Compare proclamation with translation

Other translations:

마지막 심판. 죄에 대한 형벌과 은혜의 역사.

종말을 앞두고 사람들이 두려움과 공포에 빠지고 그들의 무기력에 직면하게 될 것이다. 왜냐면 하나님께 충실한 소수를 제외하고 사람들 모두에게 사랑이 충만하고 지혜롭고 전능한 하나님을 믿는 믿음이 없고, 죽은 후에도 계속 산다는 믿음이 없고, 영의 나라를 믿는 믿음이 없기 때문이다. 그들은 단지 자신들이 본 것을 믿고 자신들이 보는 것의 멸망을 본다. 그러므로 그들의 상태는 절망적이다. 그들은 이 땅의 삶을 너무 높게 평가했고, 이제 그들에게 이 삶을 한 시간이라도 연장할 아무런 권세가 없음을 깨닫는다. 그들의 혼이 온전하지 못한 것이 그들에게 끔찍한 두려움을 갖게 한다. 왜냐면 그들이 죽음을 두려워하기 때문이다. 그들은 무의식적으로 혼이 극도로 고통스러운 상태에 접근하고 있음을 느끼고, 혼이 소멸되지 않는다는 것을 느끼고, 그러므로 그들의 혼이 부족하게 성장한 가운데 종말을 두려워하거나 믿음에 도달하게 된다.

믿는 사람은 침착하게 종말을 기다린다. 왜냐면 그가 이 땅에 사는 동안에 보호받는 것을 알기 때문이다. 죽음 후의 삶도 또한 그를 두렵게 하지 않는다. 왜냐면 죽음 후의 삶이 그에게는 실제적인 삶이고, 그의 이 땅의 삶의 목적이자 목표이기 때문이다. 그러나 종말의 때는 끔찍한 시간이 될 것이다. 왜냐면 모든 어두움의 세력이 이 땅의 빛을 어두움 속으로 끌어내리기 위해 연합하여 분노할 것이기 때문이다. 믿는 사람들은 죽음이 그들에게는 구원으로 보이는 극심한 고난에 빠지게 된다. 그러므로 그들은 마지막 시간을 갈망하고, 침착하게 이 땅에서 부름 받기를 기다린다. 그들은 마지막 심판에 앞서 일어나는 주님의 재림을 기다리고, 이를 통해 저항할 힘을 얻는다.

그러나 사탄은 마지막 시간이 올 때까지 분노하다. 사람들의 잔인함이 서로를 능가하고 믿는 사람들을 아주 크게 대적한다. 왜냐면 사람들이 심판을 향해 빠르게 가기 때문이다. 땅에서 불길이 올라와서 불길이 붙잡는 모든 것을 삼킨다. 사람들은 눈 앞에서 그들이 피할 수 없는 죽음을 본다. 그러나 그들의 비참함과 두려움은 하나님께 신실한 자들을 향한 박해의 시기에 그들 자신이 지은 죄의 분량을 능가하지 않는다. 왜냐면 죄의 분량이 넘쳐 단지 굳은 물질 안으로 파문을 받는 일로 보상할 수 있기 때문이다. 물질 안의 영적인 존재는 오랜 기간의 포로 생활을 통해 죄값을 치른다.

어떤 사람도 자신이 자신의 삶의 방식을 통해 자신을 위해 스스로 만든 운명을 벗어날 수 없다. 죄인에게는 두려움과 공포가 압도적으로 크게 될 것이다. 주님이 오실 때 신자들에게 축복이 압도적으로 크게 될 것이고, 이 땅의 모든 위험이 오랫동안 사라지게 될 것이다. 사람들은 마지막 심판에서 일어나게 될 과정을 상상할 수 없다. 하나님의 권세가 자신에게 대적하는 모든 것을 처벌하고, 사탄 자신과 그에게 복종하는 모든 세력들이 함께 묶임을 받는다. 이 때에 이 땅은 살아 있는 마귀들의 장소가 될 것이고, 그들 모두가 전적으로 그들의 권세자의 권세 아래 있게 된다. 그러나 그들은 강요받지 않고 자발적으로 사탄을 따랐고, 그러므로 모든 하나님의 대적자들은 이제 하나님의 진노를 느끼게 될 것이다.

