5800 STVARANJE ČOVJEKA.... PRVI GRIJEH

31.listopada.1953: Knjiga 63

Beskrajno dugo vrijeme je bilo potrebno palom duhovnom za njegov razvoj prema gore, i beskrajno dugo vrijeme je bilo potrebno Mojim pojedinačnim kreacijama, koje su se istovremeno sa u njima fiksiranim duhovnim elementima morale razviti, kako bi u sebe primile sve zrelije duhovno. Uvijek su iznova bile stvarane nove forme i uvijek nanovo je tim formama bilo dano određenje.

Dakle, zemaljsko stvaranje nije nastalo u trenu, već su prošli beskrajno dugi vremenski periodi, dok duhovno u svim stupnjevima zrelosti nije pronašlo sebi odgovarajuću formu, jer je sve više rastuća zrelost zahtjevala uvijek nove kreacije koje bi ga mogle prihvatiti. Ali sve dok je duhovno bilo pod zakonom prisile, Moja stvaralačka djelatnost se sastojala u stvaranju Zemlje kao stanice za sazrijevanje jako nisko palog duhovnog, koje je time trebalo dostići zrelost, i koja bi vezanom duhovnom vratila slobodnu volju, koju je nekoć zloupotrijebilo.

Tako da je onda morala biti stvorena i jedna vanjska forma za to sazrelo duhovno, kako bi u toj formi ponovo moglo isprobati svoju slobodnu volju. To djelo stvaranja je bio čovjek, koji se od svih ranije stvorenih kreacija razlikovao utoliko što je pored slobodne volje bio obdaren razumom i racionalnošću.... sposobnošću razmišljanja, svjesnošću o svome Ja i sposobnošću jezične razmjene sa svojim bližnjima, jer je suživot pružao nužne preduslove za ispit volje.

Vanjska forma čovjeka je bila prisutna već u zadnjim stupnjevima prisilnog stanja i bila je određena za prijem bezbrojnih sazrelih duševnih supstanci, međutim ta bića su još djelovala u stanju prisile, kao što je to zahtijevao prirodni zakon i time nisu bila odgovorna za svoje postupke.... ona su u manjoj mjeri bila sposobna razmišljati, međutim kao djela stvaranaja su služila poput posuda za skupljanje onog kroz beskrajno dugo razvojno vrijeme sazrelog duhovnog, koje je za to duhovno bilo oblikovano od strane Moje mudrosti i ljubavi.

Ali ljudima mogu biti nazvana samo ona živa bića koja su bila u posjedu slobodne volje, razuma i Ja-svjesnosti.... i tek tada je započeo plan produhovljavanja tih bića.... koji je zahtjevao da ta bića.... ljudi.... budu naučavani od Mene.... koji svoju sposobnost razmišljanja, svoj razum i slobodnu volju trebaju koristiti s obzirom na Moje podučavanje i koja uz pomoć svoje slobodne volje mogu živjeti i stvarati na zemlji.... koja se mogu oblikovati u Bogove, ali koja mogu postupati i skroz nasuprotno Mojim poukama i Mojoj volji vraćajući se u dubinu iz koje su se bili izdigli.

Stvorio sam čovjeka.... duhovnom koje se nalazilo na određenom stupnju zrelosti sam dao sam vanjski kalup, koji je opet odgovarao Mojoj mudrosti i Mojoj ljubavi kao i zadatku koji je čovjek sada imao za ispuniti. Kalup je tek onda postao živim bićem kada se u njemu nastanilo duhovno.... kompozicija bezbrojnih duševnih čestica, koja je sada kao 'duša' oživljavala kalup. Jer duhovno je neprestano djelujuća sila i bila je prilikom ranijih stadija, tokom beskrajno dugog razvojnog procesa fiksirana i nesposobna za neometanu aktivnost; ali u zadnjoj vanjskoj formi, u čovjeku, ponovo može biti aktivna. Može razviti svoju vlastitu snagu i može je uz pomoć sjedinjenja sa Mnom beskrajno umnožavati.

Prvim ljudima je Moja sila bila dana neograničeno; bili su opremljeni na neobičan način, jer im je njihov probni život na Zemlji trebao služiti tome da kao potpuno produhovljeni napuste svoj zemaljski omotač i vrate se kao prâva djeca u očinsku kuću. Međutim, morao im je biti postavljen ispit volje, koji sam zahtjevao od svakog stvorenog bića; prolazak prvih ljudi na ovom ispitu svim sljedećim ljudima bi omogućio lakše postizavanje cilja.... (1.11.1953.)

U prvim ljudima sam Si stvorio bića koja su i pored svoje nedostatnosti.... znači nesavršenosti, kao posljedice otpadništva od Mene.... mogla doći do spoznaje Mene, koja su se sâma kao stvorenja spoznavala.... koja su dakle svojom mogućnošću razmišljanja i svojom slobodnom voljom mogla prepoznati i vršiti Moju volju. Stvorio sam Si stvorenja/bića kojima sam i pored rastojanja od Mene mogao biti razumljiv, koja su mogla pojmiti Moju Riječ i na koja je ona mogla djelovati, što je prije, u stanju fiksirane volje bilo nemoguće.

