Le problème le plus grand est celui de Dieu devenu Homme en Jésus Christ. Et malgré cela, un homme avec une foi enfantine peut le surmonter sans difficulté d'entendement, cela peut lui sembler simple parce qu'il croit, pour lui Jésus Christ Est Dieu et il le croit de plein droit, parce que ce qui s'unit avec Dieu par Amour est divin. Que cette unification qui était le but final d'un homme ait effectivement été atteinte par l'Homme Jésus dans le bref temps terrestre, reste de toute façon une Vérité qui ne peut être niée ni par l'entendement le plus aigu ni par le cœur le plus croyant, parce que pour atteindre le degré de la perfection qui rend divine une âme, il doit être absolument mené une vie dans l'amour dans la libre volonté, par sa propre poussée, c'est-à-dire que dans le stade en tant qu’homme, la volonté ne doit pas être influencée d’aucune manière par un quelconque état de contrainte. Un être déjà parfait ne vient sur la Terre que pour accomplir une mission et il s’en acquittera, mais jamais sur la base de son haut degré de maturité déjà atteint avant l'incorporation comme homme, mais sa vie comme celle de tout autre homme, doit être une lutte menée dans la liberté de la volonté contre les faiblesses et les erreurs de toutes sortes. Il doit vouloir librement atteindre le degré de la perfection qui est la marque d’un être divin, y tendre et l’atteindre par une activité dans l'amour, qu’il peut aussi omettre, comme il pourrait aussi tourner sa volonté vers le bas, parce qu'il peut employer librement sa volonté. Il doit pouvoir être aussi bien mauvais que bon, mais toute décision lui sera un jour imputée. Dieu n'agira d’aucune manière sur une telle âme, comme aussi il ne permet pas qu'elle tombe aux mains de l’adversaire sans sa libre volonté, donc qu'elle soit forcée par celui-ci à s’éloigner de Dieu ou bien à agir contre Sa Volonté. Cette liberté de la décision devait être concédée aussi à l'Homme Jésus, si Son Œuvre de Libération ne devait pas perdre sa valeur, comme aussi Sa Divinité devait être le Mérite d'un Homme qui luttait pour la perfection, lequel devait servir d'exemple pour l'humanité entière afin qu’elle soit poussée à imiter Son Chemin de Vie. (27.11.1947) Jésus a vécu pour les hommes une Vie d'exemple selon la Volonté divine, par conséquent il doit aussi être possible à un homme d’arriver à la même perfection. Il était un Médiateur entre Dieu et les hommes, par conséquent il doit être possible d’arriver à Dieu avec l'Assistance de Jésus Christ ; donc Jésus devait être humainement près des hommes, Il devait parcourir le même chemin sur la Terre et pouvoir se tourner vers les deux, vers Dieu et vers les hommes, dans un rapport intime, dans un rapport qui était porté par l’Amour le plus profond, car il ressentait pour les hommes un si grand Amour, qu’Il voulait les aider ; comme Il ressentait aussi pour l'éternelle Divinité l'Amour que Dieu exige pour Lui donner une Puissance et une Force illimitées, Il devait également s'unir avec Lui, chose qui suppose toujours que Jésus était un Homme qui a atteint Son But, c'est-à-dire être né comme Homme et être monté au Ciel comme Dieu dans toute la Magnificence. Il n’a été pourvu d’aucune manière privilégiée qui lui aurait permis de passer Son Existence humaine sans fatigue et en toute loyauté, Il eut plutôt à lutter d’une manière inhabituelle contre les agressions des esprits impurs qui savaient Sa Mission sur la Terre et qui cherchaient à l'empêcher. Les tentations s'approchaient de Lui de toutes les façons et il Lui fallait toute Sa Force de Volonté pour résister et adapter Ses désirs corporels aux Désirs de l'Esprit et de l'Âme, parce que Son Corps extérieur était celui d’un homme de Chair et de Sang, Ses Sens percevaient dans une mesure inhabituelle la beauté et le charme du monde terrestre et désiraient être satisfaits, mais Lui l'a refusé au Corps par Amour pour l'humanité souffrante de misère, et à laquelle Il pouvait apporter de l'Aide seulement à travers le Sacrifice de Lui-Même, et au travers de Sa prestation de renoncement il a obtenu un degré supérieur de maturité de Son Âme qui L'a porté à l'unification avec Dieu. L'Unification avec Son Père d'Éternité l'a rendu premièrement capable pour Sa Mission de répandre la divine