Compare proclamation with translation

Other translations:

ČIN STVARANJA DUHOVNIH BIĆA....

(Izaija 14:11-15; 2 Petrova 2:4; Luka 15:11-32)

Moja je volja da trebate biti prosvjetljeni gdje tama prevladava. Ljudi koji ne postavljaju pitanja ne mogu primiti odgovore, ali oni koji žele znati i okrenu se ka Meni Osobno će primiti Moj odgovor tako da će Me naučiti prepoznati u Mojoj ljubavi i mudrosti i podarit će Mi njihovu ljubav....

Čin stvaranja duhovnih bića je bio duhovni postupak koji će vama ljudima biti razumljiv jedino kada uđete u kraljevstvo svjetla. Sve dok živite na Zemlji on vam može biti samo ugrubo skiciran sukladno vašem nivou razumijevanja. Unatoč tome, to neće skrećati/odvraćati od istine, no nedostajat će mu i dubljih razloga baš kao i beskonačno mnogo posrednih postupaka koji, međutim, ne bi niti pridonijeli vašem prosvjetljenju. Međutim, možete biti sigurni kako Ja neću dopustiti da vaše razmišljanje postane pomućeno, pošto vi jedino želite biti podučeni u istini.

Kada Sam stvorio prvo biće bio Sam motiviran jedino mišlju stvaranja posude za Mene koja je bila naumljena asimilirati Moju besprekidno izlijevajuću snagu ljubavi.... budući je Moja beskonačna ljubav sebe željela predati i uvijek jedino usrećavati.... Moja je snaga ljubavi neprestano stvarala svakojake vrste duhovnih tvorevina. Prema tome Ja Sam također želio stvoriti nešto što korespondira Meni Osobno, time Moju sliku. I Moja se volja ostvarila.... biće najvišeg savršenstva se pojavilo pored Mene kojim Sam bio zadovoljan, koje je bilo neopisivo lijepo, to je bila Moja slika koja je od tad nadalje bila tako prožeta Mojom snagom ljubavi da je bio jednako sposoban biti stvaralački aktivan bez ograničenja. I baš kao što Me izvor Moje snage ljubavi motivirao oblikovati primajuću posudu u koju je mogao utjecati, ista volja i žudnja se također pojavila u ovom biću da iskoristi neprestani upliv Moje ljubavne snage i, isto tako, da dopusti bićima da nastanu iz unutar njega. Tako se isti postupak ponavljao, budući Sam Ja želio pustiti ovom prvostvorenom biću da sudjeluje u nevjerojatnom blaženstvu davanja života bićima slične prirode, jer kao Moja ‘slika’ on je bio obdaren istim osjećajima, bio je preplavljen sa ljubavlju, a snaga koju je neprestano primao od Mene također nije biće držala neaktivnim.... što je rezultiralo u samom ovom postupku stvaranja bezbrojnih bića.... Otud ova stvorena bića nisu mogla biti drugačija od Mojeg prvo-stvorenog bića.... ona su bili potpuno savršeni, blistavo zračeći i nadmoćno silni duhovi koji su svi korespondirali sa slikom koju Sam eksternalizirao [[= prikazao u vanjskom obliku]]. Kroz Moj upliv snage, koji je na prvom mjestu i omogućio čin stvaranja ovih bića, Ja Sam prema tome također bio njihov ‘Stvoritelj’, premda se volja prvo-stvorenog bića najprije trebala pripomognuti/okoristiti tom Mojom snagom. Sva su bića dakle proizašla iz Mene i Moje prve slike.... i sva su bića posjedovala istu stvaralačku snagu. Ali Moja volja je također bila aktivna u svim izvorno stvorenim bićima, mnoštvo izvorno stvorenih duhova je bilo zapaljeno vatrenom ljubavlju spram Mene, budući je Moja vatra ljubavi bila njihov temeljni element, oni su bili proizvodi najčišće ljubavi i prema tome su sva stvorena bića bila također pozitivno naklonjena spram Mene....