그들은 자신들의 죄를 속죄해야만 하고, 말할 수 없는 고통을 견뎌야 한다. 왜냐면 그들이 하나님과 가장 먼 거리에 있었고, 이런 일은 완전한 무기력함과 가장 심한 포로 상태를 의미하기 때문이다. 포로상태는 한때 힘이 충만하고 자유한 가운데 움직일 수 있던 영적인 존재에게 상상할 수 없게 고통스러운 상태이다. 왜냐면 영적인 존재가 의식을 잃지 않기 때문이다. 그럴지라도 가장 굳은 물질 안으로 추방되는 역사는 또한 이런 영적인 존재를 자유롭게 되도록 돕기 위한, 영적인 존재에게 그가 원래의 상태에 다시 도달할 수 있는 기회를 주기 위한 하나님의 은혜의 역사이다. 그러나 죄짐의 크기가 또한 고통의 정도를 정한다. 이런 고통은 실제 형벌이자 죄에 대한 속죄이다. 그러나 동시에 개선시키기 위한 수단이고, 전적으로 하나님과 멀어진 영적인 존재를 하나님을 추구하는 존재로 변화시키는 수단이다.

사람들에게 잔인해 보일정도로 심한 이런 수단은 이 땅의 마지막 때의 인류 자신의 잘못으로 인한 것이다. 왜냐면 이미 자유의지의 단계에 있는 영적인 존재가, 이런 존재를 퇴보로부터 보호하기 위해 제공하는 하나님의 모든 도움에도 불구하고, 가장 깊은 곳으로 다시 퇴보하기 때문이다. 사람들은 하나님의 사랑을 조롱하고, 하나님의 말씀에 주의를 기울이지 않고, 하나님의 종들과 선지자들을 존중하지 않고, 그들은 이 땅의 모든 사건에 어떤 영향도 받지 않고 지나 가게 한다. 그들의 자유의지가 아래를 향하고, 하나님께 대적하며 싸우는 자에게 향한다. 그러므로 그들은 하나님의 대적자와 같게 된다. 이런 일은 하나님으로부터 전적인 파문을 받는 일을 초래할 수 있고, 이런 전적인 파문은 항상 가장 큰 고통을 수반한다. 왜냐면 단지 하나님 가까이에 있는 일이 존재를 행복하게 하고, 하나님으로부터 멀어진 상태는 존재의 원래의 상태와 정 반대이기 때문이다.

하나님이 이제 타락한 존재에게 다시 돌아올 수 있는 기회를 주기 원한다면, 영적인 존재는 하나님으로부터 멀어진 상태의 고통을 체험해봐야만 한다. 이로써 존재가 자신의 뜻을 바꾸고 다시 하나님을 추구하게 한다. 존재가 처음에는 하나님께 아주 대적하여, 이런 의지를 가질 수 없다. 그러므로 굳은 물질 안에 머무르는 일이 끝없이 오래 지속된다. 그러나 하나님은 의지의 강퍅함이 감소하기 시작하는 시기를 알고, 영적인 존재의 겉형체를 느슨하게 한다. 형체 안의 영적인 존재가 순복 하려고 하면 할수록 더 빠르게 영적인 존재의 겉형체가 느슨하게 된다. 이런 과정이 영적인 존재가 자유의지의 상태로 되돌아 갈 수 있는 유일한 방법이고, 영적인 존재는 이제 다시 결정해야 한다. 왜냐면 이런 결정이 완전한 자유 의지로 내려져야만 하기 때문이다. 그러므로 다가오는 심판은 단지 비록 사람들이 종말 전의 마지막 때에 지은 죄의 분량에 대한 심한 속죄와 연결되어 있지만, 단지 영적인 존재를 다시 얻기 위한 역사이다.

