1903 PREVLADAVANJE MATERIJE.... VIŠI RAZVOJ DUŠE…

1.svibnja.1941: Knjiga 28

Duša se treba razviti naviše i u svakom trenutku moci odvojiti od svijeta i od njegovih radosti i briga. Tek onda je prevladana materija. Jer, onda je volja naviše jaca od svijeta, tek onda ona može sazrjeti i prihvatiti duhovno bogatstvo, kada ona više ne žudi zemaljsko. Što teže joj pada vinuti se u duhovno kraljevstvo, to veca je njena placa, ako ipak ostvari let uvis. Jer, kroz nadvladavanje otpora ona stjece snagu, ukoliko preklinje za Božansku podršku. Volja covjeka koji se odlucuje naviše, uistinu ce biti nagradena. A ono cega se duša odrekne, primit ce nazad tisucerostruko; ono što ona daje, je zemaljsko-propadljivo, ono što prima je medutim, duhovno dobro, koje ima vjecnu vrijednost. I zato covjek treba iz najvece dubine srca žuditi ovo duhovno dobro, tek onda mu ono može biti ponudeno…

Smisao i svrha zemaljskog života je viši razvoj duše, a to ce za dušu uvijek morati znaciti borbu, buduci bez borbe nema napretka. Uvijek nešto mora biti prevladano, kako bi se mogao postici uspjeh. Ciji život pak prolazi bez borbe, njegova duhovna zrelost je stavljena u pitanje, tako bi njegov život bio proživljen uzalud. Stoga nijednom covjeku nece biti odobren sasvim bezbrižan zemaljski život, buduci bi to bio nedostatak Božanske Ljubavi za njega. Bog medutim, ima samo jedan cilj, odgojiti duhovno zrela bica, i stoga ih mora postaviti u stalnu borbu, tako da oni imaju priliku sazrjeti. Ipak, ljudi ovo ne prepoznaju kao dokaz Božje Ljubavi, nego gotovo uvijek nevoljko prihvacaju njima nametnutu sudbinu. No, jedino boriti se i patiti u pokornosti, njima osigurava nagradu višeg razvoja.... Sve prihvacati kao poslano od Boga, i nastojati to prevladati uz pomoc Božanske snage, postavlja dušu u stanje zrelosti, koje je cilj zemaljskog života. Jer, tek onda se on priklanja (prigiba) Božjoj volji, onda on sebe i svoju volju podreduje volji svojega Stvoritelja, i onda on prepoznaje zemaljske radosti kao opasnost, koju on treba prevladati, kako bi se kroz to približio Bogu. Jer, traženje snage njemu donosi zracenje Božanske Ljubavi, i dublje (prisnije) ga povezuje s Bogom. Tako covjek može pronaci sjedinjenje s Bogom tek kada se on Njemu preda bez otpora, odricuci se svega zbog jedinog cilja… da dode do Boga… Duh je voljan, ali tijelo je slabo, i dok god duša uzima u obzir (razmatra) tijelo, i stoga njemu okrece volju, duh koji bi želio naviše, je vezan.... Stoga se duša mora boriti protiv tijela, ona ne smije obracati pažnju na njegove zahtjeve (požude, pohlepe), nego dati slobodu duhu. Duša se mora dobrovoljno odvojiti od tijela, kako bi se sjedinila s Duhom, cak i ako to košta borbe i izgleda malo privlacno. A to je smisao i svrha života, da covjek svakodnevno pruža otpor zahtjevima tijela, tako da on nad ovim postane pobjednik, i dade slobodu duhu u sebi, da se uzvine u duhovne predjele, da tamo primi duhovno dobro, i tako nepropadljivo bogatstvo sakupi za vjecnost.

AMEN

Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.

Preuzimanja

Ponuđena preuzimanja za knjigu _book
 ePub  
 Kindle  
  Više preuzimanja

Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
 Rukopisi