Nessun uomo conosce il destino della sua vita, e nessun uomo lo può stabilire. Ma ogni uomo sa che la sua vita su questo mondo non è eterna e che può essere richiamato anche già il giorno seguente, che può anche essere sorpreso da colpi del destino, che non è in grado di evitare. Ma questo sapere sicuro soltanto pochi uomini lo valutano, mentre lavorano per quella vita che viene dopo, per la vita nel Regno spirituale, che dura in eterno. E non la valutano per il motivo che non sono convinti di una vita dopo la morte. Ma è anche impossibile dare loro di questa una dimostrazione, perché questo renderebbe inutile tutto il percorso della vita terrena, il cui scopo è una totale libera decisione di volontà, ma da una dimostrazione risulterebbe già una costrizione di volontà. Per questo motivo gli uomini dipendono per modo di dire da sé stessi, loro passano attraverso la vita terrena senza precisa conoscenza di un senso e scopo, ma possono arrivare ad una chiara conoscenza, se la desiderano, perché gli uomini possono pensare. Loro hanno ricevuto un dono per il tempo della loro vita terrena, la facoltà di pensare, quindi anche l’intelletto di poter elaborare di pensieri e di esaminarli sulla loro Verità, perché si possono muovere in giusti ed anche in falsi pensieri. Questa è anche una dimostrazione che a loro vengono apportati dei pensieri da due lati, ma a loro stessi è lasciato per quali pensieri si decidono. Quindi il pensiero di per sé non è un proprio prodotto che l’uomo genera in se, ma affluisce a lui stesso come Forza dal Regno spirituale. Ma voi dovete sapere che con la morte della vostra vita per voi non finisce il pensare, ma questo dimostra all’anima l’appartenenza a Dio, in quanto, nello stato di perfezione riceve le Sue Irradiazioni spirituali in forma di pensieri. Nello stato imperfetto invece l’avversario di Dio ottiene l’influenza sull’essere auto consapevole, non importa, se è ancora sulla Terra oppure nel Regno dell’aldilà. Quindi il pensare non finisce, può soltanto essere confuso oppure totalmente falso, quando lo stato di maturità dell’anima è ancora molto basso e poi l’avversario di Dio ha maggiore influenza che Dio Stesso, Che non Si impone mai obbligatoriamente, ma aspetta, finché l’essere stesso Gli si concede. Perciò i pensieri sono qualcosa di spirituale, più o meno corrispondenti alla Verità, ma sono sempre degli apporti dal Regno spirituale, che perciò possono anche essere considerate delle Forze, con effetto buono o cattivo, secondo la loro origine. Chi non crede in una continuazione della vita, si accontenta della spiegazione che il pensiero ha la sua origine nell’uomo stesso. Ma allora la morte spegnerebbe ogni facoltà di pensare, allora anche il concetto “anima” non è semplicemente da spiegare che, al contrario del corpo, della forma esteriore terrena, materiale, la vita interiore dell’uomo, è il pensare, sentire e volere. L’anima è imperitura, quindi continua a poter pensare, sentire e volere, se deve continuare a vivere dopo la morte. Questi contrassegni devono poter dimostrare qualcosa di vivente, auto consapevole, che può pensare, sentire e volere. Finché queste facoltà non esistono, l’essere si trova ancora nello stato legato, nel quale non può essere reso pienamente responsabile per il suo intraprendere. Ma all’essere è posto un compito per il tempo della vita terrena, di conseguenza deve essere in grado di pensare e di volere e di agire di conseguenza. Ora si tratta di questo, che l’essere si adegua volontariamente all’Ordine divino, che ha rovesciato, quando si è distolto da Dio. Dato che è a causa di questa caduta da Dio che è precipitato nell’oscurità, cioè in totale assenza di conoscenza, ora allo scopo della libera decisione di volontà, deve anche di nuovo venire introdotto in un sapere, che gli affluisce ora dal Regno spirituale e che ora può essere accolto, ma anche di nuovo rifiutato. I pensieri dell’uomo sono quindi questi afflussi, che possono venire sia dal Regno di Luce che anche dal regno oscuro. L’uomo stesso è provvisto del dono dell’intelletto, per poter occuparsi dei pensieri che ora gli affluiscono. Ma è meno determinante l’acutezza dell’intelletto che un cuore preparato all’amore per aprirsi alle onde dei pensieri dal Regno di Luce. Quindi di conseguenza sarà anche il grado di conoscenza, e la giusta decisione sarà facile a $$quell$$’uomo, che conduce una vita d’amore. Mentre invece all’uomo disamorevole vengono inviati pensieri dal