Na kojem je stupnju zrelosti čovjek pozvan iz ovog zemaljskog života u duhovno carstvo, to ovisi o Božjoj Volji. Ljudi su stekli uvjerenje kako je nepravda da Bog odabire određene ljude da bi ih blagoslovio dok drugi Njegovom voljom venu u 'od-Boga-zaboravljenom' stanju. To mišljenje je u potpunosti krivo pošto Bog, Koji zna za čime ljudi žude, uvijek vlada u Ljubavi i Mudrosti. On skraćuje život kada je viši razvoj na Zemlji kada daljnje usavršavanje dolazi u pitanje.
Kada je duša u ograničenom stanju, prije njezinog utjelovljenja kao ljudsko biće, postoji neprestan razvoj prema gore, sve do trenutka kada stupanj zrelosti duhovnog bića dozvoli posljednje utjelovljenje. Međutim sada se 'prema-gore' razvojni napredak duše koja djeluje u slobodnoj volji može zaustaviti, ili čak nazadovati. Ali to sve ovisi o biću, čija je zrelost već bila povećana i koje je sada u opasnosti da se njegov napredak zaustavi, te ostane na istom stupnju na kojem je bio na početku njegova utjelovljenja, ili čak u opasnosti da se posklizne natrag, čega se treba bojati.
Kada čovjek bude pozvan sa ovog svijeta, ako je postigao maksimalni razvoj na Zemlji, to je uvijek čin Božje milosti. Onda ga Bog u svojoj ljubavi štiti od pro-padanja, ili od daljnjeg života koji bi bio beskoristan za njegovu dušu. Jer što više zahtjeva vremena od Milosti, kojeg ne iskorištava, to će veća biti njegova krivnja.
Čovjek u svom djetinstvu može težiti prema gore, i onda prekinuti svoje napore. Tada njegov razvoj za-staje i Bog će ga pozvati da bi mu dao daljnje mogućnosti u drugom životu.
Može se također dogoditi da čovjek nije preobraćen do svojih kasnih godina, i da je proćerdao puno vremena bez da je razmišljao o svojoj duši, tada se u za njega adekvatnom razvoju događa iznenadno prevrtanje koje mu omogućava da dosegne višu zrelost. Onda će mu Bog dati duži život. Bog gleda u čovjekovu volju od sve vječnosti i prema tome određuje njegov način života. Bog ne pravi svojeglave prosudbe već u Ljubavi i Mudrosti uzima u obzir svaku ljudsku sudbinu.
I Bog neće nikad od nikog uskratiti mogućnost da na Zemlji dovede svoju dušu do zrelosti, ako je on voljan iskoristiti tu mogućnost. Čovjek obraća jako malo pažnje na tu Božju Milost, i rijetko je voljan prihvatiti instrukcije. A pošto Bog zna od vječnosti, koje će Ga ljudsko biće odbaciti, i On također zna kada je čovjek dosegnuo svoj najviši stupanj zrelosti na Zemlji tako da je dužina njegovog života određena od Vječnosti. To varira u ovisnosti o tome što Bog u Svojoj mudrosti smatra da je najbolje.
Bog neće nikada skratiti jedan zemaljski život ako on i dalje omogućava ljudskom biću višu zrelost. Božja Ljubav se neprestano brine o tome da svako ljudsko biće na zemlji postigne najveću moguću zrelost. On ljudskome biću nikad neće uskratiti mogućnosti koje bi mogle rezultirati u većoj zrelosti. On zna od vječnosti o nastranostima ljudske volje i često dušu čuva od potpunog propadanja, što bi se moglo dogoditi da On nije završio taj zemaljski život.
Prema tome, čovjek koji neprestano teži će dosegnuti starost, u drugu ruku, starost je dokaz polaganog razvoja prema gore čak i ako čovjekovi bližnji toga i nisu svjesni. Dug život na Zemlji je milost, ali i kratak život je također dokaz Božje ljubavi, koja je uvijek prisutna iako ju čovjek rijetko prepoznaje.
