‘Gdje su dvoje ili troje okupljeni u Moje ime, tu Sam Ja među njima....’ Koje li obećanje leži u ovim Riječima Gospodnjim! On najavljuje Svoje prisustvo onima koji se susretnu u ime Isusovo. Time je Njegova volja da se ljudi sastaju zajedno i prisjećaju Gospoda.... Njegova je volja da oni potiču jedni druge na vjerovanje, da pomažu jedni drugima i govore o Njemu, da Ga oni stoga nose u svojim srcima i uvijek spominju Njegovo ime. Onda će On htjeti biti sa njima, pa makar nevidljiv(o).... On želi da oni budu svjesni Njegovog prisustva iako Ga ne mogu vidjeti.... i prema tome je Božanska volja da se ljudi okupljaju u malim krugovima kako bi čuli Božansku Riječ. Ipak On tome dodaje.... dvoje ili troje.... Ljudi bi trebali uzeti u obzir da Gospod nije slučajno izgovorio ove Riječi.... oni trebaju uzeti u obzir da čak u ovim Riječima počiva vrlo duboko značenje. Javne molitve sa mnogo ljudi ne mogu biti Božja volja, jer nešto što bi trebalo biti duboko unutarnje iskustvo se pretvara u mehaničko djelovanje. Jer nikakve se formalnosti ne događaju tamo gdje je samo nekoliko ljudi okupljeno, a ovi u Božju Riječ prodiru još dublje pošto raspravljaju njihova pojedinačna gledišta i također se najozbiljnije trude živjeti u skladu sa Božjom Riječju. I ova dobra volja već privlači Boga k njima; to je zašto On razveseljava vjernike Svojim prisustvom. Ali tijekom velikih javnih molitvenih okupljanja je izmjena misli nemoguća. Svaka je osoba zaokupljena svojim vlastitim mislima a one se ne odnose uvijek na duhovno kraljevstvo. Ljudi se ne bave uvijek sa pitanjima o vječnosti; često su oni također vrlo svjetovna uma.... Bog prema tome nikad neće biti među ovima jer On je jedino prisutan tamo gdje se za Njime najiskrenije čezne. A u takvoj zajednici će biti samo nekolicina koji imaju iskrenu volju biti dobri i prema tome apeliraju Bogu za snagu da budu sposobni živjeti u skladu sa tom njihovom voljom. Ove će Gospod usrećiti. Ali njih nema mnogo.... Većina ljudi samo ispunjava dužnost i njihovo je vjerovanje više formalnost pa im se tako Božansko obećanje ne može nikad ostvariti. To je zašto ljudi trebaju ostati uz Božju Riječ [[u smislu, ‘držati se Božje Riječi’, ili još, ‘živjeti u skladu sa Njom’]], oni se trebaju sastajati u malim krugovima i crpsti snagu iz Božje Riječi, ali oni stvarno nikad ne bi smjeli vjerovati da je Bogu ugodno kada se takva okupljanja zahtjevaju kao stvar dužnosti, pošto ovo isključuje vrlo duboku iskrenu vezu sa Gospodom ukoliko njegova volja nije toliko snažna da ljudsko biće zanemari sve izvanjske impresije koje utječu na njega. Onda će Gospod biti također sa njime. Ipak netko tko udovoljava samo formalnostima nema žive vjere, tako on ovim Riječima neće pripisati značenje koje je u zbilji sastavni dio ovih Riječi [[ili ‘koje je inheretno/koje se nalazi u ovim Riječima’]].
AMEN
Translator“Dove due o tre sono radunati nel Mio Nome, là Sono in mezzo a loro.... ”. Quale Promessa giace in queste Parole del Signore! Egli annuncia la Sua Presenza a coloro che dimorano insieme nel Nome di Gesù. Egli quindi vuole, che gli uomini si ritrovino e che pensino al Signore. Egli vuole, che si spronino reciprocamente alla fede, che si servano l’un l’altro e che parlino di Lui, che portino quindi Lui nel cuore ed il Suo Nome sulla bocca. Allora Egli vuole Essere con loro, anche se invisibilmente. Egli vuole, che sappiano della Sua Presenza, benché non Lo vedano. Così è la Volontà divina, che gli uomini si ritrovino in piccola cerchia, per sentire la Parola divina. Ma Egli ha aggiunto, due o tre. Gli uomini devono ricordare questo, che il Signore non ha pronunciato a caso queste Parole, devono ricordare, che anche in queste Parole giace un senso profondo. Una grande comunità di preghiera non può essere la Volontà di Dio, perché diventa un agire meccanico qualcosa, che dev’esser una profondissima vicissitudine interiore, perché dove sono radunati soltanto poche persone, là non ha luogo nulla di esteriore, e costoro penetrano più profondamente nella Parola divina, perché si comunicano reciprocamente le loro opinione e si sforzano anche seriamente di vivere secondo questa Parola. Questa buona volontà già attira Dio, per cui Egli rende felici i credenti con la Sua Presenza. Ma quando hanno luogo grandi comunità di preghiera, non è possibile nessuno scambio reciproco di pensieri. Ognuno segue i propri pensieri, e questi non si muovono sempre nel Regno spirituale. Gli uomini non si occupano sempre con delle questioni dell’Eternità, sovente sono anche di mentalità molto terrena. Perciò Dio non Sarà mai fra costoro, perché Egli E’ solamente là, dove tendono a Lui in tutta l’interiorità. Saranno solo pochi in una tale comunità, che hanno la seria volontà d’essere buoni, e perciò chiedono a Dio la Forza di poter eseguire la loro volontà. IL Signore renderà costoro felici. Ma non sono molti. La maggioranza adempiono soltanto un dovere e perciò sono più cristiani formali, e su di loro non può adempiersi la Promessa divina. Perciò gli uomini devono attenersi alla Parola divina, devono dimorare insieme in piccola cerchia e fortificarsi nella Parola di Dio, ma non devono mai credere, che a Dio compiaccia, quando un tale dimorare insieme viene preteso per dovere, cosa che esclude una profonda intima unione con il Signore, quando la volontà non è straordinariamente forte, in modo che l’uomo escluda tutte le impressione che lo toccano dall’esterno. Allora il Signore Sarà anche con lui. Ma chi assolve soltanto la semplice formalità, la sua fede non è viva, quindi non assegnerà nemmeno a quelle Parole il Significato che hanno davvero.
Amen
Translator