I zato je od velike važnosti kako će biti iskorišten zemaljski život, jer čim je ovaj zaključen, počinje sasvim drugačija borba oko uspona naviše, nego li je bila određena biću na Zemlji. Zemaljski život mu je stalno donosio snagu, koju je ono po volji moglo koristiti, dok je život bića u onostranom blagoslovljen snagom tek onda kada je biće u određenom stupnju zrelosti, no prethodno je sudbina duša jedno stanje potpuno lišeno snage (sasvim nemoćno stanje), dok one nisu postigle ovaj stupanj zrelosti. A posljednje je neizrecivo teško, i bilo bi također sasvim nemoguće, ako mu Božja milost ne bi onda također izašla u susret u obliku zračenja svjetla, koje mu nosi trenutke spoznaje (raspoznavanja), kako bi u biću probudila žudnju za svjetlom. Bog iznova jedino nastoji promijeniti volju bića, da bi mu potom također dao i mogućnost da volju sprovede. Jedino su uvjeti u onostranom mnogo teži za ispuniti. Biće bez snage je također tako slabe volje, da je potreban najveći napor i strpljenje od strane svjetlosnih bića, kako bi uvjerili (opredijelili) biće, da samo aktivira svoju volju. No, nikada se neće jedno biće u stanju tame željeti vratiti na Zemlju, kako bi popravilo svoj promašeni životni put na Zemlji, odnosno, iznova ga prevalilo u skladu sa svojim istinskim zemaljskim zadatkom. A, tek ova volja bi duši donijela ponovljeni boravak na Zemlji. No, volja nezrele duše odnosi se jedino na zemaljski materijalni život, a nikada na duhovni viši razvoj, jer ako se ovaj najprije jednom pokrenuo u njoj, onda ona također zna da jedino služenje u Ljubavi pomaže njen viši razvoj, a za to ona uistinu ima dovoljno prilika u onostranom. Jer, mora se obaviti ogromni rad, treba li dušama biti doneseno svjetlo u obliku znanja. To je aktivnost u onostranom, koju ljudi na Zemlji nisu u stanju pojmiti, a koja je međutim neizrecivo važna... Što je bilo propušteno na Zemlji, mora biti nadoknađeno u onostranom, i kao što je na Zemlji duhovna pomoć bližnjemu čin Ljubavi, tako je također i aktivnost bića u onostranom neprekidno Ljubavno djelovanje.... stalno razdjeljivanje onoga što nedostaje dušama.... razdjeljivanje svjetla i znanja dušama koje su u tami. Ova aktivnost zahtjeva slobodnu volju, baš kao na Zemlji. Biće mora biti spremno aktivirati se služeći, onda kroči naprijed u svome razvoju. Ako je jednom nadvladalo odsustvo volje, onda ono marljivo radi na sebi samome. Zasigurno će se takođe ru dubokom kajanju sjetiti neiskorištenog vremena na Zemlji, ali sada pred sobom vidi krug djelovanja, koje zahtjeva svu njegovu voljnost da pomogne.... Sada duša misli više na duše oko nje koje pate, nego na svoje vlastito stanje, i tek sada ona vrši svoj zadatak sa predanošću, a njeno vlastito stanje postaje sve osvjetljenije, jer ona sada prima svjetlo i snagu, kako bi to predala dalje. No, ako je ona jednom postala primatelj svjetla i snage, onda se više nikada neće željeti vratiti na Zemlju, osim ako treba biti izvršen neki zadatak na Zemlji, koji zahtjeva utjelovljenje jednog svjetlosnog bića na Zemlji... Treba uvijek uzeti u obzir, da u stanju tame duši također nedostaje spoznaja, budući je ona na Zemlji zanemarila svoj duhovni razvoj....No, ako ona to prepoznaje, onda ona također vidi i mogućnosti u onostranom, koje joj osiguravaju uspon. Ponovljeno utjelovljenje na Zemlji bi jedino onda bilo odobreno duši, ako bi ona to željela u potpunoj svjesnosti svog nezrelog stanja, i u svrhu sazrijevanja duše.... ako bi ju dakle, slobodna volja nagnala na ponovljeni zemaljski životni put, kako bi postigla više stanje zrelosti. Ali, to već pretpostavlja određeno znanje, a stoga i određeni stupanj zrelosti, odnosno sposobnost za Ljubav, što onda nagoni dušu da sudjeluje u otkupljujućem djelu u onostranom, jer ona prepoznaje da će također, za to biti potrebna sva snaga, te ona sada svoju Ljubav spremno stavlja u službu tom otkupljujućem djelu.
AMEN
TranslatorAnd therefore it is of great importance how earthly life is utilized, for as soon as this is decided a completely different struggle for ascent begins as it was granted to the being on earth. Life on earth continued to give it strength which it could utilize at will, whereas the being's life in the beyond is only blessed with strength when the being has reached a certain degree of maturity, but before that a completely powerless state is the soul's fate until it has reached this degree of maturity. And the latter is unspeakably difficult and would also be completely impossible if God's grace did not still come to meet it in the form of rays of light which bring it moments of realization in order to awaken the being's desire for light. Again, God only seeks to change the being's will in order to then also give it the opportunity to carry out its will. However, the conditions in the beyond are much more difficult to fulfil. A powerless being is also so weak-willed that it requires greatest effort and patience on the part of the beings of light to determine the being to let its will become active itself. But a being in the stage of darkness will never long to return to earth in order to make up for its misguided way of life on earth, i.e. to put it back in accordance with its actual task on earth. For only this will would earn the soul another stay on earth. But the immature soul's will only applies to material earthly life but never to spiritual higher development, for once it has become active in it then it also knows that only serving in love promotes its higher development, and it truly has enough opportunity for this in the beyond. For a tremendous amount of work has to be done if the souls are to be given light in the form of knowledge. It is the activity in the beyond which people on earth cannot comprehend and yet which is unspeakably important.... What was neglected on earth has to be made up for in the beyond, and just as spiritual help for fellow human beings on earth is an act of love, so the beings' activity in the beyond is also an uninterrupted labour of love.... a constant distribution of what the souls lack.... a distribution of light and knowledge to the souls who dwell in darkness. This activity requires free will just as on earth. The being must be willing to be of service, then it will progress in its development. Once it has overcome the lack of will it will work diligently on itself. It will certainly also remember the unused time on earth in deep remorse but now sees a sphere of activity in front of it which requires all its willingness to help.... The soul now thinks more of the suffering souls around it than of its own state, and only now does it fulfil its task with devotion, and its own state becomes ever more light-filled because it now receives light and strength in order to pass it on. However, once it has become a recipient of light and strength it will never want to return to earth unless a task is to be carried out on earth which requires the embodiment of a being of light on earth.... It must always be taken into consideration that in the state of darkness the soul also lacks realization, since it has neglected its spiritual development on earth.... But if it recognizes this, it will also see the possibilities in the beyond which will ensure its ascent. However, a renewed embodiment on earth would only be granted to the soul if it would desire it in full awareness of its immature state and for the purpose of maturing the soul.... thus if free will would urge it to live on earth again in order to attain a higher state of maturity. But this already presupposes a certain knowledge and therefore also a certain degree of maturity, i.e. the ability to love, which then impels the soul to participate in the work of redemption in the beyond, because it recognizes that every strength is also needed for this and that it now willingly places its love at the service of this work of redemption....
Amen
Translator