Le point d'arrêt surgit lorsque la volonté de l'homme est trop faible pour dépasser les obstacles. Aucun succès ne peut plus être enregistré. Tout dépend certes de la Grâce de Dieu, mais l'homme doit faire sa part pour recevoir justement abondamment la Grâce, il doit la vouloir et demander la Force, alors il tend vers le Haut. Il n'existe aucune voie qui exclut la volonté de l'homme, mais d'abord la volonté doit être active. De cela l'homme ne peut pas être exempté. Si maintenant la Grâce de Dieu était offerte en Premier, l'homme serait dispensé de faire devenir active sa volonté. Et cela serait une erreur qui aurait de nouveau pour conséquence d'autres erreurs. La Grâce et la Miséricorde de Dieu saisissent certes l'homme pour lui donner toutes les possibilités pour obtenir l’ultime salut. Parce que c’est une Grâce de Dieu insaisissable qui a permis à l'homme de parcourir le chemin terrestre, pour arriver de nouveau à Dieu. Mais c’est durant le stade de la libre volonté que seulement celle-ci est déterminante, si la Grâce lui arrive ou bien non, autrement la vie terrestre ne serait pas un temps d'épreuve que l'homme doit soutenir. Dieu veut guider la Vérité sur la Terre. Donc Il doit donner l'éclaircissement là où les hommes errent ou bien ont erré. Il doit corriger ce qui jusqu'à présent avait été compris d’une manière erronée, parce qu'Il veut séparer la Vérité du mensonge. Si l'homme oppose résistance à l’Effort divin de guider à lui la Vérité, alors sa volonté est certes active, mais d’une manière contraire à Dieu et il ne peut jamais y avoir la moindre clarté. Dieu a donné à l'homme la faculté de pouvoir réfléchir et de prendre une libre décision. Cela est de nouveau une Grâce de Dieu, cependant la libre décision dépend de la volonté de l'homme, donc l'homme doit vouloir que la Grâce de Dieu devienne efficace en lui. Sa volonté doit ouvrir le cœur pour qu’il soit réceptif pour la Grâce de Dieu et sa volonté doit aussi utiliser la Grâce de Dieu. Seulement la claire connaissance de cela rend l’homme responsable, tandis que jusqu'à présent l’opinion erronée qui était que l'homme ne puisse rien sans la Grâce de Dieu, que seulement celle-ci poussait la volonté de l'homme, paralysait la poussée en lui à l'activité. On ne pouvait alors pas parler de la libre volonté de l'homme si Dieu Lui-Même influençait cette volonté au moyen de la transmission de Sa Grâce. Les moyens auxiliaires sont certes sans limite à disposition de l'homme, donc il lui est rendu facile de laisser devenir active sa volonté, mais l'homme doit le faire par sa propre poussée. Le vrai but de la vie est que l’homme se décide dans la libre volonté pour ou contre Dieu. Par conséquent Dieu ne forcera jamais cette décision en déterminant la volonté de l'homme, parce qu'alors le but de la vie terrestre serait vraiment manqué. Et donc aux hommes il arrive toujours de nouveau l’annonce qu’ils doivent être attentifs et se libérer de ce qui est faux, de ce que l'imagination et l'interprétation humaine erronée a fait devenir une erreur, sans qu'il y eut l'intention de répandre consciemment l'erreur. Mais il est compréhensible que cette interprétation engendre un grave poids, c’est comme si Dieu Lui-Même avait déterminé la volonté de l'homme en la poussant à une pensée erronée. La Divinité ne peut pas être bien reconnue ni la conscience de la responsabilité de l'homme en sortir fortifiée. A la fin l'homme comptera seulement sur la Grâce divine qui saisit l’être selon la Volonté divine et l'influence si Dieu a accordé à l'homme Sa Grâce. Mais dans ce cas il ne pourrait alors pas être tenu pour responsable s'il n’atteint pas le but qui lui est imposé au début de son incarnation. Le point crucial se trouve seulement dans la libre volonté ; mais celui qui ne reconnait pas à l'homme la libre volonté se considère comme une marionnette qui toujours et continuellement est guidée par un Pouvoir supérieur, sans être lui-même de quelque façon actif. La Sagesse et l'Amour de Dieu excluent une non-liberté de la volonté, parce qu'autrement le développement vers le Haut de l'âme humaine serait impossible et il ne faudrait pas le long parcours sur la Terre si la Volonté de Dieu choisissait les aspirants au Royaume de Dieu en les guidant au moyen de Sa Grâce pour les mener ensuite à coup sûr dans le Royaume des Cieux si celle-ci est saisie par les hommes.
