• Back

POSTANAK KRISTA ČOVJEKOM....

Ne postoji nijedan golemiji problem od postanka Krista čovjekom.... Ovaj problem neće moći biti riješen unatoč najboljoj volji i bliskosti (povezanosti) s Bogom, sve dok čovjek boravi na Zemlji. Golema je milost da Bog daje ljudima razjašnjenje na njima shvatljiv način, da im čini jasnim značenje djela otkupljenja, tako da ne prođu nedotaknuti najvećim djelom milosti.... ipak, sva ova razjašnjenja nisu dovoljna da učine pojmljivim postanak Boga čovjekom u Isusu, jer ovo je bio čin Božanske Ljubavi za kojeg ljudi još nemaju nikakvo mjerilo, jer ne poznaju kraljevstvo svjetla, i stoga ne mogu stvoriti nikakvu predodžbu, u koji nizak stupanj razvoja se utjelovilo vječno Božanstvo i kako stoga treba cijeniti ovo utjelovljenje. Postanak Krista čovjekom nadalje je čin milosti koji više ne može biti premašen najvećom Božjom Ljubavlju. On je dokaz najdubljeg uzimanja udjela i najveće spremnosti za pomoć, za koju je jedno biće sposobno, da u najvećoj nevolji usreći duhovno Njegovim prisustvom, da stupi u najmračniju sjenu kao najjasnije svjetlo i da kao najčišća Ljubav boravi u jednakom utjelovljenju među ljudima koji su postali bešćutni (lišeni Ljubavi, nemilosrdni). Ovo nije razumljivo ljudima budući oni, jer su sami nedovoljno sposobni ljubiti, ne mogu približno izmjeriti (procijeniti) Božju Ljubav; ona je njima neshvatljiva, jer oni ni ne znaju, što za Ljubav znači morati pored Sebe podnositi bešćutnost (odsustvo Ljubavi).... jer Ljubav je nebeska i Božanska, dok je bešćutnost iz bezdana, te Božansko tako pored Sebe podnosi sotonsko.... Čistoća i svjetlo su bili pored grijeha i tame, moć i snaga pored nemoći i slabosti volje, Ljubav i dobrota pored mržnje ljudi kojima je Bog sišao u Isusu.... Ne samo da su ljudi bili slabi primjereno njihovom stupnju razvoja, nego je njihov Bogu-daleki život povukao za sobom ovu slabost, a to je značilo golemu duhovnu tamu, koja je bila razlog da se Bog utjelovio među ljudima, da je On Sebe zaodjenuo zemaljskim omotačem, da bi za ljude živio primjer života kojeg bi oni trebali voditi da bi Mu se približili.... On Sam je postao čovjekom i spustio se iz visine u ponor, On je Svoju puninu svjetla obavio formom koja je sama kao supstancu (tvar) imala još nezrelo duhovno, a nezreli vanjski oblik je još ometao Božansku Ljubav, koja se sklanjala u njoj, pri duhovnom djelovanju, te se prethodno, kroz volju čovjeka Isusa, tijelo moralo potpuno apsorbirati u Ljubav, prije nego je Božanska Ljubav mogla djelovati u njemu. A, čovjek Isus je morao izdržati ovaj ispit volje da bi sada djelovao i propovijedao u Bogu-jednakoj volji.... Tek sada je vječno Božanstvo moglo Sebe izraziti kroz Njega, Koji je ispunio sve uvjete, da bi se Ono Samo moglo otkriti (očitovati, prikazati) u Njemu, tako da je kroz Njega moglo govoriti ljudima, koji inače više nisu bili u stanju čuti Božanski glas, jer su bili potpuno udaljeni od Boga. Zbog toga je Bog došao na Zemlju, ljudima, jer Njegova Riječ više nije pronalazila pristup do njih, a On ih je iznova želio usrećiti Svojom Riječju.... I zato je On prihvatio ljudsku formu, da bi se osjećao kao čovjek, da bi djelovao kao čovjek, i stoga također da bi postigao duhovnu zrelost, tako da se Božja Ljubav nastani u Njemu i osposobi Ga za izvanredna djela. On je ljudima želio pokazati put prema gore (uvis), koji svaki čovjek treba proći da bi se suobličio (postao sličan) Njemu već na Zemlji.