Vječnosti su prošle u najblaženijoj harmoniji i neprestanoj izmjeni ljubavi.... i ovo se stanje nikad nije moralo promijeniti. Ali onda je postupak stvaranja dobio drugačiji oblik [[ili ‘krenuo drugim pravcem’]].... što se treba razumjeti jedino u duhovnom smislu. Ovo je bilo inicirano žudnjom Mojeg prvo-stvorenog bića, nositelja svjetla, da Me ugleda. Ljubav bića spram Mene je i dalje bia nepromijenjena i stoga Me on žudio vidjeti premda je znao da Ja, kao ‘centar snage i svjetla’ nisam mogao biti vidljiv Mojim stvorenim bićima, koja bi prestala postojati na pogled u Moje preobilje svjetla.... ono bi uništilo stvorena bića.... koja su bila iskre Moje ljubavi.... i tako ugledati Mene nije bilo moguće. A pošto Me on nije bio sposoban ugledati u njemu je bljesnula misao da postane neovisan od Mene i više manje je sebe predstavio svem mnoštvu izvorno stvorenih bića kao ‘samog Stvoritelja’.... misao koja je nastala kao posljedica žudnje da Me vidi unatoč boljem znanju. Kao obilježje savršenstva sva su bića također posjedovala slobodnu volju koja je, međutim, uvijek korespondirala Mojoj volji. I ova slobodna volja je dopustila spomenutu mentalnu pomutnju.... Stoga nositelj svjetla, Lucifer, nije od strane Mene bio spriječen usmjeriti svoju volju u pogrešnom pravcu. Pa ipak, postupak stvaranja je počeo zapinjati, to jest, sve dok njegova volja nije bila u skladu sa Mojom on je više manje sebe zatvorio za dotok Moje ljubavi, ipak uvijek samo privremeno, jer najprije je njegov otpor bio tako mali da se ljubav unatoč tome ponovno probila i on je još jednom sebe potpuno posvetio Meni, što je onda također rezultiralo u nesmanjenom dotoku Moje snage ljubavi i time nastavljene stvaralačke aktivnosti. Ali opet i iznova su se pogrešne misli nastavile pojavljivati u njemu jer on ih nije povjerio Meni Osobno tako da Sam ih mogao pobiti.... Jer on Me privremeno isključio bez da je shvatio kako je na taj način umanjio svoju snagu.... Čim je on olabavio vezu sa Mnom kroz pogrešno naklonjene misli pritok snage ljubavi se također umanjio; međutim, on to nije primjetio na vidiku bezbrojnog mnoštva duhova koje je već doveo u postojanje kroz njegovu volju i korištenje Moje snage.... Opet i iznova treba biti naglašeno da mu je Moja snaga omogućila stvarati bića na prvom mjestu i da mu je jedino njegova ljubav spram Mene dala snagu.... stoga je razumljivo, kako je redukcija ove ljubavi također reducirala i upliv snage. I da je istovremeno, svako stvoreno biće bilo također dokaz Luciferove povezanosti sa Mnom.... stoga se ni jedno drugo biće nije moglo pojaviti nakon što se Lucifer svjesno odvojio od Mene, naračun čega sva stvorena bića također pripadaju Meni, jer oni su ‘Moja isijana snaga ljubavi’. A ipak veliki udio svih stvorenih bića je otpao od Mene.... I to opravdava pitanje u svezi toga da li su bića bila različita u njihovoj temeljnoj supstanci....