Amen
TraducteursDolazi do duhovnog zastoja kada je volja ljudskog bica preslaba da nadvlada prepreke. Nikakav daljnji napredak se više ne može napraviti. Premda sve ovisi o Božjoj milosti, ljudsko bice mora sudjelovati kako bi postao bogato blagoslovljen, on mora koristiti njegovu volju i uputiti molbu za snagom, onda ce on stremiti spram uzlaza. Nikakav put ne postoji koji iskljucuje volju ljudskog bica, i stoga on najprije mora aktivirati njegovu volju. Ni jedna osoba ne može biti oslobodena od ovog. Da je Božja milost bila namijenjena doci prva, ljudsko bice bi bilo oslobodeno od toga da aktivno koristi njegovu volju. I ovo je pogreška koja, zauzvrat, rezultira u daljnjim pogreškama. Božja milost i milosrde sasvim izvjesno zahvacaju osobu tako što mu osiguravaju svaku priliku za njegovo konacno izbavljenje. Jer to je nezamisliva milost s Božje strane da ljudsko bice može putovati stazom zemaljskog života kako bi Mu se iznova povratio.... Ali u stadiju slobodne volje, jedino slobodna volja je odlucujuca u pogledu toga da li on hoce ili nece primiti daljnje blagoslove; inace život na Zemlji ne bi bio probni period [[ (za iskušavanje njegove volje) ]] kojeg ljudsko bice mora proci. Bog želi dostaviti na Zemlju Cistu Istinu. Stoga On mora razjasniti gdje su ljudi u krivu ili su pogriješili. On mora korigirati ono što je do sada bilo krivo shvaceno, jer On želi razdvojiti Istinu od neistine. Ako se ljudsko bice opire Božjem naporu da ga uvede u Istinu on takoder aktivno koristi njegovu volju ali na Bogu-protivan nacin i nikada ne može postati prosvijetljen. Bog je dao ljudskom bicu sposobnost da detaljno promišlja o stvarima i da donosi slobodnu odluku. Ovo je opet Božja milost, unatoc tome, slobodna odluka zavisi zauzvrat o volji ljudskog bica, stoga osoba mora željeti da Božja milost ostvari ucinak u njemu.... Njegova volja otvara srce da postane prijemciv za Božju milost, i njegova volja mora takoder iskoristiti Božju milost.... Ovo jasno shvacanje je ono što dozvoljava osobi da razvije osjecaj odgovornosti na prvom mjestu, dok dosad krivi stav da je ljudsko bice nesposobno uciniti bilo što bez Božanske milosti.... da ova motivira ljudsku volju na prvom mjestu.... slabi njegov poriv da bude aktivan. U tom slucaju se ne bi moglo govoriti o slobodnoj volji covjeka, ako bi Bog Osobno utjecao na ovu volju dostavljajuci Njegovu milost. Neogranicena sredstva pomoci su zasigurno na covjekovu raspolaganju, stoga je njemu olakšano dopustiti njegovoj volji da postane aktivna, ipak potonje mora biti ucinjeno od strane same osobe samovoljno [[ (bez utjecaja drugog) ]]. Stvarna svrha života je za ljudsko bice da donese odluku za ili protiv Boga njegovom vlastitom slobodnom voljom.... Posljedicno, Bog nece nikada pospješiti ovu odluku odredujuci volju ljudskog bica, jer ovo bi doista osujetilo svrhu života na Zemlji. To je zašto su ljudi opetovano obaviješteni tako da ce obratiti pažnju i osloboditi sebe od onog što je pogrešno, i od onih ljudskih ideja i ljudskih tumacenja koja su postala pogrešna bez da se svjesno naumilo raširiti pogrešku. Ipak baš ovo tumacenje, da Bog Osobno odreduje volju ljudskog bica, nosi veliku težinu jer vodi do pogrešnog razmišljanja. Niti Božanstvo može biti pravilno prepoznato niti ono snaži osjecaj odgovornosti ljudskog bica.... On ce se naposlijetku jedino oslanjati na Božansku milost, koja obuzima osobu zavisno o Božanskoj volji.... koja tece ka njemu, pod uvjetom da mu je Bog naumio podariti milost. Ali u tom slucaju on ne bi mogao biti smatran odgovornim ako ne postigne cilj dan mu na pocetku njegovog utjelovljenja. Presudna pojedinost se može jedino pronaci [[ (tj. ‘poenta ili bit svega je’) ]] u slobodnoj volji; medutim, svatko tko spori slobodnu volju ljudskog bica smatra sebe za lutku koja je uvijek i zauvijek vodena od strane više Sile bez da u tome uzima ikakvog aktivnog sudjelovanja. Božja mudrost i Ljubav sprijecavaju ogranicavanje volje, inace bi viši razvoj bio nemoguc za ljudsku dušu i dug proces na Zemlji [[ (kroz tvorevine tri kraljevstva prirode) ]] bi bio nepotreban ako bi Božja volja odabrala stremitelje za Božjim kraljevstvom dostavljajuci im Njegovu milost, koju bi ljudi naknadno dohvatili i tako sigurno bili vodeni njome u nebesko kraljevstvo.
AMEN
Traducteurs