이 땅에서 더 이상 성장하는 일이, 즉 의지가 변화되는 일이 일어나지 않는다. 그러므로 모든 생명을 중단시킨다. 하나님이 다른 모든 사람들의 육체의 생명을 빼앗은 후에 인류의 번식을 위해 이 전에 소수의 선하고 하나님께 신실한 사람들을 살아있는 육체로 들어 올려, 그들을 더 이상 공격할 수 없게 한다. 하나님이 선과 악을 분리하는 일이 종말이고, 하나님이 선한 자에게 상을 주고 악한 자를 벌하는 일이 종말이다. 선한 자는 새 땅에서 낙원적인 삶을 영위할 수 있고, 악한 자는 끝없이 긴 기간 동안 투옥에 처해지는 심판을 받는다.

아멘

Translator
번역자: 마리아, 요하네스 박

POSLJEDNJI SUD.... KAZNA ZA GRIJEH I ČIN MILOSTI....

Strah i užas će zahvatiti ljude pred Krajem i njihovom bespomoćnošću, jer osim nekolicine vjernih Bogu, svima nedostaje vjere u punog Ljubavi, mudrog i svemogućeg Boga, u nastavak života nakon smrti, i u duhovno kraljevstvo. Oni vjeruju jedino onome što vide, a vide smrt (propadanje) toga, i stoga je njihovo stanje beznadno. Oni su previsoko cijenili zemaljski život, i oni sada prepoznaju svoju nemoć da ga produže makar za jedan sat, a nesavršenost njihove duše ih užasava, jer se oni boje smrti. Oni nesvjesno osjećaju da duša ide ususret krajnje mučnom stanju, da za dušu nema nestajanja, a u njihovoj nedostatnoj zrelosti duše, oni se stoga moraju bojati Kraja ili doći k vjeri.... Čovjek koji vjeruje se suočava s Krajem s mirom, on zna da je zaštićen dok god on živi na Zemlji.... a njega ne plaši ni život nakon njegove smrti, to je za njega stvarni život, koji je njemu bio svrha i cilj zemaljskog života.... No, Posljednje vrijeme će biti strašno, jer će se sve sile tame ujediniti i bješnjeti protiv svjetla na Zemlji, kako bi ga povukle u tamu. I vjernici upadaju u krajnju nevolju, od koje im smrt izgleda kao izbavljenje. I zato oni čeznu za Posljednjim satima, oni spokojno iščekuju opoziv s ove Zemlje, i nadaju se dolasku Gospodara, koji prethodi Posljednjem Sudu. I iz toga oni crpe snagu za otpor.... Ali, Sotona bjesni, sve dok ne dođe Posljednji čas.... Ljudi se međusobno prestižu u okrutnosti i na nečuven način idu protiv vjernika.... Tamo ih sustiže Sud.... Plamen izbija iz Zemlje i konzumira sve što zahvati. I ljudi pred očima vide smrt, kojoj oni ne mogu umaći. No, njihova nevolja i strah ne nadmašuju mjeru grijeha, koje su oni sebi natovarili u vrijeme progona protiv Bogu-odanih, budući je ova mjera prepuna, i može biti namirena jedino kroz progonstvo u čvrstu materiju, da suština u ovoj nosi krivnju kroz dugo vrijeme zatočeništva. I nijedan čovjek neće izbjeći svoju sudbinu, koju je on sam sebi stvorio kroz svoj način života.... Strah i zaprepašćenje će biti preveliki za sve grješnike (krivce, kršitelje).... a podjednako blaženstvo pri dolasku Gospodara za vjernike, i sve nevolje na Zemlji će okončati za dugo vremena. Ljudi sebi ne mogu predočiti proces koji će se odvijati na Posljednjem Sudu. Božja moć kažnjava sve Njemu suprotstavljeno.... sam Sotona će biti svezan, a s njim sve snage koje su mu bile poslušne. A Zemlja će u ovo vrijeme biti mjesto živih vragova, u potpunosti u vlasti njihovog gospodara.... Ali oni ga nisu slijedili prisiljeni, nego dobrovoljno, i zato su također svi Božji protivnici, koji će sada osjetiti Božji gnjev....

