• Back

Life in eternity.... connections.... reunion....

The surroundings in which a soul that has departed from life in faith in Jesus Christ now lives are indescribably charming. It can be called a paradise in comparison to the valley of the earth, it is an extraordinarily beautiful region, which is also reminiscent of earthly realms, although it has an incomparably happy effect on the soul. What seemed particularly attractive to the soul on earth it will certainly find in its present surroundings, only far more beautiful and perfect. The soul can lead the same life in the beyond as on earth, as long as this has brought it redemption; thus as soon as earthly life was not an obstacle to spiritual maturity it can dwell in the spiritual atmosphere and therefore its happy state can consist of the joys it longed for on earth. However, advanced souls in particular usually no longer desire such a sojourn. They are already too alienated from the world because they were spiritual seekers. Hence the soul's present environment will be the kingdom of light, and the children of earth have little access to this kingdom, i.e. it cannot be visualized to them. They are unimaginable creations of a magical abundance of light which are devoid of all earthly works of creation. The soul is guided into the new home in a truly caring way by the beings of light coming towards it, everything around it is radiant light, and the spiritual eye sees the strangest creations of gigantic beauty, always adapted to the previous perception, so that therefore the soul must be happy because it sees and hears and is allowed to possess what gives it greatest happiness. And it will never enjoy happiness alone, but beings will always be together with it, which have the same feeling, the same spiritual maturity and are to fulfil the same tasks. This spiritual concurrence of the sentient life of several souls delights the soul to the utmost. The souls that are spiritually on the same level unite intimately and thus form a harmonious whole without any discord or spiritual conflict. Rarely, however, can it be assumed that such a soul will see again many of its relatives who have gone home before. For rarely have they all had the same spiritual endeavour, and thus the surroundings of these souls are also quite different. And according to their fullness of light they also stay close to earth, i.e. with the souls spiritually related to them. Hence all these souls can also find earthly creations around them, however, only those souls will desire them which are still attached to earth and its possessions. Hence the descriptions of such spiritual reunions should not always be regarded as erroneous, it is just that this sphere should not be considered a goal for a striving soul.... What is comprehensible to people on earth is also still very earthly, very human.... but what goes beyond that is again not so comprehensible to people. These spheres are so overwhelmingly beautiful and harmonious that their inhabitants do not like to come back to earth and also rarely approach their relatives, because this proximity is an unfamiliar atmosphere for them, which they leave again as quickly as possible and turn to their actual home, which offers them so many marvellous things and where through the union with spiritually mature beings ever more radiant light is spread, and this is therefore unimaginable for the children of earth, who themselves still pay far too much attention to the world than that they could penetrate into the purely spiritual area. How life in eternity takes place after death can only be conveyed to very few through spiritual vision, but this much is certain, that only rarely the same connections are made in the beyond that existed on earth. For in the rarest of cases the same spiritual attitude, the same spiritual maturity and the same eager striving towards God can be found in people who belonged together on earth, consequently, only the same spiritual relationship of maturity will result in the unification of the beings in eternity, but these can be human souls who are complete strangers on earth who find each other there in order to be unutterably happy by practising works of love which, in turn, apply to the still imperfect beings on earth and in the beyond....

Amen

ŽIVOT U VJEČNOSTI.... POVEZIVANJA.... PONOVNI SUSRET....

