Ascoltate dunque la Voce del Signore e badate a questa: Vi derubate della più grande Grazia, per quanto dubitate dell’immortalità dell’anima, perché nella premessa che la vita abbia trovata la sua fine con il decesso del corpo terreno, non desiderate nulla che abbia sussistenza per l’Eternità. Siete per così dire soddisfatti con il provvedimento del vostro corpo sulla Terra e non chiedete nessun aiuto per la vita dopo la morte. E non pensate allo spirito, ma vi accontentate con ciò che è bene per il corpo. E se non chiedete, non può esservi concesso l’Aiuto. Allora concludete la vita corporea bensì con la morte del corpo, ma non la Vita dell’anima. Il nuovo soggiorno dell’anima sarà in una formazione che il vostro cammino di vita sulla Terra ha determinato da sé stesso, cioè rispetto a questa vita corporea, non potrete più fare nulla con la propria forza, ma proprio come sulla Terra userete i sensi e quindi sentirete gioie ed anche sofferenza, e questa è l’inevitabile sorte di ogni anima, che deve prendere su di sé la giusta espiazione oppure la giusta ricompensa e non le può sfuggire. E perciò è della massima importanza di tener presente sulla Terra la continuità della vita dell’anima, perché senza questa fede l’uomo non può avvalersi della Grazia di Dio, cioè crede di non aver bisogno dell’Aiuto divino e rivolge tutto il pensare e fare soltanto all’esaudimento dei doveri terreni, e questo lo mette in grave arretratezza, quando viene interpellato nell’aldilà sul merito spirituale. Nulla opprime l’anima di più che delle possibilità inutilizzate della vita terrena. Ed inutilizzata per l’Eternità rimarrà ogni vita terrena, quando senza la fede in una continuità di vita dell’anima anche il concetto “Eternità” è inafferrabile per l’uomo, perché chi provvede all’Eternità, se gli manca semplicemente la fede in questa? E quindi un’anima entra bensì nel riposo terreno, ma si può soleggiare nella pace del Cielo solamente, se sulla Terra era inarrestabilmente attiva per la Vita nell’aldilà. Oppure ora deve cercare di giungervi su via faticosa, che nel corpo di carne le sarebbe stato molto più facile. E così esclamo a tutti i dubbiosi sulla Terra: Pensate alla Vita dopo la morte, e non vivete nella follia che con la morte del corpo tutto sarebbe finito, ma sappiate, che solo allora comincia la vera Vita, sappiate, che sulla Terra dovete solo superare un tempo di prova, ma che solo dopo comincia la vera Vita e questa dipende totalmente dal fatto, come avete usato la vita terrena. Perché per l’anima è terribile la certezza, di aver lasciata passare la vita terrena ed ora all’ingresso nell’aldilà deve riconoscere la sua povertà in tesori spirituali. Perciò utilizzate la vita, finché siete ancora nel pieno possesso delle vostre forze e chiedete inarrestabilmente la Grazia, perché lei soltanto vi rende possibile il progresso spirituale e vi libera la via nell’eterna Patria.
Amen
TraduttorePoslušajte dakle glas Gospodnji, i obratite pažnju na ovo: vi sebi kradete najveću milosti ukoliko sumnjate u besmrtnost duše, jer uz pretpostavku da je život našao svoj kraj sa smrću zemaljskog tijela, vi ne žudite ništa što bi imalo vječno trajanje. Vi tako, kao da ste zadovoljni brigom za vaše tijelo na Zemlji, i ne tražite nikakvu pomoć za život poslije smrti. I vi ne mislite na Duh, nego se zadovoljavate onim što je korisno jedino tijelu. A ako ne tražite, ne može vam biti dodijeljena pomoć. Tjelesni život ćete vi onda doduše zaključiti smrću tijela, ali ne i životom duše. U uređenju koje je vaš način života na Zemlji sam odredio,biti će novo boravište duše u skladu sa ovim tjelesnim životom, vi više ništa nećete moći vlastitom snagom, nego baš kao što na Zemlji koristite vaša osjetila i onda osjećate užitak kao i patnju, a neizbježna je sudbina svake duše da ona na sebe mora preuzeti pravednu kaznu ili pravednu naknadu (plaću), i tome ne može uteći. I zato je od najveće važnosti, na Zemlji računati sa preživljavanjem duše, jer bez vjere u to, čovjek se neće okoristiti Božjom milošću, odnosno, on vjeruje da ne treba Božansku pomoć, i cjelokupno razmišljanje i djelovanje usmjerava jedino naispunjavanje zemaljskih dužnosti, a ovo ga dovodi u teško nazadovanje, kada on bude pitan o duhovnim tekovinama (stečevinama) u vječnosti.... Ništa ne tlači dušu više od neiskorištenih mogućnosti u zemaljskom životu.... A neiskorišten za vječnost će ostati svaki zemaljski život, kada je, bez vjere u preživljavanje duše, pojam „vječnosti“ neshvatljiv za čovjeka, jer tko brine za vječnost, ako mu jednostavno nedostaje vjera u to?.... I stoga duša doista zemaljski ulazi u počinak, ali se može sunčati u nebeskom miru jedino ako je na Zemlji bila neumorno aktivna za život u onostranom. Ili pak ona sada mora na mukotrpan način pokušati postići ono, što bi joj dok je još u fizičkom tijelu bilo mnogostruko lakše. I tako Ja pozivam sve nepovjerljive na Zemlji: Mislite na život poslije smrti, i ne živite u zabludi da će sa smrću tijela sve biti završeno.... nego znajte da tek onda počinje pravi život.... znajte, da vi na Zemlji samo trebate izdržati vrijeme ispita (vrijeme kušnji), ali da tek onda otpočinje istinski život, a ovaj život u potpunosti ovisi o tome kako ste vi iskoristili zemaljski život. Jer, za dušu je strašna izvjesnost da je pustila da prođe (propustila) zemaljski život i sada na ulazu u onostrano mora spoznati svoje siromaštvo duhovnim blagom. Stoga iskoristite život, dok god ste još u punom posjedu vaše snage i neprestano molite za milost, jer jedino vam ona omogućava duhovni napredak i čini slobodnim put u vječnu domovinu.
AMEN
Traduttore