medutim, dogodilo jedino kada ono više nije smatralo ovu ‘sposobnost razmišljanja’ kao dar od Mene nego kao njegov vlastiti proizvod, i ova pogrešna samo-uvjerenost je rezultirala u zamracivanju njegove realizacije. Svako je duhovno bice bilo doista eksternalizirano od strane Mene kao neovisni entitet ali je njegova temeljna priroda bila ljubav, i zato je ova ljubav takoder trebala tražiti vezu sa Mnom, buduci ljubav stremi ka ljubavi.... I u to vrijeme se njegova volja takoder potpuno slagala sa Mojom. Ali ikakvo popuštanje veze sa Mnom je sebe takoder prikazivalo u skretanju volje bica od Moje, a to je, zauzvrat, rezultiralo u korištenju sposobnosti razmišljanja u pogrešnom pravcu, buduci je ono moralo biti sposobno razmatrati svaku misao u svim pravcima ili volja ne bi bila slobodna.... što nije isto što reci kako je pogrešna misao tekla od Mene Osobno ka bicu....

Prvo bice, Lucifer, je bio blistavo osvijetljen.... i bio je sposoban komunicirati sa Mnom ali takoder sposoban usmjeriti njegove misli pogrešno; unatoc tome, on bi uvijek bio imao mogucnost podrediti/predati njegove pogrešne misli Meni tako da bi Ja bio sposoban odgovoriti mu. Ali bile su to baš ove pogrešne misli za koje je on vjerovao kako ih može sakriti od Mene, što je vec bilo umanjivanje/opadanje njegove ljubavi i time je takoder rezultiralo u umanjivanju svjetla. I tako, jedna od njegovih prvih pogrešnih misli je takoder ukljucivala sumnje u svezi Moje moci buduci je bio nesposoban vidjeti Me.... Realizacija da bi on sam bio prestao postojati suocen sa Mojim prekomjerno blistavo zracecim suštinskim svjetlom nije zaustavila njegovu žudnju. On je odbio prihvatiti ovu svjesnost i pronašao njegovo vlastito objašnjenje za to u Mojoj ‘bespomocnosti’.... što je zauzvrat bila misao koja je vec demonstrirala da je on bio znacajno olabavio njegovu vezu sa Mnom do trenutka kada se ova misao pojavila u njemu. Do iste mjere kako je on zapoceo dvojbiti Moju moc njegova vlastita svjesnost o snazi je rasla, i onda je jedna pogrešna misao slijedila drugu.... njegova se volja više nije slagala sa Mojom, njegova je ljubav pocela opadati, i on je rastuce sebe zatvorio za dotok Moje ljubavne snage.... buduci je do sada on bio takoder izgubio realizaciju cinjenice da je on, takoder, najprije morao biti hranjen Mojom snagom kako bi bio stvaralacki aktivan.

Pa ipak poradi Mojeg naumljenog cilja: - voditi bica koja su bila proizašla iz njega i Mene do najvišeg blaženstva.... Ja nisam zaustavio ijedno od bica, cak ni Mojeg prvo-stvorenog nositelja svjetla, od korištenja njihove volje neispravno.... Ja nisam zaustavio ijedno bice od korištenja sposobnosti razmišljanja pogrešno. Jer Ja Sam eksternalizirao svih njih kao slobodna bica, i najvece se blaženstvo bica takoder sastojalo u stvaranju i djelovanju u potpunoj slobodi. A to takoder potrebuje apsolutno podešavanje/uskladivanje sa Mojom voljom bez ikakve prisile. Ali ako ni jedno bice nije bilo sposobno misliti i željeti drugo nego u skladu sa Mojom voljom, onda bice isto tako ne bi bilo imalo slobodnu volju koja je, medutim, neopozivo pripadala božanski usavršenom bicu.... I Ja jedino mogu govoriti o Mojim živim tvorevinama kao ‘Mojoj djeci’ kada su oni potpuno dobrovoljno ušli u Moju volju, i jedino onda je njima dano blaženstvo koje pretpostavlja najviše savršenstvo. I ovo savršenstvo nije moglo biti darovano Mojim bicima od strane Mene nego je moralo biti postignuto od strane svakog slobodnog bica njegovom vlastitom slobodnom voljom.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Căderea spiritelor.... Abilitatea de a gândi.... Cazul lui Lucifer....

