L’extrême distance entre Moi, la force qui anime tout, et celui qui jadis s’est révolté contre Moi, a extrêmement réduit l’effet de la force ; ainsi, le spirituel – qui était jadis plein de vie et de force – s’est privé lui-même de la force, et a fini par se transformer en substance extrêmement dure, étant donné que même la substance spirituelle se durcit lorsqu’elle se trouve a une distance infiniment éloignée de Moi, car elle n’est plus atteinte par Ma force aimante. Le processus du durcissement de la substance spirituelle est semblable au surgissement de la matière terrestre, qui par Ma volonté a pris forme. La création entière n’est maintenant, dans son ultime fondement, qu’une telle substance durcie issue de la force jadis irradiée par Moi – qui pourtant était issue de Moi en tant qu’être primordial suprêmement parfait.... Cet être primordial dans sa perfection était continuellement compénétré par Ma force aimante et ainsi rendu capable de créer et d’agir de façon illimitée comme Moi.
Je suis la source originelle de toute force, et toute existence dépend de cette source de force. En dehors de Moi et indépendamment de Moi, rien n’existe qui disposerait d’une force quelconque ; donc une séparation de Moi et de Ma force signifiait périr complètement, car d’aucun autre côté, un apport de force n’est possible. Mais il est également impossible de se détacher de Moi, parce qu’éternellement, Ma force ne peut disparaître parce qu’elle est aussi éternellement indivisible ; il est cependant possible que ce qui est issu de Ma force s’éloigne infiniment de Moi ; cet «éloignement» fait que la force perd de l’effet ; et donc, pour ainsi dire, ce qui s’éloigne s’immobilise en se solidifiant en substance ferme – en matière - qui est donc de la substance spirituelle durcie, à qui il manque la faculté d’être active, étant donné qu’elle a quitté la région irradiée par Ma force aimante.
Voilà donc le sort du spirituel qui a fait défection de Moi et qui reste aussi éloigné de Moi que possible, tout en étant éternellement impérissable. Pourtant, à l’origine, c’était un être primordial qui jadis était suprêmement capable de penser, qui vivait dans la connaissance, et qui avait le libre arbitre ; cependant, par sa chute, il a perdu toutes ces capacités de divinité. Ces substances spirituelles ont été décomposées en d’innombrables particules par Ma volonté afin que – par un processus de salut perçu par Moi comme garantissant le succès – ils puissent se réintégrer peu à peu, dès qu’un certain degré de maturité et d’épuration aura été atteint.... Donc Je liais l’être primordial, qui avait été créé libre jadis par la volonté de Mon être premièrement créé, en utilisant Ma force.... Mais qu’est devenu cet être créé en premier ?
Depuis sa chute, cet être erre çà et là en étincelle de force en cherchant à irradier, avec la force qui lui reste, tout ce que Ma volonté lui a arraché.... mais non pas pour l’animer, mais pour augmenter sa propre force pour qu’elle surpasse la Mienne, c'est-à-dire pour Me surpasser.... Ce qui est lié par Ma volonté ne réagit pas à cette irradiation, justement parce qu’elle ne l’anime pas.... Mais dès que ce qui est lié est redevenu un être ayant passé, pendant un temps infini, par la création entière, dès que toutes ses particules se sont retrouvées, et que maintenant l’être s’incorpore en entier dans une forme humaine, et qu’ainsi il gagne de nouveau la conscience d’être un «Je» : alors il réagit de nouveau aux efforts de l’être premièrement créé, c'est-à-dire de Mon esprit adverse. Il se laisse aveugler par cette étincelle ; car cette étincelle ne donne pas de lumière, elle ne donne qu’une lumière trompeuse qui aveugle l’œil afin de l’assombrir complètement.... tout comme sa force qui est devenue ineffective du fait de sa chute, à cause de l’extrême distance de Moi. Mais il a conservé son caractère d’être primordial, il n’a pas perdu la conscience d’être un «Je» donc il peut toujours exercer son influence sur d’autres êtres également conscients d’être des «Je» ; il peut même remplir complètement de son essence l’homme sans pour autant être lié à un seul individu.