Ja Sam jedino eksternalizirao [[= prikazao u vanjskom obliku]] jedno biće kao neovisni entitet.... I ovo biće je bilo stvoreno na Moju sliku. Posljedično tome, sva duhovna bića koja su bila dovedena u postojanje pomoću ovog bića su opet morala potpuno korespondirati sa Mnom i Mojom slikom.... Oni su bili iste savršene, najviše-blistavo zračeće žive tvorevine, jer jedino nešto najviše savršeno je bilo u stanju proizaći iz naše obostrane ljubavi i volje, koji su oboje korespondirali jedno sa drugim.... bića, koja ni u čemu nisu bila inferiorna prvo-stvorenom nositelju svjetla.... Otud su oni bili isto tako do krajnje mjere silni i blistali su sa vatrenom ljubavlju spram Mene, premda Me nisu bili sposobni ugledati. Unatoč tome, oni su Me prepoznali, jer Ja Sam im Sebe također otkrio kroz Riječ. To je bio jedan beskonačno veliki broj duhova koji Me slavio i pjevao Mi zahvale, koji su, u poštovanju, bili voljni služiti Me i koji su bili aktivni jedino u skladu sa Mojom voljom, tako su oni bili slike Mene Samoga. I ovo neopisivo sretno mnoštvo duhova je trebalo još više povećati ljubav nositelja svjetla spram Mene.... Ipak različiti osjećaji u njemu su se počeli međusobno sukobljavati; On je vidio veličanstveno svijetleća bića i žudio je također ugledati Mene.... Pošto je on bio vidljiv bićima on je sebe smatrao nadmoćnim Meni i više Me nije želio priznati kao Onoga iz Kojeg je sve poteklo, unatoč činjenici da je znao kako je on, također, potekao iz Mene. Svjestan snage koja ga je prožimala, on je sebe započeo razdvajati od izvora snage.... postupak koji je trajao beskonačno dugo vrijeme pošto ga je žudnja za srećom opetovano gurala nazad k Meni i prema tome je on opetovano primao snagu za stvaranje novih bića. I tako su se ta bića, također, sastojala od iste temeljne supstance, naime od Moje isijane snage ljubavi; međutim povremeno razdvajanje od Mene je također do izvjesne mjere utjecalo na postupak stvaranja, utoliko što su volja i ljubav tih bića bili više naklonjeni spram njihova tvorca nego Mene.... ali niti Sam Ja pokušao utjecati na ta bića niti na nositelja svjetla. Ipak oni su bili jednako prosvjetljeni, oni su Me prepoznali kao njihova Stvoritelja i bili su prema tome također sposobni donijeti ispravnu odluku u slobodnoj volji kada je ova važna odluka bila zahtjevana od njih.

Moje je prvo-stvoreno biće bilo povezano sa svim bićima koje je on pro-izveo, baš kao što Sam Ja bio neodvojio povezan sa svim bićima pošto ih je Moja snaga ljubavi trebala prožeti da bi nastavili postojati. Moj je neprijatelj pokušao održati vezu sa svojim stvorenim bićima čak i nakon što je njegova volja već bila protivna Mojoj.... to jest, on je također nadahnuo prve duhove da se okrenu od Mene i jedan njihov broj je podlijegao njegovoj kušnji, Lucifer ih je također povukao u bezdan i njihova ih je realizacija trebala doista nagnati da se gnušaju njegovog sramnog plana. I njihov je grijeh bio još puno veći, prema tome, njihov će povratak također biti značajno više težak.... dok je većina prvo-stvorenih bića ostala sa Mnom kada su sljedbenici Mojeg sadašnjeg neprijatelja sebe odvojili od Mene. Skriveni otpor sa kojim Mi se Lucifer započeo suprotstavljati je rezultirao u činjenici da je jedno beskonačno veliko mnoštvo stvorenih duhova odlučilo dijelom za a dijelom protiv Mene kada se od njih očekivao test volje. Jer otpor je narušio dotada potpunu/složenu cjelinu.... Moja prijašnja slika više nije bio vođena od iste volje, iste ljubavi, ona je prouzročila pukotinu i ovu su podjelu također osjetili bića koja su potekla iz naše ljubavi, koja su sada bila poput njihova tvorca, premda je Moja snaga bila uključena u njihovo stvaranje. Ali pošto ovaj otpor nije bio prisutan u prvo-stvorenom biću, pošto su ljubav i volja nositelja svjetla bili potpuno stopljeni sa Mojima, bilo je moguće da iz naše ljubavi jedino poteknu bića koja su potpuno korespondirala nama, čiji su blistavo preobilje svjetla i neograničena snaga bili istinske slike Mene Osobno baš kao i bića kojeg sam bio eksternalizirao iz Sebe u Mojoj ljubavi.... i koja su također, uz nekoliko izuzetaka, ostala sa Mnom. I isti se postupak pojavio u potonjima kao što se dogodio u Luciferu: slobodna volja je smjerala u pogrešnom pravcu.... oni su žudjeli vidjeti njihovog Boga i Stvoritelja i izvukli su pogrešne zaključke iz Moje nužne nevidljivosti priznavajući za njihovog ‘Boga’ ono što je njima bilo ‘vidljivo’, koji je onda sebe uzvisio i povukao bezbrojna bića k sebi, koja su sva sebe dobrovoljno odvojila od Mene i na taj način se sjurila u bezdan (Izaija 14:11-15)....