Oni moraju nadoknaditi za svoju grješnost, oni moraju na sebe uzeti neizrecive muke, budući se oni nalaze u krajnjoj udaljenosti od Boga, a to znači potpunu nemoć i najtvrđe zatočeništvo, stanje koje je nezamislivo bolno za nekad snažno duhovno koje se moglo kretati u slobodi, budući da ono ne gubi svjesnost postojanja. A ipak, ovaj čin progonstva u najtvrđu materiju je čin Božje milosti, da ovom duhovnom pomogne da se oslobodi, kako bi mu dao mogućnost da iznova dosegne izvorno stanje. No, veličina krivnje grijeha određuje i mjeru muke; muke su zaista kazna, okajanje (namirenje) za grijehe, ali istodobno i sredstvo za poboljšanje (lijek), sredstvo za pretvaranje Bogu-potpuno-udaljenog duhovnoga u bića koja teže Bogu. To da je ovo sredstvo takve tvrdoće, koja ljudima izgleda okrutna, posljedica je samog čovječanstva u Posljednjem vremenu na ovoj Zemlji, jer duhovno, koje je već u fazi slobodne volje, nazaduje do krajnje dubine, unatoč svoj Božjoj pomoći koja joj dolazi ususret, koja bi duhovno željela od toga sačuvati. Ljudi se izruguju s Božjom Ljubavi, oni ne obraćaju pažnju na Njegovu Riječ, ni na Njegove sluge i proroke, oni puštaju da svi zemaljski događaji prođu pokraj njih bez da ostave utisak; njihova slobodna volja se okreće nadolje, prema onome koji se bori protiv Boga, i tako oni postaju nalik njemu. To za sobom može povući jedino potpuno progonstvo od Boga, a ovo potpuno progonstvo je uvijek stanje najveće muke, budući je jedino Božja blizina za biće usrećujuća, a udaljenost od Boga potpuno proturječi izvornom stanju bića (suštine). Želi li sada Bog dati palom biću priliku da se iznova vrati Njemu, onda ono mora okusiti muke udaljenosti od Njega, tako da se iz vlastite volje promijeni i iznova teži Bogu. Isprva je ono zaista toliko Bogu-protivno, da ne nalazi ovu volju, pa stoga boravak u čvrstoj materiji traje beskrajno dugo vremena. No, Bog zna za to kada tvrdoglavost volje počinje popuštati, i On onda također olabavljuje ovojnicu duhovnoga, i to brže, što popustljivije (pokornije, lakše za oblikovati) se duhovno pokaže u formi. Ovo je jedini način na koji duhovno iznova može stići u stanje slobodne volje, što ga sada opet stavlja pred odluku. Jer ona se neizostavno mora poduzeti u potpunoj slobodi volje. Stoga je i nadolazeći Sud samo jedan čin za spašavanje duhovnog, iako je to povezano s mučnim okajavanjem za mjeru grijeha koju je čovjek na sebe natovario u Posljednjem vremenu prije Kraja. Na ovoj Zemlji više nema uzlaznog razvoja, stoga promjene volje, i zato će svaki život završiti. Ponovno započinje vrijeme povezanosti s Bogom, i nevinosti (nedužnosti, bezgrješnosti) za malobrojne koje je Bog prethodno uzeo sa Zemlje, koje je On odredio za reprodukciju ljudskog roda, nakon što je svim drugim ljudima oduzet fizički život, pa oni više ne mogu tlačiti nekolicinu dobrih, Bogu-odanih ljudi. Jer ovo je Kraj, da Bog razdvaja dobre od loših, da On dobre nagrađuje, a zle kažnjava.... da prvi smiju voditi rajski život na Novoj Zemlji, a posljednji su osuđeni na beskrajno dugo zatočeništvo.

AMEN

Translator
번역자: Lorens Novosel