Il peut donc faire valoir son influence partout où il y a des humains qui par leur disposition de volonté se tournent vers lui et font croître sa force en s’unifiant à lui.... Il ne fait plus usage de la force lui restant que pour agir contre Moi ; il cherche continuellement à l’augmenter en se servant des êtres humains qui s’adonnent à lui. Ainsi, cet esprit adverse agit tout à fait apparemment, il peut dominer totalement une personne d’une manière apparente, mais seulement pendant la phase où celle-ci doit passer l’épreuve de volonté....
S’il a atteint son but d’avoir gagné les hommes pour lui, il n’a fait qu’augmenter le durcissement de la substance spirituelle, en perdant de sa propre force, de sorte qu’il est lui-même, pour ainsi dire, parfaitement sans vie et il ne peut plus que se cramponner aux êtres humains qui lui vouent leur force vitale.... ce qui survient quand la fin d’une période de rédemption approche, quand il a fait choir dans la profondeur la plupart des hommes, tandis que les autres Me sont dévoués totalement. Alors, il s’est lui-même privé de sa force ; il est, lui aussi, dans un état lié, il est enchaîné.... Toutefois il peut refaire les mêmes essais avec des êtres humains, tant que les hommes eux-mêmes en sont à un stade où ils peuvent augmenter sa force jusqu’à ce que, pour ainsi dire, ils lui délient les chaînes par leur volonté pervertie et se dirigent de nouveau vers la matière du fait qu’ils se plient à la volonté de Mon adversaire, et ainsi il relève sa position en augmentant sa puissance, ce qui devient de plus en plus apparent dès qu’une période de rédemption approche de sa fin. Ainsi, toute période de rédemption commencera par une harmonie pacifique, un vrai paradis sur terre, et finira par des actions sataniques, jusqu’à ce que le dernier être primordial aura été arraché à Mon adversaire, alors il manquera tellement de force qu’il désirera la force provenant de Moi.... et il rentrera de lui-même auprès de Moi à sa maison paternelle.... qu’il a quittée volontairement jadis.
Amen
TraducteursIzuzetno velika udaljenost od Mene od strane onog koji se je jednom pobunio protiv Mene, sve-oživljavajuće snage, je također silno umanjila učinak snage, i time je duhovna supstanca, koja je jednom bila puna života i snage, lišila sebe snage i konačno pretvorila u najtvrđu supstancu, budući se čak duhovna supstanca ukrućuje ako je ona tako beskrajno daleko od Mene da više nije afektirana od strane Moje snage Ljubavi. Proces ukrućivanja duhovne supstance je istoznačan sa pojavkom zemaljske materije koja je, zahvaljujući Mojoj volji, poprimila oblik. Time je svo stvaranje temeljno takva ukrućena supstanca, Moja jednom isijana duhovna snaga koja je unatoč tome potekla iz Mene kao nešto najviše savršeno u svojoj biti.... Ova savršena duhovna supstanca je bila neprestano prožimana od strane Moje snage Ljubavi i pri tome sposobna stvarati i raditi bez ograničenja poput Mene.
Ja Sam početni izvor snage i sve u postojanju zavisi o ovom izvoru snage. Ništa odvojeno od Mene ne postoji sa neovisnom snagom na njegovu raspolaganju, i time razdvajanje od Mene i Moje snage također naznačava kompletnu dezintegraciju, budući ne bi bilo moguće primiti pritok snage od igdje drugdje. Međutim, razdvajanje od Mene isto tako nije moguće, budući Moja snaga ne može prestati za vječnost i također je vječno nedjeljiva; ali što je poteklo iz Moje snage je sposobno sebe udaljiti beskrajno daleko, a razdaljina naznačava da snaga gubi njezin učinak, time daleko otklonjena supstanca ostaje nepokretna i stiska se u krutu supstancu, u materiju, koja je stoga ukrućena duhovna supstanca bez sposobnosti da bude aktivna budući je napustila polje zračenja Moje snage Ljubavi.