Jednom su sva stvorena bića plamtjela sa svjetlom i snagom, budući ništa nije moglo nastati bez pritoka Moje ljubavne snage. Reducirano zračenje svjetla je počelo tek sa Luciferovom reduciranom ljubavlju za Mene, ali to nije značilo da je tim bićima nedostajalo svjetlo realizacije, jer u trenutku stvaranja bića Moja je snaga ljubavi opet također prožimala tvorca svih bića; ali ti su trenuci postali rastuće manje učestali sve dok se on dobrovoljno nije pobunio protiv Mene i više nije bio sposoban primiti ikakav upliv snage budući ju je odbio time što je vjerovao za sebe kako je jednako silan poput Mene.... I onda je njegovo stanje uma također postalo zamračeno.... On.... koji je jednom bio na Moju sliku.... je postao moja direktna suprotnost, njegova se priroda potpuno izokrenula, on je potonuo u najdublji bezdan i njegovi sljedbenici sa njime, koje je on smatrao kao njegovu navodnu silu i snagu. Najviše biće, koje je proizašlo iz Moje ljubavi, je potonulo najniže, budući je zloupotrebio svoju slobodnu volju, karakteristiku božanskog porijekla.... I bilo je ostavljeno svakom biću da usmjeri ovu volju u Mojem ili njegovom pravcu, svako je biće bilo sposobno proći test volje budući je svako biće posjedovalo svjetlo realizacije i također je imalo snagu na svojem raspolaganju da se suprotstavi nagonjenju ka svome tvorcu.... Ali niti će ijedno biće ikada izgubiti Moju ljubav, jer Moja je ljubav dopustila da nastane i Moja ljubav mu nikada neće dopustiti da opet bude uništeno, ali dok ono ne odustane od svoga otpora ono neće biti u stanju osjetiti Moju ljubav i tako ostaje bijedno. Međutim, jednog dana će njegov otpor biti umanjen i biće će ponovno tražiti Moju ljubav i svjesno se zaputiti stazom povratka k Meni.... Onda će ono prepoznati Moju nezamislivu ljubav, ono će prepoznati njegova Boga i Stvoritelja u Isusu Kristu, u Kojem Sam Ja Osobno postao za sva bića vidljivi Bog, Kojeg su oni žudjeli vijdeti i Koji je za njih pripremio stazu povratka u očevu Kuću (Luka 15:11-32; Ivan 14:6).

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Erschaffungsakt der geistigen Wesen....

