In their inconceivable selfishness humanity will destroy itself if God does not use an effective countermeasure in order to reduce this selfishness. The human being only thinks about himself and the fate of his fellow human beings generally leaves him unaffected. His thinking and behaviour is accordingly only ever calculating to obtain the greatest possible advantage for himself, which spiritually has a tremendously detrimental effect. Hence every day spent striving for earthly advantages is lived in vain. And at the present time only a small number of people in the world keep their spiritual progress in mind. But they do not indifferently ignore their fellow human beings' adversity. Instead, they try to alleviate it where possible and make sacrifices themselves, for they consider other people's hardship more than their own hardship. And it is for their sake that God still hesitates to apply the last resort, because His love would like to spare people unspeakable suffering where it is possible to persuade them into actions of love without suffering.
God's intervention, however, will result in great suffering, for precisely this suffering is intended to change people's hearts, in view of their neighbour's misery and adversity they are supposed to forget their own hardship, thus fighting their selfish love and only ever striving to alleviate their fellow human beings' misery. Only then will their earthly life be spiritually successful for them. Yet regrettably, especially now people have extremely distinct earthly desires, they crave for the commodities of this earth. Every thought only relates to the question of how they can attain them. As a result they take no notice of world events and even less of the signs which announce the working of God. They don't pay any attention to the happenings which accompany the spiritual decline. They don't see the infringements which are already deemed acceptable, nor do they pay attention to the wrong concepts of 'right' and 'justice', and therefore they don't object to the spirit of the times either, the opposition to everything relating to religion.... rather, they consider everything to be right, which can clearly be traced to the opponent's influence.
And this is why God asserts His influence, that is, He so evidently counteracts this spiritual shallowness that it can be seen by those who want to see. For He assumes all power.... He renders people powerless; He lets them feel that they, by themselves, are incapable of preventing God's intervention, that they will have to endure it without being able to change it in the slightest. And then they will only be able to change their character if they are willing to do so. They will be provided with endless opportunities to kindle the spark of love within themselves, to feed it into a flame and then become appropriately active with love.... If they don't make use of this last possibility they cannot be helped on earth anymore; for those whose selfishness is too extensive will not be able to recognise their real function even then, they will fear for their life and their possessions and, if possible, try to replace what they have lost. In that case God's intervention will have been in vain for them, then they will have to bear the consequences of their unspiritual state, since this is what they want, for they cannot be forcibly released from their selfishness....
Amen
TranslatorDuhovno gledano, čovječanstvo će propasti u svojoj nezamislivoj sebičnosti ako Bog ne primjeni djelotvornu protu-mjeru kako bi smanjio tu sebičnost. Čovjek samo misli na sebe i sudbina njegova bližnjeg ga uglavnom ostavlja ravnodušnim. Njegovo razmišljanje i djelanje je prema tome uvijek proračunato kako bi samo za sebe osigurao najveću korist, što, duhovno, ima ogroman uništavajući efekt. Prema tome, svaki dan je proživljen uzalud(no) ako su zemaljski interesi ono za čim se teži.
I, u današnje vrijeme, samo je mali broj ljudi koji vodi računa o svom duhovnom razvoju. Ali oni ne prolaze pored muke bližnjeg bez da pomognu. Oni ju, ako je to ikako moguće, radije pokušavaju smanjiti, i sami se žrtvujući pošto oni više misle na patnju drugih nego na svoju vlastitu. I zbog takvih Bog i dalje odugovlači sa primjenom posljednjih sredstava, jer Njegova ljubav želi poštedjeti ljude od neizrecivih patnji, i potstaknuti ih na akciju ljubavi, ako je to ikako moguće, bez patnje. Božja intervencija, bilo kako bilo, povlači sa sobom neugodnu patnju, jer upravo ta patnja bi trebala preobratiti ljudska srca. Oni bi gledajući bijedu i patnju svoga bližnjeg trebali zaboraviti na svoje vlastite muke, i tako se boriti protiv svoje samo-ljubavi te uvijek jedino težiti umanjenju bijede bližnjih. Jedino tada im zemaljski život donosi duhovnog uspjeha. Ali na žalost, ljudi baš sada imaju izuzetno izražene svjetovne žudnje, žudnje za zemaljskim dobrima. Svačije misli su usmjerene na pronalaženje načina uz pomoć kojeg će doći do tih dobara. Preko toga ne obraćaju pažnju na svjetska zbivanja a još manje na znakove koji najavljuju Božje djelovanje. Ne obraćaju pažnju na fenomene koji prate duhovno rasulo. Ne vide razuzdanost koja je sada već normalna, a isto tako ne obraćaju pažnju na izopačene koncepte o pravu i pravdi, i stoga ne ispituju duh vremena, protivljenje svemu religioznome.... već, radije, smatraju sve ispravnim što je očigledno utjecaj protivnika.
I to je također razlog zašto Bog pojačava Svoj utjecaj, što će reći, Njegovo djelovanje protiv jednog takvog duhovnog propadanja će biti tako očigledno da će svi oni koji to žele biti u stanju i prepoznati. Jer Njegova je sva moć....On ljude čini nemoćnima, daje im da osjete kako sami ne mogu poduzeti ništa protiv Božje intervencije. Oni će se sa time morati pomiriti bez da išta u svezi toga mogu promijeniti. A sada mogu promijeniti jedino svoju prirodu, kada na to budu spremni. Bit će im pruženo dovoljno mogućnosti da bi razbuktali iskru ljubavi u sebi, kako bi ju mogli hraniti sve dok se ne razbukta i kako bi postali, u odgovarajućoj mjeri, aktivni u ljubavi.... ako ne iskoriste tu zadnju mogućnost, onda im na zemlji više ne može biti pružena pomoć; jer oni čija je sebičnost prevelika, oni čak ni onda neće prepoznati svoje stvarno odredište, i bit će ih strah za njihov život i za imovinu i, ako bi to bilo moguće, htjet će nadomjestiti izgubljeno. I tako je Božja intervencija za njih bila uzaludna. Oni će onda snositi posljedice svojeg ne-duhovnog stanja, prema vlastitoj želji, jer od njihove sebičnosti ih se ne može osloboditi silom....
AMEN
Translator