2562 LJUBAV PREMA MATERIJI JE NAZADOVANJE (DUHOVNO)…

26.studenoga.1942: Knjiga 33

Svaka materijalna misao potpomaže uvecavanje materije, i stoga prijeci razvoj duše. Jer, cim covjek žudi materiju, duša je prenesena nazad u stanje koje je odavno prevladala. Ona tako iznova ulazi u vezu sa ovim materijalnim, ponovo se prikljucuje još nezrelom duhovnom u materiji, a ovo za dušu uvijek znaci nazadovanje… Stoga covjek mora u svakom trenutku biti u stanju svoje misli odvojiti, on mora tražiti doticaj s duhovnim koje se nalazi na višoj razini, i on ne smije ispustiti jednom uspostavljeni kontakt, žudeci ono što je udio Božjeg protivnika. Ovaj ce uvijek tlaciti misli covjeka, predstavit ce mu se u radostima svijeta, u zemaljskim užicima ili u zemaljskom posjedovanju, i on ce covjeka željeti navesti da cijeni jedino takve užitke kako bi ga udaljio od Boga. A, covjek je slobodan odluciti se za ili protiv Boga. I, ako se on sada više priklanja svijetu, on svojim odobravanjem uvecava materiju. Misao je duhovna sila koja se sada koristi na pogrešan nacin, kada se covjek misaono bavi onim što on treba nadvladati. On doista treba svoj zemaljski zadatak ostvariti usred materije, ali uvijek jedino na nacin da on pomaže izbaviti materiju, da on nju privodi njenoj istinskoj svrsi, odnosno, potice ju na služenje, da on tako svu materiju koristi za dobro bližnjeg, i kroz to je takoder sam aktivan služeci. Cim on medutim, žudi materiju za sebe, kako bi time sebi stvorio ugodan život, njegova ljubav se odnosi na još nezrelo duhovno, koje on nastoji vezati za sebe, ali ga ne želi izbaviti (osloboditi). Ovo je pogrešna (lažna) ljubav, to je lakomost (pohlepa) za posjedovanjem koja duši nikada nije na korist, buduci covjek stremi naniže namjesto naviše, on traži sjedinjenje s onim što je on davno prevladao, i prema tome, oblikuje se retrogradno (nazadujuci, regresivno). Ali, pomaže li on duhovnome u materiji omogucavajuci mu služecu aktivnost, onda on uvelike skracuje njegov razvojni put, on pomaže duhovnome da prevlada svoju izvanjsku formu… Stoga materija onda nije uvecana, nego umanjena, dok se duhovno u njoj oslobada, kako bi u novoj materijalnoj ljusci (omotacu, cahuri) iznova zapocelo borbu protiv materije. Odnosi li se ljubav covjeka na materiju, stoga na vanjski omotac, onda ona mora biti pobijedena… ali, odnosi li se ona na duhovno u ljusci (omotacu, cahuri), onda ce Ljubav djelovati izbavljujuce, ona ce pomoci duhovnom osloboditi se, dok ce ljubav prema materiji prognati duhovno još duže u formu, buduci se ona toga ne želi odreci, a takva ljubav za duhovno znaci dugo vrijeme zatoceništva, da ne može umaci materiji, buduci mu je prevladavanje materije ucinjeno nemogucim (onemoguceno).

AMEN

Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.

Preuzimanja

Ponuđena preuzimanja za knjigu _book
 ePub  
 Kindle  
  Više preuzimanja

Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
 Rukopisi