Es ist Mein Wille, daß euch Licht werde, wo es noch dunkel ist in euch. Die Menschen, die nicht fragen, können keine Antwort bekommen, die aber wissen möchten und sich an Mich Selbst wenden, denen werde Ich auch Antwort zugehen lassen, auf daß sie Mich in Meiner Liebe und Weisheit erkennen lernen und Mir Selbst ihre Liebe schenken.... Der Erschaffungsakt der geistigen Wesen war ein geistiger Vorgang, der euch Menschen erst dann wird verständlich sein, wenn ihr selbst in das Reich des Lichtes werdet eingegangen sein. Solange ihr auf Erden weilet, kann er euch nur in groben Umrissen gezeigt werden, eurem Begriffsvermögen entsprechend. Dennoch werden diese nicht von der Wahrheit abweichen, doch sowohl die tieferen Begründungen als auch die unendlich vielen Zwischenvorgänge vermissen lassen, die auch nicht dazu beitragen würden, euch Erhellung zu bringen. Ihr könnt aber dessen gewiß sein, daß Ich euch nicht in verwirrtes Denken geraten lasse, die ihr nur in der Wahrheit unterwiesen zu werden begehret. Mich bewegte bei der Erschaffung des ersten Wesens nur der Gedanke, Mir ein Gefäß zu schaffen, das Meine immerwährend hinaus-strömende Liebekraft aufnehmen sollte.... weil Meine unbegrenzte Liebe sich verschenken und immer nur beglücken wollte.... Meine Liebekraft aber erzeugte unausgesetzt geistige Schöpfungen mannigfaltiger Art. Und Ich wollte darum auch etwas erstehen lassen, was Mir Selbst entsprach, also ein Ebenbild von Mir. Und was Ich wollte, das geschah.... ein Wesen in höchster Vollkommenheit erstand neben Mir, an dem Ich Selbst Meine Freude hatte, das unaussprechlich schön war, das ein Abbild war Meiner Selbst und das nun von Meiner Liebekraft durchstrahlt wurde, so daß es ebenfalls zu unbegrenzter schöpferischer Tätigkeit befähigt war. So wie Mich nun Mein Liebekraftquell veranlaßt hatte, sich ein Empfangsgefäß zu formen, in das er sich ergießen konnte, so auch entstand nun in diesem Wesen der Wille und das Verlangen, den ihm unausgesetzt zugehenden Liebekraftstrom zu nützen und gleichfalls Wesen aus sich hervorgehen zu lassen. Es war also der gleiche Vorgang, der sich nun wiederholte, denn Ich wollte dieses erst-geschaffene Wesen teilnehmen lassen an der unfaßbaren Seligkeit, gleichgearteten Wesen das Leben zu geben, denn als "Ebenbild" Meiner Selbst war es auch von den gleichen Empfindungen beseelt, es strömte über von Liebe, und die Kraft, die es ständig von Mir bezog, ließ das Wesen auch nicht in Untätigkeit.... Sie wirkte sich aus in ebenjenem Vorgang des Erschaffens unzähliger Wesenheiten.... Es konnten auch die nun erschaffenen Wesen nicht anders sein, als das erste von Mir Selbst-erschaffene Wesen war.... es waren höchst vollkommene, lichtstrahlende und übermächtige Geister, die