Voi non sapete mai come è la vostra fine e perciò dovreste invocare ogni giorno la Misericordia di Dio che si rivolga a voi nell’ora della morte. Anche quando vivete secondo la Volontà di Dio la vostra fine può essere difficile, se deve servire a togliervi totalmente le scorie ed a liberarvi per l’Eternità. La Sapienza e l’Amore di Dio sono per voi fino all’ultima ora su questa Terra e se le vostre anime sono ancora capaci di cambiare, ve ne viene data ancora la possibilità nell’ultima ora. E perciò degli uomini sovente dediti a Dio devono soffrire fisicamente e gli uomini non ne trovano una spiegazione, perché non sono in grado di riconoscere in questo l’Amore di Dio. E ciononostante l’Amore divino da agli uomini questa sofferenza, perché è il migliore mezzo di maturazione, che in un breve periodo può procurare all’anima ancora quel grado che permette la trasparenza di radiazione di Luce nell’aldilà e l’anima ringrazia il suo Creatore, quando è diventata libera e riconosce il grande Amore e la Misericordia di Dio. E così tutte le sofferenze devono essere considerate come una dimostrazione d’Amore di Dio e persino la fine è beata se accompagnata da sofferenza, benché agli uomini non sembri così, perché l’anima si stacca con dolori dal corpo, ma si eleva subito in Alto nel Regno degli spiriti beati, lei non lascia la Terra soltanto fisicamente, ma anche spiritualmente e porta con sé anche le sostanze maturate del corpo, perché ogni grado di sofferenza sulla Terra scioglie l’involucro che avvolge ancora l’anima. E beato l’uomo, che ancora sulla Terra riesce a liberarsi definitivamente dallo spirituale immaturo, egli ha usata la vita terrena per la liberazione e non si ribella nemmeno più contro la Volontà di Dio. Nell’ora della morte lotterà bensì per la pace dell’anima, ma non percepirà mai la sofferenza corporea come ingiustificata, perché la sua anima sa che arriva la fine, che anche la sofferenza corporea ha una fine e che l’anima ne trae il suo vantaggio, anche quando non è più in grado di trasmettere al corpo questa conoscenza. Ma il corpo si separa dall’anima, appena percepisce la sua perfezione in avvicinamento, perché allora il suo compito per aver concesso la permanenza a quest’anima è compiuto. L’ora della morte può essere difficile per tutti voi, ma può essere per voi anche un beato addormentarsi, per poi risvegliarsi nel Regno di Luce, quando non avete più bisogno di sofferenza, quando l’anima ha già trovato sulla Terra l’unificazione con Dio ed Egli ora la porta a Casa nel Suo Regno, nella vostra Casa del Padre, per rendervi beati. Ma voi non sapete com’è la vostra fine e perciò chiedete a Dio Misericordia, chiedete a Lui la Sua Grazia e Forza, se Dio richiede per voi ancora della sofferenza, e sopporterete anche l’ora della morte, soffrirà solamente il corpo, ma l’anima uscirà dal corpo piena di gioia per librarsi nelle sfere di Luce.
Amen
TraduttoreVi ne znate kada će doći vaš kraj, prema tome, trebali bi dnevno zazivati Božje milosrđe/oprost tako da ga možete primiti u času umiranja/smrti. Čak i ako živite u Božjoj volji, vaš kraj i dalje može biti težak za vas, ako će vam služiti da vas u potpunosti pročisti i oslobodi za vječnost. Božja mudrost i ljubav je vaša sve do posljednjeg časa na ovoj Zemlji, i sve dok se vaša duša može promijeniti vama će biti dana mogućnost čak i u trenutku umiranja/smrti. Stoga pobožni ljudi često fizički pate, i ljudi ne mogu pronaći objašnjenje za to, pošto u tome ne mogu vidjeti Božju ljubav. A ipak je Božja ljubav ono što uzrokuje bol, pošto je to najbolji način da se duši dâ određeni stupanj savršenstva/zrelosti, da bi se u onostranom omogućilo Svjetlu da zrači kroz nju. Duša će zahvaliti svom Stvoritelju kada je oslobođena i kad shvati Božju veliku ljubav i milost.
Zato na svu patnju/bol treba gledati kao na dokaz Božje ljubavi, čak je i kraj/umiranje blagoslovljeno ako je popraćeno sa patnjom. To ljudi ne prepoznaju, ali duša koja je od tijela odvojena u boli i agoniji se odmah uzdiže u kraljevstvo ‘blaženih duhovnih’ bića. Ona napušta Zemlju ne samo fizički već također i duhovno i sa sobom uzima također usavršene/sazrele tjelesne supstance, pošto svaki stupanj patnje razlaže ljusku, koja i dalje prekriva dušu.
I blažen je onaj koji sebe može osloboditi od nezrelog duhovnog dok je još na Zemlji. On je ovaj zemaljski život iskoristio za otkupljenje i ne buni se više protiv Gospodinove volje. On će se u sat njegove smrti boriti za mir svoje duše ali nikad patnju neće smatrati nepravednom. Jer njegova duša zna da je sve bliže kraju, kada će fizička bol nestati/prestati. On zna da je to za dobrobit njegove duše, čak i ako ona više nije u stanju to znanje (pre)dati tijelu. Tijelo se(be) odvaja od duše, čim osjeća prilazeće savršenstvo, pošto je onda njegova uloga kao prekrivača za dušu ispunjena.
Čas smrti može biti težak za svakoga od vas. Ali isto tako može biti i mirno umiranje, i buđenje u Kraljevstvu Svjetla, gdje patnja/bol nije nužna kada je duša na Zemlji već pronašla ponovno sjedinjenje sa Bogom, i čovjek je doveden/vraćen kući u Njegovo Kraljevstvo, u Kuću svoga Oca da zauvijek bude sretan.
Ali vi ne znate kakav će biti vaš kraj, prema tome molite Boga za milosrđe/oprost, tražite Ga za Njegovu milost i snagu ako Bog bude smatrao kako je bol za vas nužna, pošto ćete onda biti u stanju izdržati čas smrti. Čak i ako tijelo pati, duša će se odvojiti od tijela i uzdignuti se ka svjetlosnim sferama.
AMEN
Traduttore