저세상 나라의 혼들이 자신의 상황을 알고 그들이 위험 가운데 이 땅에서 놓친 것이 무엇인지 깨닫고 그들의 형편이 개선이 되게 노력하는 일이 아주 크게 중요하다. 단지 이런 혼만이 빛의 존재의 도움을 받을 수 있다. 왜냐면 영의 나라에서도 혼의 자유의지가 존중되고 빛의 존재가 혼의 의지와는 반대로 역사할 수 없기 때문이다.
그러므로 원하지 않는 혼의 구원은 아주 힘들 것이고 혼이 스스로 자신의 개선을 위해 노력할 때까지 자주 영원한 기간이 필요할 수 있다. 어두움 가운데 있는 혼에게 절대로 도움이 주어지지 않는다고 영접하면, 이는 잘못 된 개념이다. 빛의 나라는 쉬지 않고 빛을 어두움에 전해주기 위해 노력한다.
그러나 심장을 닫는 곳에서 빛은 밝히는 능력을 잃는다. 그곳은 예전과 마찬가지로 어두운 상태로 머문다. 그러므로 혼 자신이 어두움이나 또는 여명이나 또는 빛의 상태가 될 수 있는 자신의 상태를 스스로 정한다. 혼은 자신의 의지를 통해 자신의 상태를 스스로 정한다. 혼이 밝게 되려면, 의지가 먼저 빛을 향해야만 한다.
그러니 혼이 이제 아주 연약하거나 또는 아직 전적으로 하나님은 대적자의 손 아래 있으면, 혼은 혼자서는 영원히 이런 연약함을 벗어날 수 없을 것이다. 혼은 하나님의 구세주 예수 그리스도를 전혀 알지 못하고 그러므로 그에게 도움을 구할 수 없다. 그러므로 혼이 사람들의 중보 기도를 통해 도움을 받지 못하면, 혼은 자신의 불행한 상태 가운데 영원한 기간 동안 머문다.
바로 이런 중보 기도의 역사와 긴급성을 믿지 않기 때문에 이런 중보 기도가 대부분 행해지지 않고 있다. 바로 이런 중보 기도가 저세상에서는 아주 중요한 요소이다. 왜냐면 존재가 스스로 자신을 도울 능력이 더 이상 없는 곳에서 하나님의 사랑이 혼의 자유의지 때문에 법적으로 묶여 있는 곳에서 사람의 사랑이 중보하면서 역사할 수 있기 때문이다.
사람의 사랑 때문에 이제 하나님의 사랑이 역사할 수 있고 하나님의 사랑이 불행한 존재에게 능력을 제공하는 형태로 베풀어진다. 혼이 사람의 중보 기도를 통해 자신에게 주어지는 이 능력을 사용할지 또는 어떻게 사용할지에 대한 마지막 결정은 실제 항상 혼 자신에게 있다. 그러나 혼은 이런 능력을 행복하게 느낀다.
혼은 지금까지 가졌던 자신의 저항을 줄이기 시작한다. 혼의 내면이 어느 정도 밝게 되어 혼은 생각하기 시작한다. 혼이 단지 중보 기도의 능력을 올바르게 사용하면, 이제 혼의 구원이 일어날 수 있다. 그러면 빛의 존재도 저항을 받지 않고 개입할 수 있다. 공개적으로 하나님을 저항하는 가운데 머물려는 의지가 이 전에 꺾이지 않는 동안에는 꺾여졌다면 존재가 어두움 가운데 있게 되지 않았을 것이고 어두움 가운데 있는 혼이 빛의 세계와 또는 하나님과 연결을 이루는 모든 일은 불가능하다.
왜냐면 어두움 가운데 있는 존재가 갖게 될 더 나은 상태를 향한 갈망 만이 결정적인 것이 아니고 이 전에 자신의 비참한 상태의 원인을 깨닫고 이런 원인을 바꾸려고 하고 자기 자신을 바꾸려고 노력하고 빛과 연결 된 축복 때문이 아니라 빛 때문에 빚을 갈망하는 것이 결정적이다.
존재는 자신의 죄악성을 깨달아야만 하고 자신의 죄로부터 자유롭게 되길 원해야만 한다. 이런 죄악 된 상태 가운데 하나님께 가까이 가기에 합당하지 않다는 깨달음으로 인해 구속받기를 갈망해야만 한다. 혼은 갈망해야만 하는 하나님께 가까이 다가가기 위해 죄와 죽음으로부터 자유롭게 되길 원해야만 한다.
혼이 언젠가 자신의 죄를 깨닫고 이 죄를 예수 그리스도에게 고백하면, 혼은 확실하게 자유롭게 될 것이다. 예수 그리스도는 혼이 자신의 위험 가운데 예수 그리스도를 부르게 하기 위해 혼에게 항상 또 다시 가까이 다가갈 것이다. 혼 자신이 스스로 항상 깊은 겸손함 가운데 자신의 죄를 깨닫는 가운데 자신의 고통스러운 상태로부터 벗어 나기를 원해야만 한다.
이를 위해 혼의 변화 된 의지가 요구 된다. 이런 의지의 변화를 이루는 일은 혼이 어두운 상태로 저세상의 나라에 들어가면, 혼 자신만으로는 너무 연약하기 때문에 단지 중보 기도를 통해 일어날 수 있다. 그러면 혼은 중보 기도를 통해 충분한 능력을 제공받을 수 있고 혼은 이 능력을 올바르게 사용할 것이다.