alle dem Bilde entsprachen, das Ich Selbst aus Mir herausgestellt hatte. Durch den Zustrom der Kraft aus Mir, die den Erschaffungsakt dieser Wesen erst möglich machte, war Ich Selbst also auch ihr "Schöpfer", wenngleich erst der Wille des erst-geschaffenen Wesens diese Meine Kraft nützte. Alle Wesen also gingen aus Mir und Meinem ersten Ebenbild hervor.... und allen Wesen war die gleiche schöpferische Macht zu eigen. Aber es war auch in allen urgeschaffenen Wesen Mein Wille tätig, es war das Heer urgeschaffener Geister zu Mir in heißester Liebe entbrannt, weil Mein Liebefeuer ihr Urelement war, weil sie Erzeugnisse waren der reinsten Liebe und somit auch alles Erschaffene positiv stand zu Mir.... Endlose Zeiten vergingen in seligster Harmonie und ständigem Liebe-Austausch.... und es hätte sich dieser Zustand nicht zu wandeln brauchen. Dann aber nahm der Vorgang des Erschaffens eine andere Form an.... was nur geistig zu verstehen ist. Und dies wurde ausgelöst durch das Verlangen Meines erst-geschaffenen Wesens, des Lichtträgers, Mich Selbst zu schauen. Die Liebe des Wesens galt Mir noch unverändert, und darum begehrte es, Mich zu schauen, obwohl es die Erkenntnis besaß, daß Ich als "Kraft- und Lichtzentrum" dem von Mir Erschaffenen nicht schaubar sein konnte, das vergangen wäre angesichts Meiner Lichtfülle, die das Erschaffene.... als Lichtfunken Meiner Selbst.... aufgezehrt hätte und also darum ein Schauen nicht möglich war. Und weil es Mich nicht schauen konnte, durchzuckte es der Gedanke, sich unabhängig von Mir zu machen und gleichsam als "selbst Schöpfer" sich dem Heer urgeschaffener Geister hinzustellen.... ein Gedanke, der in ihm entstand als Folge des Verlangens wider bessere Erkenntnis, Mich zu schauen. Alle Wesen besaßen auch als Attribut der Vollkommenheit den freien Willen, der aber stets auch mit Meinem Willen übereinstimmend war. Und dieser freie Wille ließ auch jene gedankliche Verwirrung zu.... Also von Mir aus wurde der Lichtträger, Luzifer, nicht verhindert, seinen freien Willen verkehrt zu richten. Aber es geriet auch der Erschaffungsvorgang nun ins Stocken, d.h., sowie sein Wille nicht mehr mit dem Meinen in Einklang stand, verschloß er sich gleichsam Meinem Liebekraftstrom, doch immer nur vorübergehend, denn noch war sein Widerstand so gering, daß die Liebe doch durchbrach und er sich Mir wieder voll und ganz hingab, was nun auch unverminderte Liebekraftzufuhr bedeutete und also auch unverminderte schöpferische Tätigkeit. Aber es tauchten die verkehrten Gedanken immer wieder in ihm auf, weil er sie nicht Mir Selbst vortrug und Ich sie hätte ihm widerlegen können.... Denn er schaltete Mich zeitweise aus und merkte es nicht, daß er sich selbst in seiner Kraft schwächte....

