영원한 생명과 하나님과의 연합으로 이끄는 길은 단 하나이다. 이 길은 예수 그리스도를 통하는 길이다. 그리스도를 거부하는 사람은 하늘나라 문을 통해 영원한 행복에 들어갈 수 없게 될 것이다. 인간은 사랑과 고통의 길인 예수님이 이 땅에서 걸은 길과 똑같은 길을 걸어야만 한다. 왜냐하면 사람은 사랑을 통해서만 자신을 구속할 수 있고, 고난을 통해 죄짐을 줄일 수 있기 때문이다.
그렇게 되기 위해서는 예수님이 십자가의 죽음을 통해 얻은 은혜가 그에게 전해져야만 한다. 다른 한편으로 그가 예수 그리스도를 구세주와 하나님의 아들로 인정한다면, 그는 단지 이 은혜를 받을 수 있다. 그는 하나님 자신이 모든 충만함으로 구세주 안에서 거할 수 있기 위해, 구세주를 이 땅에 보냈음을 믿어야만 한다. 그는 하나님의 사랑 자체가 사람들에게 내려왔다는 것을 믿어야만 한다. 그가 구속 사역을 사람들을 향한 가장 큰 사랑의 역사로 깨닫고, 구속 사역의 축복에 동참하기를 원하게 되면, 그는 비로소 하나님을 믿는 믿음을 증명한 것이다.
예수는 말했다: “아무도 나를 통하지 않고서는 아버지께 갈 수 없다.“ 예수는 이 말을 사람으로써 말하지 않았고, 이 말을 영적으로 이해해야만 한다. 예수 자신이 순수한 사랑이었다. 그러므로 인간은 사랑 자체인 아버지와 하나가 되기 위해 자신을 사랑으로 만들어야만 한다. 그러나 사람이 사랑 안에 거하면, 그는 또한 예수 그리스도가 영원한 신성의 본질임을 깨닫게 될 것이다. 그는 더 이상 그리스도를 하나님과 분리시킬 수 없게 될 것이다. 다시 말해 사랑이 단지 하나님께 나아가는 유일한 길이 될 것이다.
그러나 사람이 그리스도를 인정하지 않는다면, 그는 결코 올바른 생각을 가질 수 없다. 그가 하나님을 인정하기를 원할지라도, 하나님과 그리스도를 서로 분리시키는 일은 깊은 믿음이 아니다. 그는 영원한 신성에 대한 잘못된 개념을 만든다. 기독교의 가르침은 가장 중요한 두 계명을 규정하고 있다: "너는 무엇보다 하나님을 사랑하고, 이웃을 자신처럼 사랑해야 한다."
이 계명을 성취하기 위해서는 사람 자신이 사랑이 되어야만 한다. 그러므로 그는 예수님이 이 땅에서 가신 길과 같은 길을 가야만 한다. 그는 자신의 모든 삶의 길에서 사랑을 나눠줘야만 한다. 하나님이 사랑 자체이기 때문에, 그는 모든 사랑의 역사를 통해, 영원한 신성을 자신에게 끌어드린다. 이로써 그는 영원한 신성과 연합한다. 그러면 예수가 말씀한 것과 같은 일이 일어난다: “아버지와 나는 하나이다.“ 예수는 마찬가지로 그의 큰 사랑을 통해 하나님과 하나가 되고, 이로써 그는 온전한 권리로 이 말을 할 수 있었다. 왜냐하면 그의 성품이 하나님의 영에 의해 전적으로 충만하게 되었고, 그러므로 영원한 신성인 아버지가 자신으로부터 나온 아들 안에 거했고, 영원히 더 이상 서로 분리될 수 없게 되었다.
이런 원초적 힘과의 연합은 항상 하나님과 사람을 향한 진실된 사랑으로 표현될 것이다. 그러므로 사랑이 하나님께 인도하는 길이다. 구속역사는 모든 인류를 위한 한 사람의 가장 위대한 사랑의 역사였다. 이를 깨닫지 못하는 사람은 어떤 사랑도 없어야만 한다. 그렇지 않다면, 그는 연관관계를 선명하게 깨닫기를 원하게 되었을 것이고, 예수의 신성에 대한 모든 의심이 사라졌을 것이다. 그러나 사랑이 없이는, 높은 곳을 향한 길은 결코 갈 수 없게 될 것이다. 왜냐하면 사람이 예수를 따르지 않기 때문이다. 그는 예수의 십자가의 죽음으로 구속받은 사람들의 무리에 속하지 못하고, 이로써 영원히 멸망을 받기 때문이다.
