Compare proclamation with translation

Other translations:

ODGOVORNOST JE UČITELJA, POMNO ISPITATI GRADIVO KOJE PODUČAVA

Velika je odgovornost ponuditi ljudima duhovnu informaciju sve dok je upitno da li ona korespondira sa istinom. Iz tog razloga svatko, tko vjeruje kako je pozvan poučavati svoje bližnje, najprije mora doći do unutarnjeg uvjerenja da je njegov nastavni materijal čista istina. Ali on jedino može steći ovo unutarnje uvjerenje ako najprije formira svoje vlastito mišljenje, ako najozbiljnije razmotri/pretraži svoje stečeno znanje.... I, opet, ta razmatranja/pretraživanja moraju biti (spro)vođena uz Moju podršku, on Me mora najiskrenije zatražiti da prosvjetlim njegov duh, da ispravno vodim njegove misli, da ga zaštitim od obmanjujućeg rasuđivanja.... Jedino onda će on biti u stanju razlikovati između istine i pogreške/zablude, i jedino onda je on Moj istinski sluga, istinski glasnik Moje Riječi, koji će sada biti sposoban raditi za dobrobit ljudi na Zemlji.

Ali svatko tko bez oklijevanja predaje dalje duhovno znanje koje je jednako tako bez oklijevanja prihvatio, nije na ispravnoj poziciji. On nije glasnik Moje Riječi pošto nije u Mojoj službi već služi nekog drugog [[= Sotonu]], i njegova aktivnost na Zemlji ne može biti blažena/blagoslovljena, jer se ponaša neodgovorno prema svojim bližnjima vodeći ih u pogrešku [[ili ‘uvodeći ih u zabludu’]] a od njih zahtjeva da mu vjeruju.

Svatko će sada dati primjedbu da on vjeruje kako je to što naučava ili širi istinito.... Ali nije mu sinulo kako je njemu, također, mogla biti dana pogrešna informacija.... I da je to samo po sebi očit nemar, to je grijeh omaške, pošto on nije razmišljao dovoljno ozbiljno o svojoj duhovnoj informaciji.... Kada netko želi raditi za Mene onda njemu nije nepoznato da Ja imam protivnika/neprijatelja.... Nije mu nepoznato da se svjetlo i tama suprotstavljaju jedno drugome.... Stoga on zna da djelovanje protivnika/neprijatelja ima u planu zamračiti svjetlo, poznato mu je da on širi grešku/zabludu kako bi pobio istinu.... Posljedično tome on sebe mora zaštititi od toga da bude zavaran/izigran greškom/zabludom i zatražiti Moju zaštitu od aktivnosti Mojeg neprijatelja/protivnika, od prihvaćanja zabluda.... I ako je ozbiljan, onda ću Ja privući pažnju njegovih misli na obmanjujuće znanje i on može biti siguran da će se njegovo razmišljanje razjasniti/raščistiti. Jer Ja neću ostaviti misli ni jednog ljudskog bića u zabludi/pogrešci koji se Meni moli za istinu.

Ali svatko tko se uzdržava od potonjeg a ipak vjeruje da boravi u istini, je u zabludi.... Onda se on sâm mora suočiti sa svojom pogrešnom informacijom, ali neodgovorno je tu informaciju predati dalje, i prema tome takva osoba sebe opterećuje sa jako puno krivnje, iako njegovi slušatelji, također, moraju učiniti isto kada su podučeni: najprije Mene Osobno (za)tražiti za istinu i prosvjetljenje njihova razmišljanja kako bi ju prepoznali kao istinu....

Vi ljudi ispitujete kvalitetu svake robe.... i tako bi također trebali ispitati duhovnu informaciju a ne ju prihvatiti nesmotreno/lakomisleno i bez oklijevanja/predomišljanja. Nešto što ne korespondira sa istinom će jedino biti štetno za vas, to nikad neće koristiti vašoj duši pošto ona svoj cilj može doseći jedino kroz istinu. Svatko tko želi biti učitelj svojim bližnjima, najprije mora sebe upoznati sa onim što im želi ponuditi, i on to može i treba predati dalje jedino kada je siguran u svoj nastavni materijal, kada je on sam uvjeren kako je istinit. A ovo uvjerenje se njemu ne može dodijeliti akademski/intelektualno, već ga on sam mora ostvariti.... On mora žudjeti za čistom istinom i okrenuti se Vječnoj Istini Osobno tako da mu ono [[= uvjerenje]] može biti darovano.... Iskreni kontakt sa Mnom treba biti uspostavljen unaprijed, ali onda on može pouzdano djelovati kao Moj predstavnik, jer on će uvijek jedino naučavati istinu kada Me želi približiti svojim bližnjima, i njegov rad će biti blažen/blagoslovljen.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Pflicht eines Lehrers: Lehrgut zu prüfen....