AMEN
TranslatorDepende da vontade de Deus em que grau de maturidade uma pessoa é chamada a afastar-se da vida terrena para o reino espiritual. Esta é também uma aparente injustiça que pode fortalecer a opinião das pessoas de que Deus escolheu certas pessoas para serem abençoadas, enquanto outras têm de definhar num estado distante de Deus, devido à Sua vontade. E no entanto esta visão é completamente errada.... Pois aqui também reina o amor e a sabedoria divina, que sempre conhece a vontade do ser humano e por isso termina a vida quando o desenvolvimento superior na Terra está em questão. No estado limite antes da encarnação como ser humano só há um desenvolvimento ascendente perpétuo até o grau de maturidade do ser que permite esta última encarnação. Mas agora o livre arbítrio do ser humano decide por si mesmo, e tanto o desenvolvimento ascendente pode continuar como uma paralisação ou uma regressão pode ocorrer, e novamente depende se o ser humano como tal já aumentou o seu grau inicial de maturidade e depois só corre o risco de seu desenvolvimento vacilar, ou se ele permanece no mesmo nível que no início de sua encarnação e então tem que temer uma regressão. Então é sempre uma obra da misericórdia de Deus se o ser humano é chamado para longe quando atingiu o auge do seu desenvolvimento na Terra, ou seja, se o amor de Deus o impede de afundar ainda mais ou de deixar outra vida sem uso para a sua alma. Pois quanto maior é a sua culpa, mais ele usa o tempo de graça da sua encarnação sem fazer uso dela. Uma pessoa pode se esforçar para ascender em sua juventude e depois parar seu esforço e seu desenvolvimento anterior não continuar, então Deus o chama e lhe dá mais oportunidades para amadurecer no além.... Mas o ser humano também só pode mudar sua vontade em anos posteriores, e seu desenvolvimento ainda deficiente pode, então, ter uma ascensão repentina, e assim ele pode alcançar um grau mais alto de maturidade, mesmo deixando passar um longo tempo antes sem pensar em sua alma. Então Deus lhe concederá uma longa vida, pois Deus previu a vontade do ser humano desde a eternidade e determinou o seu curso de vida em conformidade. Pois cada destino humano é considerado pelo amor e sabedoria de Deus mas nunca depende da arbitrariedade de Deus.... E Deus não privaria nenhum ser humano da oportunidade de amadurecer na Terra, se ele estivesse disposto a fazer uso dela. Contudo, Sua graça é pouco respeitada e as pessoas não estão dispostas a aceitar as indicações correspondentes. E como Deus sabe, desde a eternidade, quais são os comportamentos negativos que as pessoas têm para com Ele, pois Ele também sabe quando o ser humano atingiu o mais alto grau de desenvolvimento na Terra, a duração da sua vida terrena também foi determinada desde a eternidade e isso é de durações bem diferentes, pois a sabedoria divina reconhece que ela é oportuna e bem-sucedida. Mas Deus nunca porá fim prematuramente a uma vida terrena que ainda promete ao ser humano um grau mais elevado de maturidade, porque o amor de Deus está sempre e constantemente preocupado em que o ser humano alcance o grau mais elevado possível de maturidade na Terra; e Ele nunca negaria ao ser humano uma oportunidade que resultasse em amadurecimento. No entanto, Ele sabe desde a eternidade sobre cada agitação da vontade humana, e muitas vezes Ele salva a alma da completa apostasia, ou seja, da regressão, que viria se Ele não acabasse com a vida terrena. É por isso que a pessoa em constante esforço alcançará uma grande idade, assim como, inversamente, uma grande idade ainda prova um desenvolvimento ascendente lento, mesmo que isso não seja óbvio para o próximo mundo. Uma longa vida terrena é sempre uma graça, mas mesmo uma vida de curta duração demonstra o amor de Deus, que está sempre em ação mesmo que o ser humano nem sempre seja capaz de reconhecê-la...._>Amém
Translator