Doctrine de l'amour sur la Terre et d'annoncer aux hommes la Volonté divine, comme aussi d'autre part elle lui a donné aussi la Force de porter le Sacrifice le plus difficile qu'un Homme sur la Terre n’a jamais porté à Dieu et aux hommes. Prendre sur Lui qui était sans faute la mort sur la Terre et souffrir inconcevablement dans l'Âme et dans le Corps par Amour pour l'humanité, pour lui apporter de l'Aide, car du fait de sa grande faute elle avait à s'attendre à un horrible sort dans l'au-delà, et pour la préserver d'une éternelle damnation, d’une chute dans l'obscurité la plus profonde. L'Homme Jésus a fait passer sa Vie spirituelle devant celle terrestre, Sa Volonté était plus forte que Son désir corporel et ainsi Il a vaincu dans la lutte contre Lui-Même et a conquis ainsi le Prix le plus sublime, l'Amour de l'éternelle Divinité, laquelle l’a consacré, Elle affluait à Lui sans restriction et agissait sur Lui comme une Force. Et Il devint puissant et sage, Il était rempli de Lumière et de Force, l'Être de Dieu pris totalement possession de Lui. C'est-à-dire que le Corps et l’Âme se sont formés dans l’Amour et sont devenus ainsi Divins, parce que la Substance Primordiale est l'Amour de l'éternelle Divinité et par conséquent un être qui porte en soi l'amour et donc s'unit avec Dieu, l'éternel Amour, doit être divin. Jésus était Dieu et Homme. Dieu était Son Être, l’Homme était Son Corps qui cachait en soi l'Être divin, l'Amour. Si donc on parle de Jésus en tant que Dieu, on doit comprendre Son Être, la formation spirituelle de Son Âme, sa levée dans le pur Amour altruiste et dans cela la formation de Son Âme à l'Image de Dieu. Et vu que Jésus a conquis la Victoire sur Elle, Il a spiritualisé Son Corps et Il s'est soumis totalement à la Volonté de l'Âme. Et donc Jésus était compénétré et entouré de Lumière, comme un très pur Esprit, et à travers Sa Volonté, Il est même apparu à ses disciples ; après Sa mort Il est monté au Ciel. Parce qu'Il avait vaincu la mort, Il avait racheté le monde de l'état de faiblesse dans laquelle il était arrivé à travers le péché, Il avait accompli l'Œuvre de Libération en tant qu’Homme, parce qu'autrement ce n'aurait pas été une mort Sacrificielle et l'immense faute du péché dans laquelle était arrivée l'humanité n’aurait pas été effacée.
Amen
Indication :
Le livre 50 se termine avec la Communication 4176, le livre 51 commence avec la Communication 4287, les Communications manquantes ont été perdues.
TraducteursNajteži problem je postanak Boga čovjekom u Isusu Kristu. A ipak, čovjek sa djetinjom vjerom može ga bez racionalnih poteškoća nadvladati, to mu može izgledati jednostavno upravo stoga što on vjeruje.... za njega je Isus Krist Bog, a on to također sa punim pravom vjeruje, jer Božansko je, što se kroz Ljubav sjedinilo s Bogom. Da je ovo sjedinjenje, postignuto od čovjeka Isusa u kratko zemaljsko vrijeme, zapravo bilo konačni cilj čovjeka, jednako međutim ostaje Istina koju ni najoštriji um, ni najuvjerenije srce ne može poreći, jer da bi se postigao stupanj savršenstva koji dušu čini Božanskom, neizostavno mora biti vođen život u Ljubavi, u slobodnoj volji, iz vlastitog poticaja, baš u stadiju (fazi) čovjeka, i nikako ne treba biti vršen utjecaj na volju u izvjesnom stanju prisile. Jedno već savršeno biće, dolazi na Zemlju jedino u svrhu misije (zadatka). Ovu misiju će također i ispuniti, ali nikada na temelju njegovog već visokog stupnja zrelosti već prije utjelovljenja kao čovjek, nego njegov život, kao onaj bilo kojeg drugog čovjeka, mora biti borba vođena u slobodi volje protiv slabosti i propusta bilo koje vrste. On mora slobodno željeti stupanj savršenstva koji mu daje pečat jednog Božanskog bića, prema tome nastojati i to postići kroz aktivnost Ljubavi, što on također može propustiti (zanemariti), kako bi mogao također okrenuti svoju volju prema dolje, jer on svoju volju može slobodno koristiti. On mora imati mogućnost biti jednako zao, koliko i dobar, kako bi mu također svaka odluka jednom bila obračunata. Bog neće na nijedan način djelovati na jednu takvu dušu, kao što On također neće dopustiti da prisilno (ne-svojevoljno) pripadne protivniku, tako da od ovoga bude prinuđen na otpadništvo od Boga ili na djelovanje protiv Njegove volje. Ova sloboda