왜냐면 하나님의 사랑이 위험속에 있는 영의 나라의 불행한 혼들을 도우려는 중보 기도하는 사람의 사랑을 아주 자원하여 성취시킴으로 보답하기 때문이다. 사랑만이 임의대로 어길 수 없는 하나님의 공의가 세운 장애물을 제거한다. 혼들의 의지가 실패하는 곳에서 사람이 대신하는 사랑이 개입해야 한다.
하나님은 이런 사랑 때문에 그들의 불행한 상태로부터 혼들이 자유롭게 되게 돕는다. 왜냐면 하나님은 단지 모든 존재가 열망받기 원하는 것이 아니라 모든 존재가 축복되기 원하기 때문이다.
아멘
TranslatorOd najveće je važnosti znati o položaju/situaciji/stanju duša u onostranom carstvu, koje u svojoj nevolji spoznaju šta su propustile na zemlji, i trude se poboljšati svoju poziciju. Jedino njima se može pomoći putem svjetlosnih bića, jer pošto se i u duhovnom carstvu poštuje slobodna volja duše, svjetlosna bića ne mogu protiv nje ni djelovati da duše; dakle izbavljenje nevoljne duše prilično je teško, i često može trajati vječnostima dok se duša sama ne potrudi oko poboljšanja. Ali pogrešno je misliti kako se duši u mraku nikada ne nudi pomoć.... Carstvo svjetla se neprestano trudi unijeti svjetlo u tamu, ali gdje se srca zatvaraju, svjetlo gubi svoju silu/snagu, i tamo ostaje mračno kao i ranije/do tada. Dakle duše same određuju/uvjetuju svoje stanje, koji može biti tama, polutama/svitanje ili svjetlo.... one ga same uvjetuju putem svoje volje, koja mora biti usmjerena u pravcu svjetla, ako želi da joj bude svjetlije oko duše. Ali, ako je duša tako oslabljena ili se nalazi još skroz u rukama Božijeg protivnika, onda se ona sama vječno neće moći izdići iz te slabosti.... Ona ni ne zna ništa o božanskom izbavitelju Isusu Kristu tako da ga ni ne može pozvati u pomoć.... I ona bi dakle u svom nesretnom stanju ostala/istrajala vječno dugo, ako joj ne pristigne pomoć kroz molitvu ljudi.... Upravo ta molitva obično biva izostavljena/propuštena, jer se u njeno dejstvo i njenu neophodnost ne vjeruje. A ta molitva je upravo za onostrano carstvo značajan faktor, jer gdje biće samo više nije sposobno pomoći si, i gdje je Božija ljubav zakonski sputana/svezana kroz slobodnu volju duše, tamo se ljubav jednog čovjeka može uključiti kao posrednik, i njemu za ljubav Božja ljubav tada može postati aktivna i nesretnom biću dati snagu.... Zadnja odluka je doduše još uvijek na samoj duši, da li će i kako koristiti tu snagu koja joj tada kroz molitvu čovjeka pristiže. Ali ona tu molitvu osjeća kao dobročinstvo/dobro djelo, i ona počinje popuštati svoj raniji otpor, i u njoj postaje svjetlije, tako da počinje razmišljati, i time dolazi do njenog izbavljenja, samo ako ispravno koristi snagu (iz) molitve. Tada se mogu uključiti i svjetlosna bića, bez da nailaze na otpor. Dakle svaka veza duša tame sa svjetom svjetla ili sa Bogom je nemoguća, sve dok volja prije toga nije slomljena, volja koja se još nalazi u otvorenom otporu prema Bogu, bez kojeg duša ni ne bi bila u tami. Potreba koju svako biće u tami ima za boljim stanjem nije presudna, već ono prije toga mora spoznati uzrok svog bijednog stanja i potruditi se taj uzrok promijeniti, promijeniti se i težiti/žuditi za svjetlom svjetla radi, ne zbog blaženstva/sreće koje je s time povezano.... Biće mora spoznati svoju griješnost i mora htjeti riješiti se svojih grijeha, mora iz spoznaje kako u toj griješnosti nije dostojna Božje blizine žuditi za izbavljenjem, i mora se htjeti osloboditi grijeha i smrti, kako bi prišla bliže Bogu, za Kojim duša mora žudjeti.... što će zasiguno i biti slučaj, kad jednom prepozna/spozna svoju krivicu i prizna je pred Isusom Kristom, Koji će joj uvijek iznova pristupati, kako bi je potakao da Mu se u nevolji obrati.... Sama duša mora željeti/htjeti osloboditi se/izaći iz svog mučnog stanja, ali uvijek u dubokoj poniznosti i u spoznaji svojih grijeha. I to zahtjeva njenu promjenjenu volje, do koje ona može doći baš jedino putem molitve, jer duša sama je pre-slaba kada stupi u onostrano carstvo u stanju mraka. Tada ona putem molitve može primiti toliko snage, koju će ona onda sigurno koristiti na ispravan način, jer Božija ljubav nadasve rado nagrađuje ljubav ljudi koji se mole/zalažu za ispunjenjem njihovih molbi za pomoć nesretnoj duši u duhovnom carstvu u njenoj nevolji. Sama ljubav uklanja granice/barijere koje je Božija pravednost postavila i koje ne mogu proizvoljno biti porušene.... Ljubavi Božijoj su postavljena ograničenja putem volje same duše.... Dakle, gdje zakaže njihova volja, tu može da se založi/posrednični uključi ljubav čovjekova, i Bog će radi te ljubavi pomoći duši da se oslobodi iz njene nesretne pozicije.... jer Bog želi samo sreću svakom stvorenju, a ne njegovu propast....
Amen
Translator