AMEN

KRISTUSOVO UČLOVEČENJE....

Ne obstaja večji problem od Kristusovega učlovečenja.... Ta problem pa kljub najboljši volji in povezanosti z Bogom ne bo mogel biti rešen, vse dokler človek prebiva na Zemlji. Namreč ogromna je milost, da Bog daje ljudem razlago na njim dojemljiv način; da jim daje razlago o pomenu dela odrešenja, da tako ne gredo mimo, brez da ne bi bili ganjeni z največjim delom milosti.... vendar pa vse te razlage ne zadostujejo za to, da si je učlovečenje Boga v človeku Jezusu mogoče zamisliti; to je bilo namreč delo Božanske Ljubezni, za katerega pa ljudje še nimajo nikakršnega merila, ker ne poznajo kraljestva svetlobe in zato ne morejo imeti nikakršne predstave, v kako nizko stopnjo razvoja se je utelesilo večno Božanstvo in kako je zato potrebno ceniti to utelešenje. Učlovečenje Kristusa je torej delo milosti, katerega se z največjo Božjo Ljubeznijo ne da več prekositi. On je dokaz najglobljega sočutja/usmiljenja in največje pripravljenosti za pomoč, za katero je neko bitje sposobno, da z Njegovo prisotnostjo osreči duhovno v največji težavi; da kot najjasnejša svetloba stopi v mračno senco in da kot najčistejša Ljubezen prebiva v enakem utelešenju med ljudmi, kateri so postali brez Ljubezni in neusmiljeni. To ljudem ni razumljivo, ker oni, ker sami niso dovolj sposobni ljubiti, ne morejo niti približno izmeriti Božje Ljubezni; ona je njim nedojemljiva, ker oni niti ne vedo, kaj za Ljubezen pomeni, da mora poleg Sebe prenašati brezčutnost.... Ljubezen je namreč nebeška in Božanska, medtem ko je brezčutnost iz brezna (pekla), tako da Božansko poleg Sebe prenaša (trpi) satansko.... Čistoča in svetloba sta prebivali poleg greha in teme, moč in sila poleg nemoči ter šibkosti volje, Ljubezen in dobrota poleg sovraštva ljudi, h katerim se je Bog spustil v Jezusu.... In ne samo to, da so bili ljudje šibki zaradi njihove stopnje razvoja, ampak je njihovo od Boga oddaljeno življenje za seboj potegnilo to šibkost, kar pa je pomenilo ogromno duhovno temo, katera je bila razlog, da se je Bog utelesil med ljudmi; da je se je On odel z zemeljskim ovojem, da bi za ljudi živel primer življenja, katerega bi tudi oni morali živeti, da bi se Mu približali.... On Sam je postal človek in se je iz višine spustil v brezno. On je Svojo polnost svetlobe ogrnil s formo, katera je sama kot substanco vsebovala še nezrelo duhovno. Ta nezrela zunanja oblika je pri duhovnem delovanju še vedno ovirala Božansko Ljubezen, katera je bila v njej zakrita, tako da se je telo preko volje človeka Jezusa moralo popolnoma absorbirati v Ljubezen, preden je Božanska Ljubezen v Njem lahko delovala. Človek Jezus pa je moral prestati ta izpit volje, da bi sedaj deloval in oznanjal v Bogu enaki volji.... Šele sedaj se je večno Božanstvo lahko izrazilo preko Njega, Kateri je izpolnil vse pogoje, da bi se Ono Sámo lahko v Njem razodelo (manifestiralo, prikazalo); da je tako skozi Njega lahko govorilo ljudem, kateri drugače sploh niso bili več sposobni slišati Božanskega glasu, ker so bili popolnoma oddaljeni od Boga. Zaradi tega je Bog prišel na Zemljo k ljudem, ker Njegova Beseda ni več našla pristopa do njih, On pa jih je s Svojo Besedo želel ponovno osrečiti.... In zato je On sprejel človeško obliko, da bi se počutil kot človek in tudi zato, da bi dosegel duhovno zrelost na način, da se Božja Ljubezen nastani v Njem in Ga usposobi za neverjetna (izjemna) dela. On je ljudem želel pokazati pot navzgor (v višine), katero pa mora prehoditi vsak človek, da bi že na Zemlji postal Njemu podoben.

AMEN