odlučivanja morala je također biti dopuštena i čovjeku Isusu, ako Njegovo otkupljujuće djelo nije trebalo izgubiti na vrijednosti, kao što je također Njegova Božanstvenost morala biti zasluga čovjeka koji se borio za savršenstvo, Koji treba poslužiti kao primjer za cijelo čovječanstvo i potaknuti na nasljedovanje (oponašanje) Njegovog načina života.... (27 Studeni 1947) Isus je ljudima služio za primjer života prema Božjoj volji, zbog čega za čovjeka također mora biti moguće doći do istog savršenstva. On je bio Posrednik između Boga i ljudi, prema tome, moralo je biti moguće stići do Boga uz pomoć Isusa Krista; stoga je Isus također morao ljudski stajati blizu ljudi, On je morao proći isti put na Zemlji, i sa oboje, sa Bogom i sa ljudima, stajati u prisnom odnosu, u odnosu koji je bio nošen od najdublje Ljubavi, tako da je On za ljude osjetio toliko veliku Ljubav, da im je želio pomoći; kao što je On i za vječno Božanstvo osjećao Ljubav, koju je Bog zahtijevao da bi Mu dao neograničenu moć i puninu snage, da bi se On Sam sjedinio s Njim, što međutim, uvijek pretpostavlja da je Isus bio čovjek Koji je postigao Svoj cilj.... bio je rođen kao čovjek, a kao Bog je u svoj slavi uzašao na nebo. On nije bio ni na jedan način povlašteno obdaren kako bi postigao uspjeh svog ljudskog postojanja bez ikakvog napora, i sasvim spontano, On se radije morao iznimno boriti protiv napada nečistih duhova koji su znali za Njegovu misiju na Zemlji, i koji su je nastojali spriječiti. Njemu su prilazile kušnje na svaki način, i to je zahtijevalo svu Njegovu snagu volje, da bi se odupro i prilagodio Svoje tjelesne želje željama Duha i duše jer, Njegovo vanjsko tijelo je bilo čovjek sa mesom i krvi, Njegova osjetila su u iznimnoj mjeri ćutila ljepotu i čari zemaljskog svijeta, i žudila ispunjenje, a On ga je međutim uskratio tijelu, iz Ljubavi prema čovječanstvu izmučenom nevoljama, kojem je On mogao donijeti pomoć jedino žrtvujući Sebe Samoga, tako da je kroz odustajanje i odricanje Njegova duša postigla viši stupanj zrelosti, koji Ga je doveo do sjedinjenja s Bogom. Sjedinjavanje s Njegovim Ocem od vječnosti Ga je prvenstveno osposobilo za Njegovo poslanje (misiju) razdjeljivanja Božanskog učenja Ljubavi na Zemlji i objavljivanje ljudima Božanske volje, kao što Mu je s druge strane također dalo snagu da podnese najtežu žrtvu koju je ikada jedan čovjek na Zemlji ponudio Bogu i ljudima.... Bez krivnje uzeti na Sebe smrt na križu, nezamislivo patiti duševno i tjelesno iz Ljubavi za čovječanstvo, da bi njemu, koje je u velikoj krivnji grijeha trebala očekivati strašna sudbina u onostranom, donio pomoć i da bi ga sačuvao od vječnog prokletstva, od propadanja u najdublju tamu. Čovjek Isus je stavio duhovni život ispred onog zemaljskog, Njegova volja je bila snažnija od Njegovih tjelesnih žudnji, i tako je On pobijedio u borbi protiv Samoga Sebe i kroz to osvojio najuzvišeniju nagradu.... Ljubav vječnog Božanstva, koja Mu je predala Sebe Samu, koja Mu je pritjecala bez ograničenja i djelovala na Njega kao snaga. I On je postao moćan i mudar, On je bio ispunjen svjetlom i snagom, Božje Biće Ga je potpuno uzelo u posjed. Odnosno, tijelo i duša su se oblikovali u Ljubav i tako postali Božanski, jer je prvobitna supstanca vječnog Božanstva Ljubav, te prema tome, mora biti Božansko Biće, Tko u Sebi nosi Ljubav i Sebe tako sjedinjuje s Bogom, vječnom Ljubavlju.... Isus je bio Bog i čovjek.... Bog je bio Njegovo Biće, čovjek je bio Njegovo tijelo, koje je Božansko Biće, Ljubav, sklonilo u sebe. Ako se dakle govori o Isusu kao Bogu, tada se misli na Njegovo Biće, duhovno oblikovanje Njegove duše, uzlaženje u čistu nesebičnu Ljubav, i kroz to oblikovanje Njegove duše na sliku Božju.... A, budući da je Isus izborio pobjedu nad Sobom, produhovio je Svoje tijelo i potpuno se podredio volji duše.... I tako je Isus bio prožet svjetlom, opran svjetlom, i On je kao najčišći Duh, no Njegovom voljom također vidljiv učenicima, nakon Svoje smrti uzašao na nebo.... Jer, On je pobijedio smrt, On je otkupio svijet iz stanja slabosti u koju je bio zapao kroz grijeh.... On je ostvario djelo otkupljenja kao čovjek, jer drugačije to ne bi bila žrtvena smrt, i ne bi bilo brisanja goleme krivnje grijeha u kojoj se našlo čovječanstvo.
AMEN
Traducteurs