Dakle čovjek je bio prvo zemaljsko djelo stvaranja koje je u sebi nosilo palog pra-duha i koje je tome pra-duhu trebalo pomoći i da se vrati u svoje izvorno stanje, kako bi opet kao slobodno duhovno u vječnom jedinstvu sa Mnom moglo stvarati i djelovati. To je bio zadatak prvog stvorenog čovjeka, i to će do kraja i ostati zadaća svih ljudi, do potpunog produhovljenja svega pâloga.

Bio je to ne pre-teški ispit volje, koji je prvi čovjek imao za proći. Ali pri ovom ispitu je i Mome protivniku morala biti pružena prilika da na njega utječe.... i tom utjecaju je čovjek podlegao.... po drugi put se odmetnuo od Mene, i to je bio prvi grijeh na ovoj zemlji.... grijeh s kojim je čovječanstvo upoznato, iako o nekadašnjem otpadanju duhovnog od Mene ništa ne zna.... a tek to razjašnjava sve.... jer prvi čovjek ne bi mogao pasti, da je bio prvo stvorenje iz Mene koje bi moralo biti u punom posjedu snage i svjetla, pošto iz Mene može proizaći samo savršeno. Jer tada na njega ne bi mogla utjecati nasuprotna sila.

Razlog njegovog pada je u prijašnjem otpadanju duhova i time u nepotpunoj zrelosti čovječje duše, koja se mogla, ali ne i morala pokazati. Čovjek je doduše imao razum i slobodnu volju i zbog toga je morao i snositi odgovornost za svoju dušu.... i tako je čovjek morao ispaštati za svoju krivicu.

Moj protivnik je zadržao vlast nad -u kao čovjeku utjelovljenim- duhovnim, a to za svakog čovjeka znači mukotrpan, uz borbu i muku vezan životni put sa ciljem svoga oslobađanja iz njegove vlasti.... cilj koji čovjek i može dostići, jer je Isus Krist ljudskom rodu oslabljenom Adamovim padom pritekao u pomoć, čime je oslobađanje omogućeno svakome tko Ga spozna kao Božjeg Sina i Spasitelja svijeta i tko Ga voljno slijedi.

Prvi čovjek je mogao izgraditi most kojim bi svi njegovi potomci mogli dospjeti k Meni.... ali kako je pao, čovječanstvo je moralo ostati još dugo u Satanovom ropstvu, sve dok nije došao Izbavitelj, dok Isus Krist nije sišao na zemlju, kako bi izgradio most prema duhovnom carstvu Svojom patnjom i umiranjem.... Svojom smrću na križu.... (2.11.1953.)

Odluka volje koja je bila zahtjevana od Moga prvostvorenoga bića.... Lucifera.... nikako se ne može smatrati zapovjeđu, više je stvorenju bilo potpuno slobodno ostavljeno da svoju volju okrene na jednu stranu, i smjer njegove volje je bio utemeljen jedino u njegovoj potrebi za vlašću i samovladom. Ono je bilo svjesno da je proizašlo iz Mene, ali je i vjerovalo kako bi moglo sâmo vladati, jer Me nije vidjelo. Spoznavalo Me je kao svoj izvor, ali Me nije htjelo priznati.... a tu volju nisam Ja usadio u biće, nego je ono samo svoju od Mene mu poklonjenu volju tako izokrenilo.

To je bila razlika između prvog Luciferovog pada i prvog grijeha prvog čovjeka.... koji je u sebi još nosio izvrnutu volju, i zbog toga sam mu Ja i dao zapovijed, koju nije trebao prekršiti.... zapovijed, koju je lako mogao (p)održati, samo da na njega nije djelovao suprotni duh, koji je na njega imao snažan utjecaj, jer je ovaj u stvari još bio njegov udio.... jer još uvijek nije bio povratio savršenstvo, koje bi onemogućilo pad.

Savršen čovjek ne bi mogao pasti, što će reći, ne bi bio sposoban pogaziti tu zapovijed, jer bi savršeno duhovno u čovjeku njega spriječilo od bilo kakvog Bogu-suprotnog djelovanja.... ali stvaranje čovjeka je bila tek posljedica pada Lucifera i njegove pratnje, jer inače Ja uistinu ne bi imao potrebu, onome od Mene u život pozvanom duhovnom davati izvanjsku formu kao omotač. Ali ljudska forma je već sadržavala palo duhovno, i time je čovjek Adam već bio opterećen prijašnjim grijehom, koji je mogao odbiti, samo da je ispoštovao Moju zapovjed.

Bilo bi mu moguće iskorijeniti nasljednu krivicu.... ali njegov pad je opet usporio povratak palog duhovnog nazad k Meni i to za beskrajno vrijeme, što je međutim omogućeno putem djela spasenja čovjeka Isusa, Koji je bez ijedne zapovijedi od Moje strane učinio ono što je čovjek Adam trebao učiniti.... potpuno 'ući u Moju volju' i putem života ljubavi ponovo se na zemlji spojiti sa Mnom kako bi dospio u potpuni posjed moći i svjetla.

AMEN

Translated by: Lorens Novosel

Ova je Objava korištena u sljedećoj tematskoj knjizi:
Tematska knjiga Naslov Preuzimanje
2 Praiskonski počeci Stvaranja ePub   PDF   Kindle  

Preuzimanja

Ponuđena preuzimanja za knjigu _book
 ePub  
 Kindle  
  Više preuzimanja

Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
 Rukopisi