regno oscuro, che lui accoglie volontariamente e perciò si avvicina sempre di più all’avversario di Dio. L’uomo crede però che i pensieri sono il suo proprio prodotto spirituale, che lui stesso li genera grazie al suo intelletto ed agli insegnamenti dall’esterno, ma al momento della morte sarebbe totalmente vuoto nella sua anima, che è però il vero “io” dell’uomo e che perciò non può perdere il pensare, sentire e volere, che quindi continua a stare nella regione delle onde di pensieri, ma lei stessa si è creata l’atmosfera, oppure può ancora creare, nella quale ora si muove. Il suo pensare sarà quindi molto debole e totalmente confuso nelle regioni oscure, ma lei può pensare, ed anche chiarire questo pensare, se vuole. Il pensiero è una forza spirituale che non può mai passare e perciò ogni pensiero si manifesta in qualche modo, negativamente, quando defluisce dal regno dell’oscurità e viene accolto, oppure $$positivamente$$, quando la sua origine è il Regno di Luce e trova accesso nei cuori aperti degli uomini. L’uomo ha quindi soltanto da dimostrare la sua disponibilità d’accoglienza, mentre desidera avere contatto con il Regno di Luce. Perciò quell’uomo che si trova totalmente nel potere dell’avversario, non farà mai sorgere in sé dei pensieri buoni, perché non lui stesso genera i pensieri, ma gli affluiscono, come onde, dai quali si deve lasciare inondare, se devono operare in lui un effetto di salvezza, che lo aiuta a trovare la giusta decisione. Perché soltanto questo è lo scopo della vita terrena di ogni singolo uomo, per cui si poteva incorporare sulla Terra.
Amen
TraduttoreNitko ne zna svoju vlastitu sudbinu i nitko ju nije u stanju odrediti/odlučiti.... ali svatko zna kako neće zauvijek ostati na Zemlji i kako može biti pozvan sa nje čak sljedećeg dana, da ga također mogu iznenaditi udari sudbine koje on nije u stanju izbjeći/spriječiti. Ali samo nekolicina ljudi se koriste ovim pouzdanim znanjem tako što rade u pravcu života koji slijedi nakon.... u pravcu života u duhovnom kraljevstvu koji traje zauvijek. A ostali ga ne iskorištavaju budući nisu uvjereni u život nakon smrti.... Međutim, također je nemoguće osigurati im dokaz za to pošto bi to cijeli zemaljski život učinilo beskorisnim, kako se njegova svrha tiče potpuno slobodne odluke volje.... ali dokaz bi već rezultirao u prisili volje. Iz tog razloga su ljudi do određene mjere prepušteni njihovim vlastitim šemama, oni žive [[kroz]] zemaljski život bez da točno znaju njegovo značenje i svrhu, usprkos tome oni su u stanju postići jasno razumijevanje ako za tim streme. Jer ljudi su u stanju razmišljati.... Za vrijeme njihovog zemaljskog života oni su primili dar, sposobnost razmišljanja, time intelekt da obrađuje misli i verificira/provjerava njihovu istinitost.... jer ljudi mogu imati ispravne baš kao i pogrešne misli. To je dokaz činjenice da primaju misli sa dvije strane ali da je izbor misli ostavljen njima.... Sama misao, prema tome, nije proizvod kojeg je čovjek sam proizveo i zračio/emanirao prema van već ona najprije pritječe k njemu kao snaga iz duhovnog kraljevstva. Međutim, vi trebate znati kako razmišljanje neće prestati sa smrću vašeg tijela nego da to demonstrira samo-svjesnoj duši njezinu vezu sa Bogom.... utoliko da će, u stanju savršenstva, ona primiti Njegovu duhovnu iluminaciju u obliku misli.... Tome nasuprot, u nesavršenom stanju Božji neprijatelj/protivnik povećava utjecaj [[ili 'dobija mogućnost utjecaja']] nad samo-svjesnim bićem, bez obzira da li ono i dalje živi na Zemlji ili je u kraljevstvu onostranog. Dakle razmišljanje ne prestaje, ono samo može postati zbrkano ili potpuno pogrešno ako je stupanj zrelosti duše nizak i prema tome Božji neprijatelj/protivnik [[Sotona]] ima veći utjecaj od Samog Boga, Koji Sebe nikad neće prisilno nametati već će čekati dok Mu biće sebe ne podredi.... Misli su dakle nešto duhovno, više ili manje korespondentno sa istinom ali uvijek kontribucije/udjeli iz duhovnog kraljevstva, koje se prema tome također mogu klasificirati kao sile.... i opet, sa dobrim ili zlim posljedicama, u zavisnosti o njihovom izvoru. Svatko tko ne vjeruje u nastavak života je zadovoljan sa objašnjenjem kako se misao začinje u samom ljudskom biću. Ali onda bi smrt utrnula svu moć razmišljanja, onda ne bi bilo lako protumačiti koncept 'duše', koja je, u kontrast tijelu.... zemaljsko-materijalnoj izvanjskoj školjci/čauri/ljuski.... unutarnji život ljudskog bića, njegove misli, osjećaji i namjere....
