L'âme humaine a parcouru sa vie durant un temps inconcevablement long à travers des milliers d'incarnations de toutes sortes. Ce temps lui a procuré une certaine maturité qui est arrivé maintenant à son dernier stade en tant qu’homme et qui doit la porter à une perfection encore plus élevée. Savoir cela devrait suffire pour vous pousser à employer la force la plus extrême pour atteindre l'état de perfection, mais ce savoir est rejeté totalement par la majorité des hommes. Malheureusement il existe souvent une opinion erronée qui prétend qu'une âme ne doive pas seulement se former dans ce qui est, mais qu'elle demeurerait à l'intérieur d’un être vivant de la même espèce et qu'on ne puisse parler de l'âme d'un homme seulement lorsqu’on veut laisser entendre en général ce qui subsiste après la mort. À l'animal il est nié n'importe quelle âme ou substance spirituelle alors que celle-ci est reconnue pour l’homme bien que cela soit une nécessité impérative pour tous les êtres vivants, et c’est vraiment cela qui mène à des opinions totalement erronées. Donc il est de la plus grande importance de garder à l’esprit ces changements successifs fructueux, l'indescriptible transformation de l'enveloppe extérieure qui s'est déroulée si souvent, pour se rendre compte de l’énorme responsabilité de l’homme dans sa vie terrestre. Si à chaque être il était réservé seulement une unique incarnation, alors les conditions de cette incarnation devraient être extraordinairement difficiles si elles devaient mener à l'état de maturité nécessaire pour la béatitude éternelle, parce que la distance d'un tel être spirituel de l'éternelle Divinité est incommensurablement grande, et elle ne pourrait être diminuée fondamentalement dans un temps aussi bref. Le Créateur a donc réservé à tous les êtres un unique état contraint dans lequel chaque créature selon la Volonté divine tend à se développer vers le haut sans sa responsabilité. Il est donc d'une immense importance qu’une âme humaine doive vivre jusqu'au bout ce stade préliminaire dans son caractère multiforme et seulement de cela résulte toute la responsabilité que l'homme porte vis-à-vis de son âme, parce que cette âme a lutté de la manière la plus incroyable et a résisté à toutes les adversités, elle a dû s'acquitter d’un nombre infini de tâches et se soumettre en tout à la Volonté de Dieu, elle a fait un parcours qui n'était pas facile, mais qui avait pour unique but de former l'âme de sorte qu’elle puisse soutenir la dernière grande épreuve de force dans l'homme si la volonté en elle est assez puissante pour la surpasser. Chaque être humain est donc comme un monde en lui-même, il est une Œuvre de Création, qui cache en elle tout ce qui existe sur la Terre et est visible à l'œil humain à l’échelle la plus réduite, l'âme humaine a traversé tous ces Miracles de la Création et maintenant dans sa dernière incarnation elle a à soutenir une immense lutte, pour que le combat qui a duré des millénaires jusqu'au stade de l'homme n’ait pas été mené en vain. L'homme doit se rendre compte pleinement de cette responsabilité et demander à Dieu la Force, pour s'acquitter de la dernière tâche sur la Terre et porter ainsi à l'âme la Libération d'une misère qui a duré infiniment longtemps.
Amen
TraducteursU nezamislivo dugo vremena ljudska je duša prethodno prolazila svoj put kroz tisuće utjelovljenja svake vrste. Ovo vrijeme je donijelo određeno stanje zrelosti, koje se sada, u posljednjem stadiju kao čovjek, treba dovesti do još višeg savršenstva. Znanje o tome bi trebalo biti dovoljno za napregnuti krajnje snage kako bi se postiglo stanje savršenstva, ali upravo ovo znanje je potpuno odbačeno od većine ljudi. Nažalost, često postoji pogrešno mišljenje, da se duša ne mora najprije oblikovati u ono što ona jest, nego je svojstvena živom biću uvijek na isti način, te da se o duši može govoriti samo kod čovjeka, ako se uopće želi prihvatiti nešto opstojeće nakon smrti. Životinji se osporava bilo kakva duša ili duhovna supstanca.... i upravo to vodi do potpuno pogrešnih mišljenja, budući da nadasve prijeko potrebna nužnost svih živih bića, uopće nije priznata, osim čovjeku. Stoga je od najveće važnosti držati pred očima raznoliko, neopisivo često preoblikovanje vanjske čahure (omotača), kako bi tek onda postali svjesni cjelokupne odgovornosti kao čovjeka u zemaljskom životu. Ako bi svakom biću bilo namjeravano samo jedno jedinstveno utjelovljenje, onda bi uvjeti za ovo utjelovljenje trebali biti doista iznimno teški, ako bi oni morali dovesti do stanja zrelosti nužnog za vječno blaženstvo, jer je udaljenost takvog duhovnog bića od vječnog Božanstva prekomjerno velika, da bi ona u tako kratkom vremenu mogla biti bitno smanjena. Zato je Stvoritelj svim bićima naumio ovo stanje prisile, u kojem prema Božanskoj volji, svako stvorenje bez vlastite odgovornosti teži višem razvoju. Proživjeti ovu uvodnu i pripremnu fazu ljudske duše u svoj mnogolikosti je od tako ogromnog značaja, da tek otuda proizlazi cjelokupna odgovornost koju čovjek nosi naspram svoje duše, jer se ova duša borila na najnevjerojatniji način, i oduprla svim poteškoćama.... morala je tako ispuniti beskrajne zadatke i u svemu se podrediti Božjoj volji, prošla je put koji nije bio lagan.... koji je međutim bio jedini način da se duša oblikuje tako da može savladati posljednji veliki ispit snage u čovjeku, ako je volja da izdrži (odoli, savlada) u njoj snažna. Svako ljudsko biće je stoga kao takvo, jedan svijet u sebi.... ono je djelo Stvaranja koje, sve na Zemlji postojeće i ljudskom oku vidljivo, u najfinijem umanjenju sklanja u sebi.... ljudska duša je prošla kroz sva ova čuda Stvaranja, i sada u njenom posljednjem utjelovljenju mora izdržati golemu borbu, ne treba li bitka, koja je trajala tisućljećima do stadija čovjeka, biti uzaludna. Čovjek mora ostati potpuno svjestan ove odgovornosti i moliti Boga za snagu, da ispuni posljednji zadatak na Zemlji, i da tako donese duši iskupljenje od beskrajno duge muke.
AMEN
Traducteurs