Na kojem je stupnju zrelosti čovjek pozvan iz ovog zemaljskog života u duhovno carstvo, to ovisi o Božjoj Volji. Ljudi su stekli uvjerenje kako je nepravda da Bog odabire određene ljude da bi ih blagoslovio dok drugi Njegovom voljom venu u 'od-Boga-zaboravljenom' stanju. To mišljenje je u potpunosti krivo pošto Bog, Koji zna za čime ljudi žude, uvijek vlada u Ljubavi i Mudrosti. On skraćuje život kada je viši razvoj na Zemlji kada daljnje usavršavanje dolazi u pitanje.
Kada je duša u ograničenom stanju, prije njezinog utjelovljenja kao ljudsko biće, postoji neprestan razvoj prema gore, sve do trenutka kada stupanj zrelosti duhovnog bića dozvoli posljednje utjelovljenje. Međutim sada se 'prema-gore' razvojni napredak duše koja djeluje u slobodnoj volji može zaustaviti, ili čak nazadovati. Ali to sve ovisi o biću, čija je zrelost već bila povećana i koje je sada u opasnosti da se njegov napredak zaustavi, te ostane na istom stupnju na kojem je bio na početku njegova utjelovljenja, ili čak u opasnosti da se posklizne natrag, čega se treba bojati.
Kada čovjek bude pozvan sa ovog svijeta, ako je postigao maksimalni razvoj na Zemlji, to je uvijek čin Božje milosti. Onda ga Bog u svojoj ljubavi štiti od pro-padanja, ili od daljnjeg života koji bi bio beskoristan za njegovu dušu. Jer što više zahtjeva vremena od Milosti, kojeg ne iskorištava, to će veća biti njegova krivnja.
Čovjek u svom djetinstvu može težiti prema gore, i onda prekinuti svoje napore. Tada njegov razvoj za-staje i Bog će ga pozvati da bi mu dao daljnje mogućnosti u drugom životu.
Može se također dogoditi da čovjek nije preobraćen do svojih kasnih godina, i da je proćerdao puno vremena bez da je razmišljao o svojoj duši, tada se u za njega adekvatnom razvoju događa iznenadno prevrtanje koje mu omogućava da dosegne višu zrelost. Onda će mu Bog dati duži život. Bog gleda u čovjekovu volju od sve vječnosti i prema tome određuje njegov način života. Bog ne pravi svojeglave prosudbe već u Ljubavi i Mudrosti uzima u obzir svaku ljudsku sudbinu.
I Bog neće nikad od nikog uskratiti mogućnost da na Zemlji dovede svoju dušu do zrelosti, ako je on voljan iskoristiti tu mogućnost. Čovjek obraća jako malo pažnje na tu Božju Milost, i rijetko je voljan prihvatiti instrukcije. A pošto Bog zna od vječnosti, koje će Ga ljudsko biće odbaciti, i On također zna kada je čovjek dosegnuo svoj najviši stupanj zrelosti na Zemlji tako da je dužina njegovog života određena od Vječnosti. To varira u ovisnosti o tome što Bog u Svojoj mudrosti smatra da je najbolje.
Bog neće nikada skratiti jedan zemaljski život ako on i dalje omogućava ljudskom biću višu zrelost. Božja Ljubav se neprestano brine o tome da svako ljudsko biće na zemlji postigne najveću moguću zrelost. On ljudskome biću nikad neće uskratiti mogućnosti koje bi mogle rezultirati u većoj zrelosti. On zna od vječnosti o nastranostima ljudske volje i često dušu čuva od potpunog propadanja, što bi se moglo dogoditi da On nije završio taj zemaljski život.
Prema tome, čovjek koji neprestano teži će dosegnuti starost, u drugu ruku, starost je dokaz polaganog razvoja prema gore čak i ako čovjekovi bližnji toga i nisu svjesni. Dug život na Zemlji je milost, ali i kratak život je također dokaz Božje ljubavi, koja je uvijek prisutna iako ju čovjek rijetko prepoznaje.