(16.3.1968) Denn sowie er die Bindung mit Mir lockerte durch verkehrt gerichtete Gedanken, wurde auch der Liebekraft-Zustrom geringer, was ihm aber nicht zum Bewußtsein kam angesichts der unzähligen Geisterschar, die er schon ins Leben gerufen hatte durch seinen Willen unter Nützung Meiner Kraft.... Immer wieder muß hervorgestellt werden, daß Meine Kraft erst ihm das Erschaffen der Wesen ermöglichte und daß seine Liebe zu Mir ihm erst die Kraft eintrug.... woraus verständlich wird, daß ein Nachlassen seiner Liebe auch die Zufuhr von Kraft verringerte. Und wiederum war ein jedes erschaffene Wesen auch Beweis der Bindung Luzifers mit Mir.... also es konnte kein Wesen mehr erstehen, als Luzifer sich bewußt von Mir getrennt hatte, weshalb alle erschaffenen Wesen auch Mein Anteil sind, denn sie sind "Liebekraft aus Mir". Und dennoch war ein großer Teil aller erschaffenen Wesen von Mir abgefallen.... Und das berechtigt zu der Frage, ob die Wesen unterschiedlich beschaffen waren in ihrer Ursubstanz.... Ich stellte ein einziges Wesen selbständig aus Mir heraus.... Und dieses Wesen war Mein Ebenbild. Folglich also mußten die nun von diesem Wesen ins Leben gerufenen Geistwesen wieder völlig Mir und Meinem Ebenbild entsprechen.... Es waren die gleichen vollkommenen, in höchstem Licht strahlenden Geschöpfe, denn es konnte aus unser beider Liebe und Wille, die völlig gleich gerichtet waren, nur Höchst-Vollkommenes hervorgehen.... Wesen, die in keiner Weise dem erst-geschaffenen Lichtträger nachstanden.... Sie waren also gleichfalls überaus machtvoll und erglühten in heißer Liebe zu Mir, wenngleich sie Mich nicht zu schauen vermochten. Aber sie erkannten Mich, denn Ich offenbarte Mich auch ihnen durch das Wort. Es war eine endlose Schar jener Geister, die in höchster Seligkeit Mich priesen und Mir Lob sangen, die in Ehrfurcht Mir zu dienen bereit waren und die immer nur in Meinem Willen wirkten, also Ebenbilder Meiner Selbst waren. Und es hätte diese unbeschreiblich selige Geisterschar die Liebe des Lichtträgers zu Mir stets mehr erhöhen müssen.... Doch nun begannen in ihm verschiedene Empfindungen widereinander zu streiten: Er sah die in Herrlichkeit erstrahlenden Wesen und verlangte nun auch Mich Selbst zu schauen.... Er glaubte sich selbst, als den Wesen schaubar, Mir überlegen, und er wollte Mich nicht mehr als Den anerkennen, aus Dem alles hervorging, wenngleich er wußte, daß auch er selbst aus Mir seinen Ausgang genommen hatte. Im Bewußtsein seiner ihn-durchströmenden Kraft begann er, die Löse zu vollziehen von dem Kraftquell.... ein Vorgang, der sich über Ewigkeit hinaus erstreckte, weil ihn immer wieder das Verlangen nach Beseligung zu Mir drängte und er darum auch immer wieder Kraft bezog zum Erschaffen immer neuer Wesen. Und so waren auch diese Wesen in ihrer Ursubstanz das gleiche, nämlich von Mir ausgestrahlte Liebekraft; aber die zeitweilige Abkehr von Mir hatte auch auf den Erschaffungsvorgang einen gewissen Einfluß, indem der Wille und die Liebe jener Wesen sich ihrem Erzeuger weit mehr zuwandten als Mir.... Ich aber weder diese Wesen noch den Lichtträger anders zu bestimmen suchte. Doch sie waren im gleichen Maße lichtvoll, sie erkannten Mich ebenfalls als ihren Schöpfer und konnten daher auch in Freiheit ihres Willens sich recht entscheiden, als diese große Entscheidung von ihnen gefordert wurde. (17.3.1958) Es hatte Mein erst-geschaffenes Wesen Verbindung mit allen von ihm gezeugten Wesen, wie auch Ich mit allen Wesen untrennbar verbunden war, weil Meine Liebekraft sie durchströmte, wenn sie bestehenbleiben sollten. Mein Gegner nun suchte die Bindung mit dem von ihm Erschaffenen auch dann noch zu halten, als es schon Mir abgewandten Willens war.... d.h., auch die ersten Geistwesen wurden von ihm zur Abkehr von Mir angeregt, und es erlagen seiner Versuchung also auch von ihnen einzelne, Luzifer riß auch jene in die Tiefe