아멘
TranslatorPostoji samo jedan put koji vodi u vječni život i u sjedinjenje s Bogom.... put kroz Isusa Krista, a tko odbija Krista, neće nikada moći ući kroz vrata neba u vječno blaženstvo. Čovjek mora hodati istim putem kojim je hodao Isus na Zemlji, putem Ljubavi i patnje, budući se jedino kroz Ljubav on može iskupiti, i kroz patnju smanjiti krivnju grijeha. A, da bi to mogao, mora mu biti prenesena milost koju je Isus stekao kroz smrt na Križu, koju on opet može primiti tek kada on prizna Isusa Krista kao Otkupitelja i Sina Božjeg. On mora stajati u vjeri u Božanskog Otkupitelja.... mora vjerovati da Ga je Sam Bog poslao na Zemlju, kako bi onda mogao u svoj punini uzeti prebivalište u Njemu.... on mora vjerovati da je Sama Božanska Ljubav sišla dole ljudima, i on jedino onda pokazuje vjeru u Boga, kada priznaje djelo otkupljenja kao čin najveće Ljubavi za ljude, i želi imati udio u blagoslovu djela otkupljenja. Isus je rekao: „Nitko ne dolazi Ocu, osim kroz Mene....“ Isus ove Riječi nije izgovorio kao čovjek, nego te Riječi treba razumjeti duhovno. On Osobno je bio čista Ljubav, i stoga čovjek treba sebe oblikovati u Ljubav, da bi bio sjedinjen s Ocem, Koji je Ljubav Osobno. Ali, ako čovjek stoji u Ljubavi, onda će on također prepoznati da je Isus Krist utjelovljenje (pojam, suština, cjelokupnost, oličenje, sadržaj) vječnog Božanstva. On više neće moći odijeliti Krista od Boga, i stoga će Ljubav biti jedini put (način) da dođe do Boga. Ali, ako čovjek ne priznaje Krista, on nikada ne može biti u ispravnom razmišljanju. A, ako on također želi ustvrditi Boga, to nije duboka vjera, koja odvaja Boga i Krista jednog od drugoga. On sebi stvara obmanjujući pojam za vječno Božanstvo. Kršćanska doktrina propisuje kao najvažniju stvar dvije zapovijedi: ljubi Boga iznad svega, i bližnjega kao samoga sebe. Da bi mogao ispuniti ovu zapovijed, on sam mora biti Ljubav, i stoga mora hodati istim putem kojim je hodao Isus na Zemlji; on mora razdjeljivati Ljubav na svim svojim životnim putevima, a budući je Bog Sama Ljubav, on kroz svako djelo Ljubavi privlači sebi vječno Božanstvo, tako se sjedinjuje s njim, i onda se odvija isto što je Isus naveo riječima: „Otac i Ja smo ('smo' je napisano preko 'jest', opaska urednika) jedno....“ On je jednako tako Sebe sjedinio s Bogom kroz Njegovu ogromnu Ljubav, tako da je s punim pravom mogao izgovoriti ove Riječi, budući je Njegovo biće bilo u potpunosti prožeto Božanskim Duhom, stoga je Otac.... vječno Božanstvo.... bio u Sinu, u Onomu, Koji je proizašao iz Njega, i više za vječnost nisu mogli biti razdvojeni jedan od drugoga. A ovo stapanje sa izvornom snagom će uvijek biti posljedica iskrene Ljubavi prema Bogu i prema ljudima, stoga je Ljubav put koji vodi Bogu. Djelo Otkupljenja je bilo najveće djelo Ljubavi jednog čovjeka za cijelo čovječanstvo. Tko to ne prepoznaje (priznaje), mora biti lišen svake Ljubavi, inače bi on jasno mogao prepoznati vezu, i nestalo bi bilo kakve sumnje o Božanstvenosti Isusa. Bez Ljubavi, međutim, put uvis neće nikada moći biti prevaljen, jer onda čovjek ne slijedi Isusa; on ne pripada onima koji su kroz Njegovu smrt na Križu bili otkupljeni, i time je izgubljen za vječnosti.
AMEN
Translator