Duh oživljava.... sama Riječ je mrtva, ako ju ne oživljava Duh.... i ako Riječ čujete kao mrtvu riječ, iz nje ne možete crpsti snagu, jer snaga je Božji udio, koja se izražava jedino putem Duha. No ako je Riječ duhovno oživljena, tj. ako ju ne slušate samo uhom, nego srcem, koje u sebi krije Božanski Duh, ona će postati osjetna kao snaga, Riječ će vam se obraćati, i biti ćete ispunjeni Božanskom duhovnom snagom. Sama Riječ govori samo razumu, a Duh u Riječi srcu.... Sama Riječ ima samo zemaljsku vrijednost, ali Duhom oživljena Riječ ostaje u vječnost. Jer Duh je od Boga, pa je tako i Duhom oživljena Riječ Božja Riječ, dok ljudi isto tako imaju riječ koja je međutim samo razumski proizvod, koji propada, kad čovjek kao takav nestane sa Zemlje.
Mrtva riječ je sve što dotiče samo tijelo, bez da ostavlja utisak na dušu; ali duhovno oživljena Riječ biva percipirana od duše, jer se Ona obraća duhu u čovjeku. Božanski Duh stupa u kontakt sa duhovnom iskrom u čovjeku i izražava se naspram duše u Riječi, Koja je međutim, duhovno oživljena, od najdubljeg djelovanja za čovjeka, čija je duhovna iskra uspostavila vezu sa Duhom Oca. I, ta Riječ daje život, Ona budi u život i nikada više ne može važiti za mrtvu riječ, pošto aktivira čovjeka koji pokloni svoju pažnju toj Riječi.
E sad, Božja Riječ nikada neće biti mrtva riječ, jedino što život u njoj od čovjeka može biti ne-prepoznat (skriven), dok god se on ne trudi da u njoj traga za Duhom, jer On se objavljuje (dâ se naći) onome čovjeku koji traži, koji se bez ikakvog utjecaja izvani trudi prodrijeti u ono kraljevstvo koje je domovina Duha, nesvjesno dakle tražeći Božanski Duh.... a On se i objavljuje baš putem žive Riječi.... putem Riječi koju Duh Božji u velikoj Ljubavi dostavlja duhovnoj iskri u čovjeku, tako da Ta riječ sad mora i postati aktivna, jer sve što god živi, u neprestanoj je aktivnosti, i tek aktivnost svjedoči o životu. No ako je Riječ prožeta Duhom Božjim, onda ona nikad više ne može biti bez djelovanja, i onda će Njen život postati očigledan.
Riječ, Koja je oživljena Duhom, u sebi dakle nosi Snagu i ostaje djelotvorna vječno, no uvijek samo onda, kad prilikom prihvaćanja dotiče srce, a ne samo uho. Ona doduše može biti primljena i razumski, no onda ne prodire do duše čovjeka, pošto ova prima samo ono što joj je dostavljeno iznutra, iz Duha. A ona Riječ, Koja prodire do srca, uspostavlja vezu sa duhovnom iskrom u čovjeku, i duša od strane nje onda može biti podučena, može dakle primiti Snagu koja se nalazi u živoj Riječi.
Dokle god ljudi ne znaju razliku između razmišljanja (iz) srca i razmišljanja (iz) razuma, neshvatljivo im je to da čovjek duboko znanje prima iznutra. I stoga Riječ Božja, Koja je uistinu blagoslovljena Njegovom Snagom, može biti ponuđena bezbroj puta, pa i pored toga ne izraziti svoju Silu, pošto čovjek ne otvara svoje srce, pošto život Riječi, Duh, ne nalazi prilaz duhovnoj iskri u čovjeku, i onda Riječ, i pored toga što je živa, ostaje neučinkovita i kao mrtva riječ odzvanja u ušima ljudi, poput riječi koja je izgovorena bez razmišljanja, koja nije provjetrena životom Duha. No ako je Riječ izgovorena u dubokoj Ljubavi, onda je i živa. Jer Ljubav je Snaga Božja, koja u čovjeku neprestano budi Duh.
E sad, ako je Božja Riječ, Koja je čista Snaga i Ljubav iz Boga, ponuđena od ljudi koji su u Ljubavi i svojom Ljubavlju pokušavaju ozračiti svoje bližnje, onda ona mora postati učinkovita na njima, jer Sila Ljubavi prožima omotač Duha, koji još drijema u čovjeku, i On se budi u život.... Snaga Riječi tada postiže i aktivnost Duha u čovjeku, jer Snaga Riječi je Duh od Duha Božjeg, Koji stupa u vezu sa duhovnom iskrom u čovjeku i onda zračenje Boga dušu čovjeka može nesmetano doticati i čovjeku dati sposobnost i voljnost da bude aktivan u volji Boga.
Ali uvijek se prethodno mora otvoriti srce, tj. ljudska volja mora biti spremna za Božansko djelovanje. A to postiže Riječ Božja koja potiče volju čovjeka, tako što je prvo ponuđena uhu i razumu, da bi onda putem volje čovjeka unijela život Duha, kako bi zaživjela i djelovala na i u čovjeku, da bi se on oblikovao u skladu s Voljom Božjom, da bi svoje početno nasuprotno biće promijenio, te se oblikovao na sliku Božju.... da bi se pretvorio u Ljubav, kako bi se Vječnoj Ljubavi mogao priključiti za vječno....
