• Back

UNUTARNJI ŽIVOT... VIŠI RAZVOJ... "LJUBAV"...

Čovjek sebe samoga oblikuje kroz svoj unutarnji život, odnosno, ako on promišlja nad sobom, te svoje postupanje i razmišljanje podvrgava ozbiljnom ispitu, nastoji li on onda i živjeti tako da može izdržati pred sobom samim, a ovo za posljedicu ima samo-dorađivanje (samo-oplemenjivanje). Dakle, to znači i duhovni napredak, ili viši razvoj duše. Sada je potpuno beznačajno, u kojoj mjeri čovjek sebe podvrgava izvanjskim formama. Njegova namjera (pažnja) treba biti usmjerena jedino u to da živi Bogu na zadovoljstvo, stoga sve ono što on govori, misli ili čini, mora odgovarati Božanskim zapovijedima. Bog od ljudi ne traži drugo nego da oni Njega ljube i ovu Ljubav onda izražavaju čineći dobro bližnjima, a također i inače žive tako da je iz toga prepoznatljiva žudnja za Bogom. Svaka misao okrenuta naviše svjedoči Ljubav za Boga, jer za čim čovjek žudi, to će također uvijek iznova izranjati kao misao u njemu. Svjedoči li sada čovjek svoju Ljubav za Boga kroz neprestanu čežnju za Njim, onda će Bog i utažiti ovu žudnju, opskrbljujući jednako čovjeka Svojom Ljubavlju, i sada čovjek ne može drugo nego biti dobar. Jer, Božanska Ljubav, koju on sam iskreno traži kroz svoju žudnju, njega obavija, i on sada više ne može ne-Ljubavno (neljubazno, okrutno) postupati... Čovjek međutim sebe treba oblikovati u Ljubav, stoga on ispunjava prvu i najveću zapovijed... on daje Ljubav i kroz to iznova prima Ljubav, dakle, on sam mora postati Ljubav. No, do duševne zrelost nikada ne može doći čovjek koji ne stekne Božansku Ljubav kroz djela Ljubavi. Božja Ljubav može obuzeti jedino čovjeka koji se sam aktivira u Ljubavi. Svako, ma kako malo služenje-Ljubavi, također pretpostavlja određeni stav prema Bogu... čovjek treba željeti Dobro, onda se on barem nesvjesno postavlja odobravajuće prema Biću Koje je cjelokupnost (pojam, bit, oličenje) dobra, savršenstva. Željeti Dobro, stoga sebe potvrđivati za Dobro, također će imati za posljedicu da se teži Dobru, i takvom će se čovjeku i vječno Božanstvo približiti, Sebe mu dati prepoznati. A ispravan stav prema Bogu će uskoro odrediti njegovo razmišljanje i postupanje, odnosno potaknut će ga na Ljubav-nu aktivnost, tako da i Bog može Svoju Ljubav njemu okrenuti, što znači to da čovjek sada mora sazrjeti u svojoj duši, budući da ga Božja Ljubav čuva, i sada ga više ne pušta pasti. Bog od čovjeka zahtjeva dokaz njegove Ljubavi za Njega, ali nije Mu dovoljno njegovo zaklinjanje (uvjeravanje) ili zanesenost... Čovjek treba potvrditi (izraziti) svoju Ljubav za Boga u djelima Ljubavi, i kako on sada razdjeljuje bližnjemu, tako će opet biti njemu razdijeljeno... ono što on učini bližnjemu u Ljubavi, Bog će mu nadoknaditi tisućustruko... A uvijek je odlučujući stupanj Ljubavi u kojemu on ostvaruje djela Ljubavi za bližnjega. U istoj mjeri će Božja Ljubav prihvatiti čovjeka, jer budući da je Sam Bog Ljubav, On mora biti prisutan u svakom djelu Ljubavi. Posljedično, čovjek mora postati Ljubav, ako je sve njegovo razmišljanje i postupanje određeno Ljubavlju za Boga i za bližnjega.

AMEN

NOTRANJE ŽIVLJENJE.... VIŠJI RAZVOJ.... »LJUBEZEN«....