AMEN
Translatoruomo viene richiamato dalla vita terrena nel Regno spirituale. Questa è anche un’apparente ingiustizia che può rafforzare negli uomini il punto di vista, che Dio abbia eletto determinati uomini nel divenire beati, mentre altri devono languire per la Sua Volontà in uno stato lontano da Dio. E comunque questo punto di vista è totalmente errato, perché anche qui regna l’Amore e la Sapienza divina che conosce sempre la volontà dell’uomo e termina perciò la vita, quando un ulteriore sviluppo in Alto sulla Terra è messo in discussione. Nello stato legato prima dell’incorporazione come uomo esiste solamente uno sviluppo costante verso l’Alto, fino al grado di maturità dell’essenziale che permette quest’ultima incorporazione. Ora però decide la libera volontà dell’uomo stesso e può procedere sia lo sviluppo verso l’Alto come anche un arresto oppure può subentrare una involuzione. E di nuovo si tratta se l’uomo come tale ha già aumentato il suo iniziale grado di maturità e questo succede solo dopo il pericolo in cui il suo sviluppo subisce uno stop, oppure se egli sosta sullo stesso gradino come all’inizio della sua incorporazione ed allora è da temere una involuzione. E’ sempre un’Opera della Misericordia di Dio, se l’uomo viene richiamato, quando è arrivato al punto culminante del suo sviluppo sulla Terra, cioè quando l’Amore di Dio lo preserva dal precipitare ancora più in basso, oppure se una vita ulteriore è lasciata inutilizzata per la sua anima. In questo caso la sua colpa è maggiore, più egli rivendica il tempo di Grazia della sua incorporazione senza approfittarne. L’uomo può tendere in Alto nella sua giovinezza e poi fermare questo suo tendere ed il suo sviluppo non progredisce, allora Dio lo richiama e gli dà un’ulteriore possibilità per maturare nell’aldilà. Ma l’uomo può cambiare la sua volontà anche dopo anni, ed il suo sviluppo imperfetto può poi subire un rilancio ed egli può quindi raggiungere un grado di maturità superiore, anche se prima ha lasciato passare molto tempo senza pensare alla sua anima. Allora gli viene donata da Dio una lunga vita, perché Dio ha notato la volontà dell’uomo dall’Eternità, ed Egli ha determinato relativamente il corso della sua vita. Perché il destino di ogni uomo viene considerato dall’Amore e dalla Sapienza di Dio, però non dipende mai dall’Arbitrio di Dio. Egli non sottrarrebbe a nessun uomo la possibilità per maturare sulla Terra, se questo fosse disposto a sfruttarla. Ma si bada poco alla Sua Grazia e gli uomini non sono disposti ad accettare determinate indicazioni. E dato che Dio sà dall’Eternità quali uomini si comportano in modo di particolare ribellione verso Lui, dato che sà anche, quando l’uomo ha raggiunto il massimo grado di sviluppo sulla Terra, è anche determinata sin dall’Eternità la durata della sua vita terrena e questa di differente lunghezza, come la considera la Sapienza divina se sia utile e di successo. Ma Dio non terminerebbe mai precocemente una vita terrena che promette all’uomo ancora una maturità superiore, perché l’Amore di Dio è continuamente preoccupato affinché l’uomo sulla Terra raggiunga la maturità più alta possibile; ed Egli non preserverebbe mai e poi mai all’uomo una possibilità che avrebbe per conseguenza una maturazione. Ma Dio sà sin dall’Eternità d’ogni moto della volontà umana ed Egli preserva l’anima sovente da una totale decaduta, cioè da un’involuzione che succederebbe se Egli non terminasse la vita terrena. Per questo colui che tende costantemente verso l’Alto, raggiunge un’età avanzata, come viceversa un’età avanzata dimostra sempre ancora un lento sviluppo in Alto, anche se questo non è visto dal mondo circostante. Una vita terrena lunga è sempre una Grazia, ma anche una vita di breve durata dimostra l’Amore di Dio che è sempre all’Opera, anche se l’uomo non è sempre in grado di riconoscere questo.
Amen
Translator