Od neopisive privlačnosti je okruženje, koje sada ima za prebivalište jedna duša, koja je u vjeri u Isusa Krista rastavljena od života. To treba nazvati rajem u usporedbi sa zemaljskom dolinom, to je jedan iznimno lijepi predio, koji međutim također opet podsjeća na zemaljska područja, premda na dušu djeluje neusporedivo usrećujuće. Ono što je duši izgledalo posebno privlačno na Zemlji, to će zasigurno zateći u okruženju u kojem se sada nalazi, samo daleko ljepše i savršenije. Duša u onostranom može voditi isti život kao na Zemlji, ukoliko je ovaj njoj donio Izbavljenje; čim dakle zemaljski život nije bio ometajući (priječeći) za duhovnu zrelost, ona može prebivati u duhovnoj atmosferi, i tako opstati u radostima, u njoj usrećujućem stanju, koje je žudila (čeznula) na Zemlji. Ipak, baš uznapredovale duše, uglavnom više ne žude takvo prebivalište. One su već previše otuđene od svijeta, jer su one bile duhovno stremeće. Tako će sadašnje okruženje ove duše biti svjetlosno kraljevstvo, a u ovo kraljevstvo zemaljska djeca tek rijetko prodiru, odnosno, ono im ne može biti učinjeno zamjetnim. Nepredočive su tvorevine čarobne punine svjetlosti, koja nedostaje svakom zemaljskom djelu Stvaranja. Duša je vođena na zaista brižan način od njoj prilazećih svjetlosnih bića u novu domovinu, sve oko nje je zračeće svjetlo, i duhovno oko vidi najneobičnije oblike goleme ljepote, uvijek prilagođeno postojećim osjećajima, tako da duša stoga mora biti sretna, budući smije vidjeti, osjećati i posjedovati ono što njoj pričinja najveća blaženstva.... A, ona nikada neće sama uživati ovu sreću, nego će zajedno s njom uvijek biti bića koja imaju iste osjećaje, istu duhovnu zrelost, i trebaju ispuniti iste zadatke. Ovaj duhovni sklad života osjećaja više duša, dušu ushićuje do krajnosti. Stoga se duše koje su duhovno na istoj razini, duboko prisno povezuju, i tako opet formiraju skladnu cjelinu, bez ikakvog duhovnog nesklada i ikakvog duhovnog sukoba. Ali rijetko se može smatrati da će jedna takva duša iznova vidjeti svoju rodbinu (obitelj), koji su prije otišli kući. Jer rijetko su svi imali isto duhovno nastojanje, i stoga su također okruženja ovih duša potpuno različita. A, obzirom na njihovu puninu svjetla, oni se također zadržavaju u blizini Zemlje, odnosno uz njima duhovno srodne duše. Sve ove duše stoga mogu također oko sebe zateći zemaljske tvorevine, ali žudnju za tim će nositi samo duše koje su još vezane za Zemlju i njena dobra. Otuda opise takvih duhovnih ponovnih susreta ne treba uvijek smatrati pogrešnima, samo je to sfera koja se ne bi trebala smatrati kao cilj duše koja nastoji.... Ono što je shvatljivo ljudima na Zemlji, ipak je još vrlo zemaljsko, vrlo ljudsko.... što međutim izlazi van toga, ljudima se pak ne može učiniti tako shvatljivim. Ove sfere su tako neodoljivo lijepe i skladne, da se njihovi stanovnici ne vraćaju rado na Zemlju, i također se rijetko približavaju njihovoj obitelji, budući je ta blizina za njih čudna atmosfera, koju oni iznova što je moguće hitrije napuštaju, i okreću se njihovoj istinskoj domovini, koja im nudi toliko mnogo veličanstvenoga, i gdje će se kroz zajedništvo sa duhovno zrelim bićima uvijek širiti zračeće svjetlo, a ovo je dakle nezamislivo za zemaljsku djecu, koja sama još previše pažnje poklanjaju svijetu, da bi ona mogla prodrijeti u čisto duhovno područje. Kako se odvija život u vječnosti poslije smrti, može se tek vrlo malo prenijeti kroz duhovno viđenje, ali izvjesno je da će u onostranom tek rijetko biti zaključene iste veze koje su postojale na Zemlji. Jer, u najrjeđim slučajevima se isti duhovni stav, ista duhovna zrelost, i isto gorljivo nastojanje prema Bogu, susreće kod na Zemlji usklađenih ljudi, stoga će i u vječnosti jedino isto stanje duhovne zrelosti povlačiti za sobom udruživanje bića, ali ovo mogu biti zemaljski potpuno strani ljudi-duše, koje se tu nalaze, da budu neiskazivo sretne kroz vršenje djela Ljubavi, koja se iznova odnose na još nesavršena bića na Zemlji i u onostranom.

AMEN