Tutti gli Angeli nel Cielo giubilavano e gioivano, quando Sono disceso sulla Terra, per redimere gli uomini. Loro sapevano che i loro fratelli caduti erano perduti in eterno senza salvezza, se Io non Mi fossi impietosito di loro, se Io non avessi cercato e trovato una via, sulla quale potevano di nuovo ritornare a Me. Ed erano beati al pensiero, di sapere di nuovo salvi i loro fratelli caduti dopo un tormento infinitamente lungo dell’essere legato dal potere opposto. Ho avuto compassione per l’umanità che non era capace di liberare sé stessa da quel potere, che aveva assolutamente bisogno di Aiuto, un Salvatore, che estingueva la loro grande colpa, che compiva l’Opera d’Espiazione per l’umanità, che non ne era capace. Ed ho inviato il Mio Figlio sulla Terra. Io Stesso discesi sulla Terra, per redimere gli uomini, e lo dovevo fare in una forma umana, nella quale Io Stesso ho preso dimora, per compiere come “Uomo” questa Opera di Redenzione, perché Io non potevo soffrire come “Dio”. Quindi non avrei nemmeno potuto espiare la colpa, che ostruiva agli uomini la via verso la beatitudine. Per questo motivo venne nel mondo il fanciullino Gesù, nel quale si celava un’Anima di Luce, che ora Mi preparava una dimora umana in un luogo, che potevo prendere come soggiorno, per compiere l’Opera della Redenzione per l’umanità. Tutti gli Angeli nel Cielo Mi giubilavano quando entrai nell’involucro del fanciullino Gesù, quando Mi Sono chinato alla più profonda bassezza ed il Mio Spirito divino colmava totalmente il fanciullo Gesù, in modo che già alla sua Nascita avvenivano dei Miracoli della specie più diversa. Ogni avvenimento nella natura e nel Bambinello stesso indicava la straordinaria missione, che questo Bambinello aveva da compiere, e coloro che erano intorno a Lui, riconoscevano anche la Luce che splendeva da Lui; loro sapevano che era una Luce che veniva dall’Alto e che risplendeva chiaramente. E loro Mi ringraziavano sulle loro ginocchia, che avevo mandato loro il Salvatore, che doveva liberarli dalla miseria più grande. Perché coloro che Mi erano dediti nell’amore, percepivano anche la loro miseria spirituale in mezzo al mondo disamorevole, che era il regno del Mio avversario. Ed in mezzo a questo mondo peccaminoso Mi Sono incorporato, e Mi dovevo affermare come Uomo Gesù in mezzo a questo mondo. Doveva limitare la Mia Pienezza di Luce ed adeguare la Mia Anima alla sfera, nella quale aveva preso dimora. Dovevo rinunciare per così dire alla “Luce”, ma non ho rinunciato all’ “Amore” in Me, che divampava ultraforte per i fratelli sofferenti, che erano caduti nell’abisso. E questo Amore era la Forza in Me, che Mi serviva, per poter compiere l’Opera di Redenzione come Uomo. L’Amore Mi ha fatto discendere sulla Terra, e l’Amore Mi spingeva a spiritualizzare totalmente il Mio Corpo, in modo che Corpo, Anima e Spirito diventavano Uno e così potevano seguire del tutto l’Amore divino, Che Si celava in Me, che aveva scelto come dimora il Mio Corpo, per soffrire e morire come Uomo per l’umanità peccaminosa, per eliminare la sua colpa e di aprire di nuovo la Porta nel Regno di Luce, che era chiusa a causa della caduta da Me e rimaneva chiusa per ogni entità caduta, fino al giorno della Mia morte sulla Croce, della grande Opera di Redenzione, che apriva di nuovo le Porte e liberava la via nella Casa del Padre, a Me ed alla Vita Eterna.