Ovo je, prema tome, sudbina pale duhovne supstance koja je najdalje udaljena od Mene a ipak vječno neće prestati postojati.... Temeljno, međutim, ona je unatoč tome nešto od supstance koja je jednom bila inteligentna do najvišeg stupnja, posjedovala je svjesnost i slobodnu volju a ipak je, zahvaljujući njezinu padu, izgubila svaki znak njezine božanstvenosti. Kroz Moju volju ova su se duhovna bića razložila u bezbrojne sićušne čestice kako bi se postepeno iznova sakupili nakon što su postigle izvjestan stupanj zrelosti ili pročišćavanja posredstvom procesa iscjeljenja kojeg Sam Ja prepoznao kao uspješnog.... Time Sam zavezao jednom pale duhove koji su bili stvoreni od strane Mojeg prvo-stvorenog bića i korištenjem Moje snage.... Ali što je postalo od ovog prvo-stvorenog bića?
Od njegova pada ovo je biće lutalo amo i tamo uokolo kao iskra snage pokušavajući iskoristiti njegovu preostalu snagu da osvijetli sve što Mu je moja volja oduzela.... ne da to oživi nego da poveća svoju vlastitu snagu kako bi nadmašio Mene Osobno, to jest, Moju snagu.... Duhovna supstanca ograničena od strane Moje volje ne reagira na ovo osvjetljenje [[(iluminaciju)]] jednostavno jer joj ne daje život.... Ali čim ona iznova postane biće nakon beskrajno duge staze kroz stvaranje, kada su se pojedinačne sićušne čestice iznova sakupile i kao sklop sebe utjelovljuje u ljudskom obliku i pri tom povrati svoju samo-svjesnost, ona će iznova reagirati na nastojanja prvo-stovrenog bića, Mojeg protivnog duha. Ona sebi dozvoljava biti zasljepljena od strane iskre, jer ova iskra ne osvjetljuje, ona je samo varljivo svjetlo koje zasljepljuje oko kako bi zamračilo njegov pogled u potpunosti.... baš kao što je njegova snaga postala neučinkovita zbog otpadništva, zbog beskrajno velike udaljenosti od Mene. Ali njegova suština ostaje, ona nije izgubila njezinu samo-svjesnost, i prema tome je on i dalje sposoban jednako utjecati na samo-svjesna bića, time njegova suština može sasvim prožeti ljudsko biće iznutra, međutim, ograničena pri tome na samo jedno ljudsko biće.
Otud je on sposoban sprovoditi njegov utjecaj gdjegod se ljudi hotimično okrenu ka njemu zbog njihove naklonosti i koji time povećavaju njegovu snagu kroz sjedinjenje sa njime.... On jedino koristi njegovu preostalu snagu da bi radio protiv Mene, on neprestano pokušava sebe uzdići uz pomoć ljudi koji sebe podlažu njemu. Time, ovaj protivan duh je doista prilično očigledno aktivan, on je također sposoban prilično očigledno dominirati osobom, ipak jedino sve dok osoba treba poduzeti njegov ispit volje na Zemlji....
Ako je on postigao njegov cilj da pridobije ljude za sebe onda je unatoč tome samo iznova pridonio ukrućivanju duhovne supstance i izgubio njegovu snagu, tako da će on sam također biti kompletno beživotan čim više nije sposoban priljubiti se uz ljude koji ga opskrbljuju sa njihovom energijom života.... I ovo je slučaj kada se period Spasenja približava njegovu kraju, kada je on povukao većinu ljudi u bezdan a drugi su kompletno privrženi Meni. Onda će on sam biti potpuno lišen njegove snage, onda će on, također, biti u ograničenom stanju, on će biti okovan.... sve dok nije još jednom sposoban iskušavati ljude na isti način, sve dok ljudi sami ne dođu u stanje da povećavaju njegovu snagu, sve dok oni više ili manje sami ispočetka ne olabave njegove okove kao rezultat njihove pogrešne volje za materijom, koja se podređuje volji Mojeg protivnika i time još jednom uzdiže njegovu poziciju moći, što postaje sve više očigledno u svakom periodu Spasenja što se on više približava Kraju. Iz ovog razloga svaki period Spasenja će započeti u tihom skladu kao istinski raj na Zemlji i završiti sa sotonskom aktivnošću sve dok čak posljednje duhovno biće nije bilo oduzeto od Mojeg protivnika, sve dok on sam nije toliko slab da će zatražiti snagu od Mene.... sve dok se on sam neće povratiti Meni u Očevu Kuću.... koju je jednom napustio njegovom vlastitom slobodnom voljom.
AMEN
Traducteurs