Este mult mai ușor să vă familiarizez cu corelațiile spirituale care justifică propria voastră existență decât să vă transmit cunoștințele corecte despre procesele spirituale care au avut loc atunci când v-am chemat pe toți la existență ca entități spirituale. Ceea ce stă la baza planului Meu de Mântuire a fost doar consecința a ceea ce s-a întâmplat înainte în împărăția spiritelor.... Iar pentru a înțelege acest proces este nevoie de o plinătate de lumină pe care voi, ca ființe umane, nu o aveți încă pe Pământ, chiar dacă faceți un efort pentru a trăi în conformitate cu voința Mea..... Totuși, aceste procese spirituale aparțineau liberei decizii a voinței pe care toate ființele care au apărut din iubirea Mea au trebuit să o ia pentru a atinge cea mai înaltă perfecțiune: Să fie independente de voința Mea ca ființe liber-creatoare și totuși să gândească, să dorească și să acționeze la unison cu Mine. Și această decizie liberă a voinței a necesitat și premisele necesare.... Ființa trebuia să fie capabilă să cadă în abis, dar, invers, trebuia să fie capabilă să ajungă la cea mai înaltă înălțime.... De îndată ce o barieră a fost stabilită pentru ființa în sus sau în jos, nici voința ei nu mai era liberă. Iar această voință care se dezvoltă liber a fost, la rândul ei, rezultatul gândirii.... dar gândul a fost o expresie a forței emanate de la Mine către ființă.... care a stimulat apoi ființa însăși să ia o poziție asupra ei. Propria "capacitate de a gândi" a ființei a constat, așadar, în a prelucra o iluminare mentală care o atingea, adică în a se ocupa, ca să spunem așa, de gândul însuși, altfel ființa ar fi rămas doar o "operă" a Mea dacă gândul Meu ar fi determinat-o inevitabil să gândească în același fel.... Dar am vrut să pun creații complet libere în afara Mea și, prin urmare, le-am dat posibilitatea de a face propria lor evaluare, care, totuși, se poate dezvolta în direcții diferite. Lucifer nu ar fi putut niciodată să se depărteze de Mine dacă nu ar fi avut această abilitate. Dar atunci nici el nu ar fi fost un spirit liber, ci doar o marionetă care se supunea complet voinței Mele. Astfel, a trebuit să îl izolez complet de Mine pe acesta și pe toate ființele care au urmat, trebuiau să se bucure de libertate totală și nu aveau voie să fie restricționate în niciun fel. Și astfel, gândurile care le erau transmise trebuiau să poată fi evaluate atât negativ, cât și pozitiv.... adică, ființa însăși, în deplin acord, deci în aceeași voință cu Mine, putea, de asemenea, să realizeze ceea ce era stimulată să facă de acele gânduri.... Dar a fost, de asemenea, capabil să "gândească altfel", adică să tragă concluzii diferite în virtutea capacității sale de a gândi, ceea ce, totuși, s-a întâmplat doar atunci când nu a mai considerat această "capacitate de a gândi" ca fiind un dar de la Mine, ci ca fiind autogenerată, iar această autocunoaștere greșită a dus la o tulburare a realizării sale. Într-adevăr, toate ființele au apărut din Mine în mod independent, dar substanța lor fundamentală era iubirea, și astfel și această iubire trebuia să caute o legătură cu Mine, pentru că iubirea îndeamnă la iubire.... Și pentru o perioadă atât de lungă de timp, voința a fost, de asemenea, în deplin acord cu a Mea. Orice slăbire a legăturii cu Mine s-a manifestat, de asemenea, prin devierea voinței ființei de la voința Mea, iar acest lucru a avut din nou ca efect folosirea capacității de a gândi în direcția greșită, deoarece orice gând trebuie să poată fi considerat în toate direcțiile, altfel voința nu ar fi liberă.... ceea ce, totuși, nu înseamnă că un gând greșit a curs către ființă de la Mine Însumi.... Prima ființă, Lucifer, se afla în cea mai strălucitoare lumină.... și a fost capabilă să schimbe gânduri cu Mine Însumi, a fost, de asemenea, capabilă să își îndrepte gândurile în mod greșit, dar ar fi avut, de asemenea, posibilitatea de a-Mi prezenta aceste gânduri greșite în orice moment pentru ca Eu să îi pot răspunde. Dar tocmai aceste gândurile greșite a crezut că le poate ascunde de Mine, iar aceasta a fost deja o slăbire a iubirii sale, care a dus și la o slăbire a luminii. Și astfel, primele gânduri greșite au inclus și îndoieli cu privire la puterea Mea, pentru că nu a putut să Mă vadă.... Realizarea faptului că el însuși ar fi murit în fața luminii Mele primare prea strălucitoare nu l-a împiedicat să-și îndeplinească dorința. El nu a vrut să accepte această realizare și a căutat o explicație pentru el însuși în "neputința" Mea.... un gând, la rândul său, care era deja o dovadă că el își slăbise deja foarte mult legătura cu Mine atunci când acest gând a apărut în el. Pentru că în aceeași măsură în care începuse să se îndoiască de puterea Mea, așa se ridica și conștiința propriei sale forțe, iar acum un gând greșit îl urma pe celălalt.... voința lui nu mai era în acord cu a Mea, iubirea lui s-a diminuat și s-a închis tot mai mult în fața fluxului Meu de putere de iubire.... pentru că acum pierduse și conștiința că trebuie să se hrănească mai întâi cu puterea Mea pentru a putea fi creativ și activ. Totuși, de dragul scopului pe care l-am urmărit: - de a conduce ființele care au apărut din Mine și din el spre fericirea supremă.... Nu am împiedicat niciuna dintre ființe, nici măcar pe purtătorul Meu de lumină creat în primul rând, să folosească greșit voința.... Nu am împiedicat nici o ființă să folosească greșit facultatea de a gândi. Căci toate ființele au fost create în mod liber de la Mine, iar cea mai înaltă beatitudine a ființelor constă, de asemenea, în a putea crea și lucra în cea mai deplină libertate. Iar acest lucru necesită, de asemenea, o aliniere completă la voința Mea, fără nicio constrângere. Dar dacă nici o ființă nu ar fi capabilă să gândească și să vrea altfel decât în voia Mea, atunci nici aceste ființe nu ar fi înzestrate cu liberul arbitru, care, totuși, ar aparține irevocabil unei ființe desăvârșite divin.... Și numai atunci pot vorbi despre creațiile Mele vii ca fiind "copiii Mei", când au intrat în voința Mea în deplină libertate de voință, și numai atunci li se acordă beatitudinea care presupune perfecțiunea supremă. Iar Eu nu am putut da această perfecțiune ființelor, ci ea trebuie să fie dobândită de fiecare ființă creată în mod liber consimțit....

Amin

Translator
Translated by: Ion Chincea