Amen
TraduttoreSvi anđeli na nebu su slavili i radovali se kada Sam se spustio na Zemlju kako bi iskupio čovječanstvo. Oni su znali kako bi njihova pala braća bila zauvijek nepovratno izgubljena da se Ja nisam sažalio nad njima, da nisam tražio i našao put (način) koji im je omogućavao povratak k Meni.... I misao saznanja kako su njihova braća bila ponovno spašena, nakon beskonačno dugo vremena muke u zarobljeništvu od strane neprijateljske sile, ih je učinila jako sretnima. Sažalio Sam se na ljudsku rasu koja je sebe bila nesposobna osloboditi od ove sile, kojoj je pomoć bila strašno potrebna, koja je trebala Spasitelja da ispravi/nadoknadi njihovu ogromnu krivnju, Koji će ostvariti čin okajanja za ljudsku rasu, pošto ona sama od sebe to nije bila sposobna napraviti.... I Ja sam na Zemlju poslao Svoga Sina.... Ja Osobno sam se spustio na Zemlju kako bi iskupio čovječanstvo i to Sam morao postići u ljudskoj formi u kojoj Sam se Ja Osobno nastanio kako bi ostvario ovaj čin Spasenja pošto Sam kao ‘Bog’ bio nesposoban patiti, time Ja ne bi bio u stanju otkloniti krivnju koja je ljudima prepriječila put do neba. Iz tog razloga je na svijet došlo dijete Isus, u Kojem se udomila svjetlosna duša koja je naknadno za Mene pripremila ljudsko prebivalište kao mjesto u kojem ću moći boraviti i biti u stanju ostvariti čin Iskupljenja za ljudsku rasu.
Svi anđeli nebeski su Me pozdravili kada Sam ušao u kućicu/čahuru malog dječaka Isusa, kada Sam Sebe ponizio do najniže niskosti i potpuno prožeo dječaka Isusa sa Mojim Božanskim duhom, tako da su se mnoga različita čuda dogodila u vrijeme Njegova rođenja. Svi događaji u prirodi kao i sa samim djetešcetom su nagovještavali izvanrednu misiju koju je ovo djetešce trebalo ostvariti, i ljudi oko Njega su također prepoznali svjetlo koje je isijavalo iz Njega; oni su znali da je to svjetlo došlo od gore i sijalo blistavo. I zahvalili su Mi na njihovim savijenim koljenima da Sam im poslao Spasitelja Koji ih je trebao osloboditi od najveće nevolje.... Jer oni koji su Mi bili privrženi u ljubavi su također osjećali svoju duhovnu patnju sred okrutnog svijeta, koji je bio carstvo Mojeg protivnika.... I sred ovog grešnog svijeta Sam Ja utjelovio Sebe, suprotstavio sam se grijehu i okrutnosti [[u smislu, ‘ušao sam u okršaj sa njima’]] i sred ovog svijeta Sam morao Sebe dokazati kao ljudsko biće Isus.... Morao Sam obuzdati/ograničiti Svoje obilje svjetla i prilagoditi Moju dušu sferi u kojoj je živjela.... na određeni način Sam morao napustiti/ispustiti ‘svjetlo’.... ali nisam napustio/ispustio ‘ljubav’ u Meni.... Ova se izuzetno intenzivno zapalila za braću koja pate i koja su propala tako nisko. I ova ljubav Mi je dala snagu koja Mi je bila potrebna kako bi bio u stanju izvršiti čin Spasenja kao ljudsko biće.... Ljubav Me nagnala sići na Zemlju, i ljubav Me prisilila produhoviti Moje tijelo u potpunosti, tako da tijelo, duša i duh postanu kao jedno i tako su bili u stanju potpuno se sjediniti sa Božanskom ljubavlju koju Sam zaklanjao/udomio unutar Sebe, Koja je odabrala Moje tijelo kao prebivalište kako bi patila i umrla kao ljudsko biće umjesto grešne ljudske rase; kako bi otklonila njihovu krivnju i ponovno otvorila kapije u kraljevstvo svjetla, koje su bile i ostale zatvorene za sva bića zahvaljujući njihovom otpadništvu od Mene.... sve do dana Mojeg raspeća, Mojeg velikog čina milosti, koji je ponovno otvorio kapije i raščistio put koji vodi u Očevu kuću.... k Meni i vječnom životu.
AMEN
Traduttore