AMEN
TranslatorE’ lo Spirito che la vivifica. La Parola da sola è morta se non la vivifica lo Spirito. E quando la sentite come Parola morta, allora non ne potete nemmeno attingere nessuna Forza, perché la Forza è Parte di Dio che si manifesta solamente attraverso lo Spirito. Ma se la Parola è vivificata spiritualmente, cioè se non la sentite solamente con l’orecchio, ma con il cuore che cela in sé lo spirito divino, allora diventa percettibile anche come Forza, la Parola vi parlerà e sarete colmati dalla Forza dello Spirito divino. La Parola da sola parla soltanto all’intelletto, ma lo Spirito nella Parola al cuore, la Parola da sola ha soltanto un valore terreno, la Parola vivificata dallo Spirito però rimane esistente nell’Eternità, perché lo Spirito è da Dio e quindi la Parola vivificata dallo Spirito è la Parola di Dio, mentre gli uomini hanno bensì anche la parola, ma è soltanto il prodotto dell’intelletto che passa, appena l’uomo come tale scompare dalla Terra. Parola morta è tutto ciò che tocca soltanto il corpo, ma lascia l’anima intoccata; la Parola vivificata spiritualmente però viene sentita dall’anima, perché parla allo spirito nell’uomo. Lo Spirito divino entra in collegamento con la scintilla spirituale nell’uomo e si manifesta nei confronti dell’anima nella Parola, ma ciò che vivifica spiritualmente è del più profondo effetto per l’uomo la cui scintilla spirituale ha stabilito il collegamento con lo Spirito del Padre. E questa Parola dà Vita, risveglia alla Vita e non può mai più valere come parola morta, perché fa diventare attivo l’uomo che dà ascolto a questa Parola. La Parola di Dio non sarà mai parola morta, soltanto la vita in essa può rimanere sconosciuta all’uomo finché non si sforza di cercarvi lo Spirito, perché questo si manifesta soltanto all’uomo che cerca, che tenta senza qualsiasi influenza dall’esteriore di penetrare nel Regno che è la Patria dello spirito, che quindi cerca inconsapevolmente lo Spirito divino e questo si manifesta ora attraverso la Parola viva, attraverso la Parola che lo Spirito di Dio guida nel grande Amore alla scintilla spirituale nell’uomo e quindi questa Parola ora deve anche diventare efficace, perché tutto ciò che vive, è in costante attività e soltanto questa testimonia della Vita. Ma se la Parola è compenetrata dallo Spirito di Dio, allora non può mai più rimanere senza effetto ed allora si rivela la sua Vita. La Parola che è vivificata dallo Spirito, porta quindi in sé la Forza e rimane ora efficace in eterno, ma sempre soltanto, quando nell’accoglienza tocca il cuore dell’uomo e non soltanto l’orecchio. Essa può bensì anche essere accolta intellettualmente, ma allora non penetra ancora fino all’anima dell’uomo, perché questa riceve solamente ciò che le viene trasmesso dall’interiore, dallo spirito. Ma la Parola che penetra nel cuore, stabilisce il collegamento con la scintilla spirituale nell’uomo e di conseguenza l’anima può essere istruita da lui, quindi accogliere la Forza che si trova nella Parola viva. Finché gli uomini non conoscono la differenza del pensare di cuore e d’intelletto, per loro è incomprensibile che l’uomo riceva dall’interiore il profondo sapere. E perciò la Parola di Dio che è veramente benedetta con la Sua Forza, può essere offerta innumerevoli volte e non può comunque fare defluire la sua Forza, perché l’uomo non apre il suo cuore, perché la Vita della Parola, lo Spirito, non trova nessun accesso alla scintilla spirituale nell’uomo ed allora la Parola, anche se è viva, rimane senza effetto ed echeggia come una Parola morta oltre alle orecchie degli uomini, simile ad una parola che viene confabulata senza pensieri, che non è compenetrata dal Soffio della Vita dello Spirito. Ma appena una Parola viene pronunciata nel profondo amore, è anche viva, perché l’amore è la Forza di Dio che risveglia sempre lo spirito nell’uomo. Se ora la Parola di Dio che è pura Forza ed Amore da Dio, viene offerta anche da uomini che stanno nell’amore e cercano di irradiare il loro amore sui loro prossimi, allora deve anche diventare efficace su costoro, perché la Forza dell’amore compenetra l’involucro dello spirito che sonnecchia ancora nell’uomo e questo si risveglia alla Vita. La Forza della Parola opera ora l’attività dello spirito nell’uomo, perché la Forza della Parola è Spirito dallo Spirito di Dio che entra in collegamento con la scintilla spirituale nell’uomo ed ora l’Irradiazione di Dio può toccare direttamente l’anima dell’uomo e che dà all’uomo la facoltà e la volontarietà di essere attiva nella Volontà di Dio. Ma dapprima si deve sempre aprire il cuore, cioè la volontà umana dev’essere disposta per l’Agire divino. Ed è questo lo scopo della Parola di Dio, che stimoli la volontà dell’uomo mentre viene offerta prima all’orecchio e poi all’intelletto, affinché poi attraverso la volontà dell’uomo porti in sé la Vita dello Spirito, affinché diventi vivo ed agisce in e sull’uomo, affinché si formi secondo la Volontà di Dio, che cambi il suo essere inizialmente avverso e si formi secondo l’Immagine di Dio, che diventi amore per poter unirsi in eterno con l’eterno Amore.
Amen
Translator