Compare proclamation with translation
KRŠENJE BOŽANSKIH ZAPOVJEDI.... GRIJEH.... SVEZANOST....
Kršenje Božanskih zapovijedi je grijeh, jer ono uvećava razdaljinu od Boga, pošto On ne može biti tamo gdje je ne-Ljubav-nost. Sve što se suprotstavlja zapovijedi Ljubavi za sobom povlači i zahlađenje Božanske Ljubavi pa je tako samom duhovnom biću na štetu budući da ono na taj način dolazi u sve neslobodnije stanje. Kad je ono u ljudskom obliku, to stanje se izražava tako da sila protivnika Boga nad njim postaje sve veća, da je čovjek od njega prisiljen pod njegovu volju, da će njegovo razmišljanje i postupanje neprestano biti takvi kakvim ovaj to želi, dakle uvijek nasuprotno Bogu. A to je nezamisliva patnja za dušu, jer ona je još toliko daleko od svog krajnjeg oslobođenja, ona svoje svezano stanje sa sobom prenosi u duhovno kraljevstvo. Jer jedino Ljubav može osloboditi i spasiti biće, posljedično ne-Ljubav-nost ga mora vezati.
A tko je dakle neljubavan prema svome bližnjemu, taj krši zapovijed Ljubavi i nikada se neće osloboditi iz svezanosti koju mu je priskrbio njegov negdašnji ustanak protiv Boga. Zato je Bog ljudima dao zapovijed Ljubavi koju oni samo trebaju slijediti kako bi time došli bliže Bogu i kako bi kao blaženo biće mogli ući u duhovno kraljevstvo. Čovjek se može ogriješiti o zapovijed Ljubavi time što postupa suprotno Božanskom učenju Ljubavi ili ako pak izostavlja one postupke koji trebaju dokazati Ljubav prema bližnjemu. Čovjek ne samo da treba bližnjega štititi od štete, on mu treba biti od koristi, tj. činiti mu sve ono što se njemu samome čini poželjno, tek tada će biti uspostavljena veza s Bogom, jer čovjeku koji ljubi Sâm Bog se spušta i časti ga Svojom blizinom.... A to za njega znači duhovnu slobodu. Čovjek se oslobađa iz vlasti protivnika, jer Snaga Božja, Koja putem Njegove blizine prelazi u čovjeka, jača je nego sila protivnika Boga.... pa će dakle pobjednik uvijek biti onaj čovjek koji se putem djelā Ljubavi spaja sa Sâmom vječnom Ljubavlju. Taj će razbiti okove i osloboditi se svake prisile koju protivnik Boga na njega želi vršiti.
Zapovijedi Ljubavi ne smiju biti zanemarene jer one su sredstvo izbavljenja iz beskrajno dugog perioda svezanosti. A one istovremeno predstavljaju most za povezivanje s Bogom.... Jer tko je aktivan u nesebičnoj Ljubavi, Bogu time prilazi sve bliže i premošćuje svaku udaljenost od Njega.... on ispunjava Božje zahtjeve pa će i moći primiti plaću od Boga, koja se sastoji u tome da se Bog sjedinjuje s onim koji Mu služi u Ljubavi, tj. tko u njegovim bližnjima isto tako vidi Božja stvorenja kojima želi činiti dobro. Vječna blaženost samo je rezultat nesebične Ljubavne aktivnosti, kao što je nasuprot tome prokletstvo posljedica ne-Ljubav-nosti, i sve što je usmjereno protiv Boga i Njegovih zapovijedi, je nepravično pred Bogom odnosno grijeh....
AMEN
Translator
KRŠENJE BOŽANSKIH ZAPOVEDI.... GREH.... OMEJENOST....
Kršenje Božanskih zapovedi je greh; ono namreč povečuje razdaljo do Boga, ker On ne more biti tam, kjer je neljubeznivost (greh). Vse, kar se upira Ljubezni (Bogu Osebno), obenem tudi za seboj povleče ohlajevanje Božanske Ljubezni, da tako škoduje samemu duhovnemu bitju, ker ono na ta način prihaja v vse bolj nesvobodno (omejeno) stanje. Ko je ono v človeški obliki, se to stanje izraža tako, da sila Božjega nasprotnika (Satana) postaja vse večja nad njim, da je človek s strani njega prisiljen biti pod njegovo voljo, da bodo njegovo razmišljanje in delovanja nenehno takšni, kakršne on želi, da bodo, torej vedno Bogu nasprotni. To pa za dušo predstavlja nezamisljivo trpljenje, ker je ona še tako zelo daleč od svoje končne osvoboditve; ona svoje omejeno stanje prenese v duhovno kraljestvo. Namreč edino Ljubezen (Bog Osebno, Jezus Kristus) lahko osvobodi in reši bitje, kakor ga tudi neljubeznivost (Bogu nasprotno delovanje - greh) mora ravno tako pripeljati do omejenega stanja.
Kdor je torej neljubezniv do svojega bližnjega, ta krši zapoved Ljubezni, in nikoli se ne bo osvobodil omejenosti, katero si je priskrbel z njegovim nekdanjim uporom proti Bogu. Zaradi tega je Bog ljudem dal zapoved Ljubezni, kateri pa morajo oni samó slediti, da bi lahko vstopili v duhovno kraljestvo. Človek lahko stori greh zoper zapovedi ljubezni tako, ko deluje v nasprotju z Božanskim učenjem Ljubezni ali pač, ko zanemarja tiste postopke (delovanja), ki bi morali dokazati Ljubezen do bližnjega (Jakob 4:17). Človek, ne samó da mora bližnjega zaščititi, da ga ne bi prizadel, on mora biti zanj koristen oz. mu storiti vse, kar si on sam želi; šele tedaj bo vzpostavljena veza z Bogom, ker se k človeku, ki ljubi, spušča Sam Bog in ga počasti s Svojo bližino.... to pa zanj predstavlja duhovno svobodo. Človek se osvobaja od lastnega nasprotnika (Satana), ker je Božja moč, ki preko Njegove bližine prehaja v/na človeka, močnejša od sile Božjega nasprotnika.... tako da bo zmagovalec vedno tisti človek, ki se preko del Ljubezni spaja s Samo večno Ljubeznijo (z Bogom). Ta (človek) bo razbil okove in se osvobodil vsake prisile, katero Božji nasprotnik želi vršiti nad njim.
Zapovedi Ljubezni ne smejo biti zanemarjene, ker so one sredstvo osvoboditve iz neskončno dolge periode omejenosti. Vendar pa one obenem tudi predstavljajo most povezovanja z Bogom.... Namreč tisti, ki je dejaven v nesebični Ljubezni, se na ta način vse bolj približuje Bogu in premaguje vsako oddaljenost od Njega.... on izpolnjuje Božje zahteve, in tako bo lahko ravno tako prejel plačo od Boga, katera je sestavljena iz tega, da se Bog zedinja s tistim, ki Mu služi v Ljubezni oz. ki v njegovih bližnjih ravno tako vidi Božje stvaritve, katerim želi storiti dobro. Večna blaženost je edino rezultat nesebične Ljubeznive dejavnosti (aktivnosti), kakor je temu nasprotno prekletstvo posledica neljubeznivosti; in vse, kar je usmerjeno zoper Boga in Njegovih zapovedi, je pred Bogom nepravično oz. greh....
AMEN
Translator