Eine große Verantwortung ist es, den Menschen Geistesgut zu bieten, solange es zweifelhaft ist, ob dieses der Wahrheit entspricht. Und darum muß ein jeder, der sich dazu berufen glaubt, seine Mitmenschen zu belehren, (sich = d. Hg.) selbst erst die innere Überzeugung verschafft haben, daß sein Lehrgut die reine Wahrheit ist. Diese innere Überzeugung kann er aber nur gewinnen, wenn er zuvor selbst Stellung genommen hat, wenn er das, was er sich an Wissen erworben hat, einer ernsten Prüfung unterzieht.... Und diese Prüfungen wieder müssen mit Meiner Unterstützung vorgenommen werden, er muß Mich Selbst innig darum bitten, daß Ich seinen Geist erleuchte, daß Ich sein Denken recht leite, daß Ich ihn vor irrigem Denken schützen möge.... Dann erst wird er Wahrheit von Irrtum zu unterscheiden vermögen, und dann erst ist er Mir ein rechter Diener, ein rechter Verkünder Meines Wortes, der zum Segen der Menschen nun auf Erden wirken kann. Wer aber ohne Bedenken geistiges Gut weitergibt, das er ebenso unbedenklich angenommen hat, der steht nicht am rechten Platz, er ist kein Verkünder Meines Wortes, denn er steht nicht in Meinen Diensten, sondern er dienet einem anderen, und sein Wirken auf Erden kann nicht gesegnet sein, denn er selbst handelt verantwortungslos an seinen Mitmenschen, weil er sie in Irrtum führet, aber von ihnen Glauben verlangt. Nun wird ein jeder einwenden, daß er das, was er lehret oder verbreitet, für Wahrheit hält.... Aber er hat noch nicht einmal den Gedanken in sich aufkommen lassen, daß auch ihm Irrtum zugeführt worden sein könnte.... Und schon das ist eine grobe Nachlässigkeit, es ist eine Unterlassungssünde, denn er hat nicht ernstlich sein Geistesgut durchdacht.... Denn will jemand für Mich arbeiten, so ist es ihm auch nicht unbekannt, daß Ich einen Gegner habe.... Es ist ihm nicht unbekannt, daß Licht und Finsternis sich gegenüberstehen.... Er weiß es also, daß des Gegners Wirken der Verdunkelung des Lichtes gilt, er weiß, daß er Irrtum ausstreut, um die Wahrheit zu entkräften.... Also muß er selbst auch auf der Hut sein, dem Irrtum zu verfallen, und sich Meinen Schutz vor ihm, vor seinem Wirken, vor der Annahme von Irrtum erbitten.... Und tut er dies ernstlich, dann lenke Ich auch seine Gedanken hin auf irriges Geistesgut, und er kann gewiß sein, daß sich sein Denken klärt. Denn Ich lasse keinen Menschen in irrigem Denken, der Mich um die Wahrheit bittet. Wer letzteres aber unterlässet und dennoch glaubet, in der Wahrheit zu stehen, der irret.... Er selbst muß mit seinem falschen Wissen nun fertigwerden, aber unverantwortlich ist es, dieses Wissen nun weiterzugeben, und darum ladet ein solcher Mensch viel Schuld auf sich, wenngleich auch seine Zuhörer wieder das gleiche tun müssen, wenn sie belehrt werden: zuerst Mich Selbst bitten um Wahrheit und um erleuchtetes Denken, sie auch als Wahrheit zu erkennen.... Jede Ware prüfet ihr Menschen auf ihren Wert.... und so auch solltet ihr geistiges Gut prüfen, aber nicht gedanken- und bedenkenlos annehmen, denn was nicht der Wahrheit entspricht, wird für euch Menschen nur zum Schaden sein, es wird eurer Seele niemals zum Segen gereichen, weil sie nur allein durch Wahrheit zum Ziel gelangen kann. Wer seinen Mitmenschen ein Lehrer sein will, der muß sich auch zuvor orientieren, was er ihnen bieten will, und erst, wenn er sich seines Lehrgutes sicher ist, wenn er selbst von der Wahrheit dessen überzeugt ist, dann kann und soll er es weitergeben. Und diese Überzeugung kann ihm nicht schulmäßig gegeben werden, sondern er muß sie selbst sich erwerben.... Er muß die reine Wahrheit begehren und sich an die Ewige Wahrheit selbst wenden, daß sie ihm zuteil werde.... Die innige Verbindung mit Mir muß zuvor hergestellt sein, dann aber kann er ohne Scheu sich als Mein Vertreter ausgeben, denn dann wird er immer nur Wahrheit lehren, wenn er Mich auch den Mitmenschen näherbringen will, und sein Wirken wird gesegnet sein....

Amen

Translator
This is an original publication by Bertha Dudde