hinab, deren Erkenntnis wahrlich auch das Schändliche seines Planes hätte verabscheuen müssen. Und es war deren Sünde noch weit größer, es ist der Weg der Rückkehr daher auch weit schwerer.... während jedoch die Mehrzahl der erstgeschaffenen Geister bei Mir verblieb, als sich der Anhang Meines nunmehrigen Gegners von Mir löste. Der geheime Widerstand, den Luzifer Mir entgegenzusetzen begann, hatte zur Folge, daß ein endloses Heer geschaffener Geister teils für, teils wider Mich sich entschied, als die Willensprobe diesen gestellt wurde. Denn der Widerstand störte die bisher-geschlossene Einheit.... der gleiche Wille, die gleiche Liebe beherrschten nicht mehr Mein einstiges Ebenbild, es spaltete sich und diese Spaltung spürten nun auch die aus unserer Liebe hervorgegangenen Wesen, die nun beschaffen waren wie ihr Erzeuger, wenngleich Meine Kraft an ihrer Erschaffung beteiligt war. Da aber bei den zuerst ins Leben getretenen Geistwesen jener Widerstand noch nicht vorhanden war, da Liebe und Wille des Lichtträgers völlig in Mir aufgingen, konnten auch aus dieser Liebe nur Wesen hervorgehen, die uns völlig entsprachen, die in strahlender Lichtfülle und unbegrenzter Kraft getreue Abbilder Meiner Selbst waren sowie auch Abbilder des Wesens, das Ich in Meiner Liebe aus Mir herausgestellt hatte.... und die auch bis auf wenige Ausnahmen bei Mir verblieben. Und in letzteren spielte sich der gleiche Vorgang ab wie in Luzifer: daß sich der freie Wille verkehrt richtete.... daß sie ihren Gott und Schöpfer zu schauen begehrten und aus Meiner notwendigen Unsichtbarkeit falsche Schlüsse zogen, indem sie das ihnen "Schaubare" anerkannten als ihren "Gott", der sich selbst nun auch überhob und unzählige Wesen zu sich zog, die alle die Bindung mit Mir also willensmäßig lösten und dadurch in die Tiefe stürzten.... Alle erschaffenen Wesen erstrahlten einst in Licht und Kraft, weil ohne Meinen Liebekraftstrom nichts hätte erstehen können. Die verminderte Lichtstrahlung setzte erst ein mit der verminderten Liebe Luzifers zu Mir, was aber nicht bedeutet, daß es jenen Wesen gemangelt hätte am Licht der Erkenntnis, denn im Moment der Erschaffung durchflutete auch Meine Liebekraft wieder den Erzeuger alles Wesenhaften; aber es wurden ebenjene Momente immer seltener, bis er sich willensmäßig wider Mich erhob und nun keinerlei Kraftzufuhr mehr empfangen konnte, weil er selbst sie zurückwies im Glauben, ebenso kraftvoll zu sein wie Ich.... Und nun verfinsterte sich auch sein Geisteszustand. Er.... der einst Mein Ebenbild war.... er ist zu Meinem Gegenpol geworden, er ist in seinem Wesen völlig gegensätzlich, er ist in äußerste Tiefe gesunken und mit ihm sein Anhang, in dem er seine vermeintliche Macht und Stärke sieht. Das höchste Wesen, aus Meiner Liebe hervorgegangen, ist zutiefst gesunken, weil es seinen freien Willen, das Merkmal göttlicher Herkunft, mißbraucht hat.... Und einem jeden Wesen stand es frei, diesen Willen zu richten zu Mir oder zu ihm, jedes Wesen konnte die Willensprobe bestehen, weil jedes Wesen im Licht der Erkenntnis stand und auch über Kraft verfügte, dem Drängen seines Erzeugers Widerstand zu leisten.... Aber auch jedes gefallene Wesen wird Meine Liebe nicht verlieren, denn Meine Liebe ließ es erstehen, und Meine Liebe läßt es auch ewiglich nicht mehr vergehen, aber bevor es nicht seinen Widerstand aufgibt, wird es Meine Liebe nicht zu spüren vermögen und darum unselig sein. Aber auch sein Widerstand wird nachlassen, und das Wesen wird einmal wieder Meine Liebe suchen und den Weg der Rückkehr zu Mir bewußt gehen.... Und dann wird es auch Meine unermeßliche Liebe erkennen, es wird seinen Gott und Schöpfer erkennen in Jesus Christus, in Dem Ich Selbst für alle Wesen der schaubare Gott wurde, Den zu sehen sie begehrten und Der ihnen den Weg bereitet hat zurück zum Vaterhaus....

Amen

Translator
This is an original publication by Bertha Dudde