Obrati pažnju na riječi koje ti pritječu: najgorče stanje života priređuju si sami ljudi koji se nalaze u neprestanom unutarnjem neskladu i ne izmole da im u pomoć pritekne Božja Milost kroz koju bi bili oslobođeni pritiska koji ih opterećuje. Ti ljudi svoje vlastito stanje uvijek smatraju nesretnim i sve više bivaju (od)nošeni mutnim osjećajima i njihovo cijelo postojanje na kraju je još samo bezgranično ogorčenje, i to bez pravog povoda.
Samoljublje je kod tih ljudi previše razvijeno što čini da oni ne mogu prevazići sebe i u sudbini drugih ljudi nalaze daleko više smisla, tako da ispravna prosudba tim ljudima uvijek ostaje nešto strano. Oni odbijaju sve razumne argumente i time imaju daleko teži život radi vlastite tvrdoglavosti, inače bi dobra volja učinila da se puno lakše nose sa životom.
Sam život je tako poučan (pun prilika za učenje) i daje višestruku osnovicu samo ako je ispravno korišten i ako se u svim duševnim pritiscima utočište nalazi u Ljubavnom djelovanju. Tada je na izvjestan način došlo do uspostavljanja ravnoteže i srce postaje radosno..... I ako osoba samu sebe zanemari, od nje otpada sve teško, i ona ispunjenje života nalazi u djelovanju za druge. Svrha života ipak je uvijek samo sazrijevanje njezinog sebstva, odricanje od ispunjenja vlastitih želja i neprestano dobrovoljno služenje.
Što više se čovjek može podrediti toliko će slobodnije postati njegovo duhovno stanje i što češće se vježba u samo-nadvladavanju toliko jača će biti njegova volja i taj rad na samom sebi donosi oplemenjivanje čitavog bića, uvijek će biti uzeta u obzir samo dobrobit bližnjega i stanje boli koje muči čovjeka biti će otklonjeno..... A to postiže volja za djelovanjem..... Daleko je lakše pobijediti svijet nego samog sebe.....
Čovjek ne želi priznati da je on sam uzročnik svog stanja, uvijek uzroke traži svugdje drugdje radije nego kod sebe samoga i to je njegova greška..... Gdje nedostaje samospoznaje teško je pružiti pomoć..... jer gdje onda početi..... Tko želi biti kritičan samo prema drugima ali nikad prema sebi taj teško da će prepoznati temeljno zlo, on će sam sebe uvijek smatrati samo žaljenja vrijednim i neće namaći volje da stvori svršetak svoga stanja koje ga još tlači.
Tako da samo jedna stvar ima pravi učinak na takvo duševno stanje..... U svoj Ljubavi skrenuti mu pažnju na krivi stav prema životu s kojim se čovjek sam treba nositi što je pak svaki put slučaj kad pati pod pritiskom svog raspoloženja i ne nalazi izlaza. Gdje postoji volja tu je i djelovanje a tek ono oslobađa čovjeka od svakog zla.....
AMEN
TranslatorBada alle Parole che oggi ti giungono: Gli uomini stessi si preparano la più amara condizione della vita, che si trovano sempre e continuamente nell’auto bisogno e non chiedono supplicando l’Aiuto alla Grazia di Dio, attraverso il Quale verrebbero liberati dalla pressione che li aggrava. Questi uomini vedono sempre la propria situazione come lamentevole e si smarriscono sempre di più in sentimenti d’afflizione e tutto il loro essere è alla fine solo ancora sconfinatamene disperato e questo senza un vero motivo. Per superare sé stessi, è troppo sviluppato il loro amor proprio, e nella sorte di altri uomini vedono piuttosto l’esaudimento della vita, e così un giusto giudizio rimane per questi uomini sempre qualcosa di estraneo. Rifiutano tutti i motivi della ragione e così hanno una vita molto più difficile a causa della propria caparbietà, perché la buona volontà farebbe loro affrontare la vita in modo più facile.
La vita stessa è così istruttiva e fornisce così molteplice stimolo, se soltanto viene utilizzata bene e ci si rifugi in tutta l’oppressione animica nell’agire d’amore. Allora è per così dire creato il pareggio, ed il cuore è lieto. E quando la propria persona viene retrocessa, cade da sé ogni peso dall’uomo. Lo scopo della vita è comunque sempre la maturazione di sé stesso, una rinuncia all’esaudimento di propri desideri ed un sempre continuo servire volenteroso. Più l’uomo si può sottomettere, più libera sarà la condizione del suo spirito, e più spesso si esercita nell’auto superamento, più forte sarà la sua volontà, e questo lavoro su sé stesso procura una nobilitazione di tutto l’essere, allora verrà sempre soltanto rispettato il bene del prossimo, e la condizione penosa, che tormenta l’uomo, è sospesa. E questo lo opera la volontà nell’azione, è molto più facile vincere il mondo che sé stesso.
L’uomo non vuole ammettere di essere l’autore della sua condizione, cerca sempre la causa ovunque eccetto che in sé stesso, e questo è il suo errore. Dove manca l’auto conoscenza, è difficile portare aiuto, perché dove dev’essere posta la leva? Chi vuole esercitare la critica solo sugli altri, ma mai su sé stesso, difficilmente riconoscerà il male di fondo, troverà sempre soltanto sé stesso da compiangere, e non avrà la volontà a creare la fine della sua condizione che lo opprime.
E così c’è solo una cosa di un vero effetto su un tale animo, di fargli notare con tutto l’amore la sua falsa predisposizione verso la vita, che l’uomo deve vincere sé stesso e non farsi vincere da questo, cosa che è comunque ogni volta il caso, quando soffre sotto la pressione del suo umore e non si procura nessuna via d’uscita. Dov’è la volontà, c’è anche l’azione, e solo questa libera l’uomo da ogni male.
Amen
Translator