Confronta annuncio con traduzione

Altre traduzioni:

L’ereditarietà – Attitudini – I genitori

Il corso terreno dell’uomo corrisponde alla sua attitudine, cioè, nella sua anima si trovano degli errori e manchevolezze, dei quali deve liberarsi mediante il cammino della sua vita terrena. Questi errori e debolezze non sono uguali in ogni uomo, e questo perché ogni sostanza d’anima ha vissuto dapprima in un'altra forma esteriore, nella quale ora sono state sviluppate certe particolarità, buone o cattive, più o meno forti. Di conseguenza anche gli uomini saranno del tutto diversi nel loro modo d’essere e quindi necessitano anche di differenti mezzi d’educazione, per promuovere ciò che in loro è buono, e di vincere ciò che può essere chiamato difettoso o cattivo. Ora sarebbe del tutto sbagliato presumere, che tutte le anime siano formate ugualmente al momento della loro incorporazione sulla Terra. Ci sono piuttosto molteplici differenze, e l’uomo riconduce questa differenziazione dell’essere alla “ereditarietà”. Verso l’esterno potrà anche sembrare così, come se i figli avessero da accettare un certo peso per il loro percorso terreno, e cioè delle caratteristiche del loro essere, che possono essere sia di promozione che anche d’ostacolo per lo sviluppo spirituale, per le quali però non possono essere resi responsabili, perché la motivazione secondo il “bene ereditario” contribuisce senza propria colpa, quindi richiede più forza, di combattere e di vincere questi errori dalla nascita.

L’uomo deve combattere contro tutti i suoi errori e lavorare su di sé, per raggiungere la maturità dell’anima. E quando in lui predominano particolari istinti, allora deve essere chiaro per lui, che non l’attitudine dei genitori determina l’essere dell’uomo, ma che l’uomo ha reso il suo modo d’essere così proprio a causa di quelle debolezze ed errori dalle innumerevoli tante incorporazioni prima dello stadio come uomo, nelle quali l’essere si sente a suo agio e non fa niente per liberarsi da tali errori e difetti. Ed ora sulla Terra ne ha bensì la volontà, ma una certa debolezza. E lui percepisce il suo difetto come buon diritto, perché lo considera come se gli fosse stato dato senza colpa. E nonostante ciò era la sua libera volontà, di associarsi a quelle persone per il tempo del suo cammino terreno, che sono simili nel loro modo d’essere (ved. Lorber-Il Governo della famiglia di Dio). Proprio questo stesso essere aveva la forza d’attrazione per l’anima, che cercava di incorporarsi, e di conseguenza si parla generalmente di ereditarietà, benché i genitori corporei non abbiano nessuna parte nel modo d’essere dell’anima, che hanno da assistere durante il tempo terreno.

E quindi ogni anima deve anche assolvere da sé il lavoro per lo sviluppo verso l’Alto. Non le può mai essere tolto da un prossimo, nemmeno dai genitori corporei. Allo stesso modo i genitori sono incolpevoli nella predisposizione dei loro figli, anche se sembra come se i figli soffrano sotto l’ereditarietà dei genitori. Ogni essere porta per sé la responsabilità, soltanto che all’uomo come tale dev’essere indicato di lavorare su sé stesso finché è ancora affidato alla custodia dei genitori corporei, perché il lavoro sulla sua anima deve compiere ogni uomo da sé stesso, altrimenti non può diventare libero dalla sua colpa di peccati di un tempo.

Amen

Traduttore
Tradotto da: Ingrid Wunderlich

NASLJEDNOST/HEREDITET.... NAKLONOST.... RODITELJI....

Kurs života ljudskog bića korespondira sa njegovom prirodom, to jest, mane/pogreške i nesavršenstva prianjaju uz njegovu dušu od kojih on sebe treba osloboditi tijekom njegova zemaljskog života. Ove mane/pogreške i nesavršenstva nisu iste u svakoj osobi budući je svaka supstanca duše prethodno živjela u različitoj izvanjskoj formi [[bilo u mineralnom, bilo u biljnom ili pak životinjskom kraljevstvu]] u kojoj su se izvjesne dobre ili loše osobenosti razvile do većeg ili manjeg stupnja. Posljedično tome će ljudske prirode također biti prilično različite i isto tako potrebuju različite metode učenja da bi promicale što je dobro u njima i prevladale što se može smatrati kao neprikladno ili loše. Bilo bi sada potpuno pogrešno pretpostaviti kako su trenutku njihovog utjelovljenja na Zemlji sve duše jednako oblikovane. Postoje u stvari mnoge različitosti i ljudsko biće pripisuje te razlike među bićima ‘nasljednosti/hereditetu’. Izvanjski doista može izgledati kao da bi djeca morala prihvatiti izvjestan teret tijekom kursa njihovog života, naime osobenosti njihovog bića koje mogu biti ili od pomoći ili na smetnju njihovom duhovnom razvoju ali za koje se oni ne bi mogli smatrati odgovornima, budući oni rasuđuju/uvjeravaju kako njihov ‘genetski make-up’ nije njihova vlastita pogreška i da je prema tome potrebno više snage da bi se suzbile i prevladale te prirođene mane.

Ljudsko biće se mora boriti protiv svih njegovih mana i sebe poboljšati da postigne [[ili ‘da bi ostvario’]] zrelost duše. I ako su osobiti/specifični instinkti prevladavajući u njemu on treba razumjeti kako ljudska priroda nije odlučena naklonošću/dispozicijom roditelja nego da je ljudsko biće bilo dozvolilo da baš te osobite/specifične slabosti i nesavršenstva postanu dio njegove prirode tijekom beskonačno mnogo utjelovljenja prije ljudskog stadija, tijekom kojih se biće osjećalo ugodno i nije učinilo ništa da bi sebe oslobodilo od tih mana i nedostataka. A sada na Zemlji ono može to iskreno željeti napraviti ali ima izvjesnu slabost. Ono gleda na svoj nedostatak kao na svoje ‘zakonsko pravo’ [[kao kad recimo sin jednog kralja, po svom rođenju, dobija pravo na prijestolje u kraljevstvu]] budući ih smatra kao nasljedstvo bez svoje vlastite pogreške [[= čemu ništa sam nije doprinjeo]]. A ipak to je bila njegova vlastita volja pridružiti se za vrijeme njegova zemaljskog života ljudima čija priroda naliči njegovoj vlastitoj.

Baš ova sličnost prirode je privukla dušu u potrazi za utjelovljenjem, posljedično tome čovjek općenito govori o nasljednosti premda fizički roditelji nemaju udjela u prirodi dušâ koje su povjerene njihovoj brizi tijekom vremena na Zemlji. Otud se svaka duša sama treba nositi sa zadatkom višeg razvoja. Ovaj zadatak nikad ne može biti obavljen od strane drugog ljudskog bića, čak ni od strane fizičkih roditelja. Isto tako, roditelji nisu odgovorni za naklonosti njihove djece premda može izgledati kako djeca moraju otrpjeti roditeljsku nasljednost. Svako je biće odgovorno samo za sebe, iako ljudsko biće, dok je još pod brigom njegovih roditelja, treba biti podučeno da radi na sebi [[ili ‘da sebe unaprijedi’]], budući svaka osoba sama mora ostvariti rad na njegovoj duši inače neće biti u stanju sebe osloboditi od svoje prošle krivnje grijeha [[= ovo se odnosi na mnoštvo grijeha]].

AMEN

Traduttore
Tradotto da: Lorens Novosel