Človek samega sebe oblikuje preko svojega notranjega življenja oz. če on premišlja o sebi in svoje postopke ter razmišljanje podreja resnemu preverjanju, če si on obenem tudi prizadeva živeti tako, da lahko prenaša samega sebe, kar pa povzroči izpopolnjevanje samega sebe (oplemenitenje samega sebe) in obenem tudi duhovni napredek oz. višji razvoj duše. Sedaj je popolnoma nepomembno, v kolikšni meri se človek podreja zunanjim formam. Njegova namera (pozornost) mora biti usmerjena edino v to, da živi Bogu na zadovoljstvo; zaradi tega mora biti vse, kar on govori, misli ali dela v skladu z Božanskimi zapovedmi. Bog od teh ljudi ne zahteva ničesar drugega razen tega, da Ga oni ljubijo in da potem to Ljubezen izražajo tako, ko delajo dobro bližnjim, kakor sicer tudi živijo tako, da je iz tega prepoznavno hrepenenje po Bogu. Vsaka misel, ki je usmerjena navzgor, pričuje o Ljubezni do Boga; namreč čim ima človek hrepenenje, se bo le to vedno znova pojavilo kot misel v njemu. Če človek sedaj pričuje o svoji Ljubezni do Boga preko nenehnega hrepenenja po Njemu, potem bo Bog tudi potešil to hrepenenje tako, ko bo človeka ravno tako oskrboval s Svojo Ljubeznijo; in sedaj človek ne more drugače, kot biti dober. Zajema ga namreč Božanska Ljubezen, za katero on sam iskreno prosi preko svojega hrepenenja, in on sedaj ne more delovati brez Ljubezni (kruto, zlobno).... Torej človek se mora oblikovati v Ljubezen; zaradi tega on izpolnjuje prvo in največjo zapoved.... on Ljubezen daje in preko tega Ljubezen tudi ponovno prejema; on sam mora postati Ljubezen. Vendar pa do duševne zrelosti ne more nikoli priti človek, ki si ne pridobi Božanske Ljubezni preko del Ljubezni. Božja Ljubezen lahko zajame edino tistega človeka, ki je sam dejaven v Ljubezni. Vsako še tako majhno delo služenja v Ljubezni ravno tako predpostavlja določeno stališče do Boga.... človek mora želeti Dobro, potem se vsaj nezavestno usmerja tako, da je naklonjen Bitju, Katero je vseobsegajoča dobrota in popolnost. Želeti Dobro, zato strinjati se z Dobrim, bo ravno tako povzročilo to, da bo težnja usmerjena k Dobremu; in k takšnemu človeku se bo ravno tako približalo večno Božanstvo ter mu dovolilo, da Ga prepozna. In pravilno stališče do Boga bo kmalu določilo njegovo razmišljanje in delovanje oz. ga spodbudilo na Ljubezen-sko dejavnost (aktivnost), tako da tudi Bog lahko k njemu usmeri Svojo Ljubezen; to pa pomeni, da bo človek sedaj dozorel v svoji duši, ker Božja Ljubezen pazi nanj in mu sedaj tudi ne dovoli, da pade. Bog od človeka zahteva dokaz njegove Ljubezni do Njega; toda ne zadostuje Mu njegovo prepričevanje ali zanos (navdušenost).... Človek mora svojo Ljubezen do Boga potrditi (izraziti) v delih Ljubezni. In kakor on sedaj razdeljuje (daje) bližnjemu, tako bo tudi njemu razdeljeno (dano).... To, kar stori bližnjemu v/iz Ljubezni, mu bo Bog tisočkratno povrnil.... Toda vedno je stopnja Ljubezni tista, ki je odločujoča, v kateri on uresničuje dela Ljubezni do bližnjega. Božja Ljubezen bo v enaki meri sprejela človeka; in ker je Bog Sam Ljubezen, mora biti On prisoten v vsakem delu Ljubezni. Zaradi tega človek mora postati Ljubezen, če sta njegovo celotno razmišljanje in delovanje določena z Ljubeznijo do Boga in do bližnjega.

AMEN