Duša je vječna, stoga će ona, da bi nastavila živjeti nakon smrti, biti sposobna nastaviti razmišljati, osjećati i htjeti.... Nešto što je živo, samo-svjesno, mora biti u stanju prikazati ove karakteristike: da ono može misliti, osjećati i htjeti. Sve dok te sposobnosti ne postoje, biće je i dalje u stanju ograničenja u kojem se ono ne može smatrati potpuno odgovornim za njegova djelovanja. Ali biću je dan zadatak tijekom njegova života na Zemlji, posljedično tome, ono također mora biti sposobno razmišljati i htjeti i sukladno tome djelovati.... Zbog toga, sporna stvar je da ono sebe mora dobrovoljno prilagoditi Božanskom redu kojeg je poreklo kada se odmetnulo od Boga. Budući je njegovo odmetništvo od Boga rezultiralo u silasku u tamu, to jest u potpunom nedostatku realizacije, ono sada mora, kako bi donijelo slobodnu odluku volje ponovno biti uvedeno/upoznato sa znanjem koje mu pritječe iz duhovnog kraljevstva a koje od strane ljudskog bića može biti prihvaćeno ili također ponovno odbijeno. Ljudske misli su prema tome takvi uplivi, ali one mogu doći i iz kraljevstva svjetla baš kao i iz kraljevstva tame. Sàmo ljudsko biće je opskrbljeno sa darom intelekta kako bi bilo u stanju baviti/nositi se sa mislima koje mu pritječu. Ali oštrina intelekta nije toliko presudna kao srce koje je voljno ljubiti kako bi bilo prijemčivo za misaone valove iz kraljevstva svjetla.... Posljedično tome, stupanj realizacije će biti sukladan tome [[= u smislu, 'stupanj realizacije/spoznaje se potpuno slaže sa kvalitetom srca koje je voljno ljubiti, tj. sa čovjekovom kvalitetom ljubavi/dobrote']] i čovjeku koji živi život ljubavi će biti lakše donijeti ispravnu odluku.... dok su bezosjećajnoj osobi poslane misli iz kraljevstva tame i ona je više voljna prihvatiti ove i na taj način postaje rastuće više porobljena od strane Božjeg neprijatelja/protivnika [[Sotone]]. Ljudsko biće zasigurno vjeruje kako su misli njegovi vlastiti duhovni proizvodi, da on, po vrlini njegovog intelekta i njegove izvanjski primljene naobrazbe, njih sam stvara.... u tom slučaju, međutim, njegova bi duša bila u potpunosti prazna u trenutku smrti, ali ona je, u stvari, stvarno Ja ljudskog bića i prema tome ne može prestati razmišljati, osjećati i željeti.... ona stoga ostaje u području misaonih valova ali je stvorila ili može i dalje stvoriti sferu koju sada okupira. Iako će njezino razmišljanje biti slabo i zbrkano u mračnim sferama, unatoč tome, ona može razmišljati.... i također posvijetliti/pročistiti/razjasniti ovo razmišljanje ako to želi. Misao je duhovna snaga koja ne može nestati, iz tog razloga će svaka misao također imati neki rezultat, negativan.... ako pritječe iz kraljevstva tame i prihvaćena je, ili pozitivan.... ako izvire u kraljevstvu svjetla i biva prihvaćena u ljudskim srcima. Zbog toga, sàmo ljudsko biće jedino treba dokazati njegovu voljnost prihvaćanja time što će žudjeti za kontaktom sa kraljevstvom svjetla. Iz tog razloga ni jedan čovjek neće nikad dozvoliti dobrim mislima da se pojave u njemu ako je u potpunosti zarobljen od strane neprijatelja/protivnika [[Sotone]], budući on sam ne proizvodi misli nego one pritječu k njemu poput valova, on im mora dopustiti da ga okruže da bi one imale blagotvorno djelovanje na njega.... da bi mu dodijelile znanje koje mu pomaže donijeti ispravnu odluku. Jer to [[= donošenje ispravne odluke]] je jedini zadatak u životu svakog pojedinačnog čovjeka, na račun čega je njemu bilo dozvoljeno utjeloviti se na Zemlji.
AMEN
Traduttore