U duhovnom kraljevstvu je duša tvorac svojih vlastitih okruženja. Ona živi u predjelu stvorenom posredstvom svojih vlastitih želja i žudnji, svojih misli i svoje volje. Iako objekti nisu više tjelesne prirode oni nisu niti duhovno vječni; oni su, u stvari, iluzije.... oni su željeni ideali koji nestaju čim se žudnja duše za njima poveća. I u ovom samo-stvorenom svijetu se duša, baš kao na Zemlji, može odupirati i prevladati ili podlegnuti i nadodati svojoj čežnji za materijom za koju, u njezinom zamračenom stanju, ona zamišlja da je stvarna. Na taj način duša može vjerovati kako živi na Zemlji i jedno beskonačno dugo vrijeme biti predmetom ove obmane dok ili postepeno postane svjesna svog nesavršenog stanja i ostavi svoju čežnju za zemaljskim dobrima ili se sve više i više zaplete u njih, što je usporedivo sa duhovnim nazadovanjem i konačno rezultira u njezinom prognanstvu u čvrstu formu; jer žudnja duše će uvijek biti ispunjena utoliko što materija, za kojom biće čezne, postaje njezin izvanjski omotač. Tako degeneracija duše u onostranom rezultira u njezinoj re-inkarnaciji, ona iznova mora ponoviti dugi proces zemaljskog razvoja i, tisućama godina kasnije, kao ljudsko biće, još jednom izdržati svoju posljednju zemaljsku životnu probu....
Upravo suprotno, napredak u duhovnom kraljevstvu neovisan je o materijalnom okruženju, jer jedino ako se duša oslobodila težnje prema tome, ona napreduje. U tom slučaju, međutim, zemaljski život više nije nužan pošto ona ima iste mogućnosti za služenje u ljubavi u onostranom; na određeni način ona postaje dio duhovne radne grupe koja je nevjerojatno aktivna na način koji još nije razumljiv ljudskim bićima. Sva bića u onostranom imaju mogućnost daljnjeg napretka i u stanju svjesnosti su ove mogućnosti korištene sa velikim entuzijazmom. Međutim, duše koje su i dalje u mraku moraju težiti ka Bogu svojom vlastitom slobodnom voljom. I aktivirati ovu volju je rad svjetlosnih bića čije je savršenstvo rezultiralo u znanju, koje oni sada s ljubavlju pokušavajut pružiti onima koji su još mračna duha. Stoga duhovno kraljevstvo nudi mnoge mogućnosti da se dušama pomogne postići duhovnu zrelost.
AMEN
TranslatorNel mondo spirituale l’anima stessa è la creatrice del suo ambiente. Si muove in un Regno che lei stessa si crea mediante i suoi desideri e brame, mediante i suoi pensieri e la sua volontà. Soltanto che tutte le cose non sono più sostanziali, nemmeno eterne spiritualmente, ma sono degli spettri, sono delle immagini di desiderio che passano, più desiderosa l’anima vi si rivolge ed in questo regno auto creato l’anima ora può, come sulla Terra, combattere e superare il desiderio per la materia, ma può anche fallire e desiderare la materia con maggior brama, che nel suo stato di oscurità può ancora credere che esista davvero. L’anima può perciò credere di vivere sulla Terra e rimanere per tempi infiniti in questa credenza folle, per poi riconoscere lentamente il suo stato imperfetto e desistere dal suo desiderio per i beni della Terra, oppure ingarbugliarvisi sempre di più, che è uguale ad una retrocessione di sviluppo spirituale che termina nella relegazione nella forma solida. Perché viene sempre corrisposto allo spirituale che desidera la materia, che diventa poi anche il suo involucro. Una retrocessione di sviluppo apporta all’anima nell’aldilà la reincarnazione, essae ripetere ancora una volta sulla Terra il percorso di sviluppo infinitamente lungo per poi, dopo migliaia di anni, poter di nuovo sostenere come uomo l’ultima prova di vita terrena. Uno sviluppo verso l’Alto nel Regno spirituale invece non dipende dall’ambiente materiale, perché soltanto quando l’anima si è liberata dal desiderio, sale verso l’Alto. Ma allora non ha più bisogno di un soggiorno sulla Terra, perché ha la stessa possibilità nell’Aldilà di attivarsi nell’amore servente. E’ stata quasi aggregata ad una comunità spirituale di lavoro che è incredibilmente attiva in un modo, che agli uomini materiali non è ancora comprensibile. A tutti gli esseri è offerta l’occasione di tendere verso l’Alto nell’Aldilà, e nello stato della conoscenza queste occasioni vengono anche sfruttate con particolare fervore. Ma le anime che si trovano ancora nella totale oscurità, devono tendere verso Dio nella libertà della volontà. E di stimolare questa volontà in loro, è l’attività di quegli esseri che si trovano nella Luce, a cui la loro perfezione ha procurato il sapere che ora cercano di trasmettere nell’amore anche a coloro che sono ancora di spirito oscurato. E così nel Regno spirituale esistono veramente delle possibilità a sufficienza per aiutare l’anima ancora alla maturità spirituale.
Amen
Translator