Nije dobar znak ako ljudi sebe pogube u nevjerovanju, jer onda će oni biti izvan svakog kontakta sa njihovim Bogom i Stvoriteljem, oni će biti čisto zemaljski-usmjerena uma i sve što poduzmu će jedino služiti očuvanju tijela i lagodnosti što će, međutim, prestati postojati kada je toj osobi došao posljednji čas. A gdje je jedina svrha u životu zemaljski svijet, život na Zemlji je gubitak vremena, ljudska duša napušta njezino tijelo u istom stanju kakvo je bilo na početku njezina utjelovljenja i nije napravila ni jedan korak naprijed, ljudi su promašili njihovu svrhu u životu bez obzira na njihov visoko razvijeni razum.... I to je baš njihova oštroumnost koja ih spriječava od toga da prihvate i priznaju duhovni svijet ako su oni u cjelosti bez Ljubavi, onda će oni odrješito nijekati Boga i Stvoritelja i gledati na sve tvorevine kao ništa drugo nego stvar prirodnog zakona bez da provedu imalo vremena razmišljajući o činjenici da mora postojati Zakonodavac Čija volja kontrolira sve.... U tom slučaju, ‘viši stadij razvoja’ ljudskog bića je već bio dosegnut gledano čisto u ljudskom smislu.... Kroz njegov razum ljudsko biće vjeruje za sebe kako je daleko uznapredovao i skoro da više ne može biti nadmašen, ali u njegovom psihološkom razvoju on nije napravio ni najmanji napredak i ipak može biti inferioran nekome daleko ispod njegove razine (inteligencije), budući će potonji biti suđen od strane Boga sukladno njegovoj Ljubavi, koja također uzrokuje da on vjeruje u Božanstvo.... bez obzira kako on To naziva.... I ako ova osoba, naračun njegove Ljubavi, također dozvoli djelovanje duha u njemu, ona će doći blizu ispravnog načina razmišjanja, I onda će biti spašen za vrijeme i vječnost. I tako postoji opasnost da će se čak ljudi kojima se izvjesno vjerovanje u Boga ne može zanijekati pridružiti obmanjujućim duhovnim pokretima, čije su pristalice sa velikom žilavošću, koji ne žele prihvatiti Isusa Krista kao Iskupitelja svijeta i koji će prema tome.... ako ne prime ispravno objašnjenje prije.... ući kada umru u onostrano područje bez Njega .... i čak tamo preko neće prihvatiti ništa kako bi Ga još pronašli. A ovakvih je veliki broj.... Iz ovog razloga, svjetlo Istine će zasjati opet i iznova, jer Istina jedina je oslobađajuća (Ivan 8:31, 32). Ali Istina, konkretno, nije prihvaćena od strane ljudi koji su neobično oštroumni osim nekolicine, koji će onda razmišljati ispravno i osjećati se zavisni o Sili koja sve kontrolira.... Ovih nekolicina će također ponijeti njihovo svjetovno znanje sa njima preko i od tamo će također biti sposobni prosvijetliti po pitanju svjetovnih pitanja one ljude koji razmišljaju poput njih, koji prepoznaju i priznaju Boga.... ali ovo će samo rijetko biti slučaj.
Drugi će, međutim, ući u kraljevstvo onostranog u potpunosti bez znanja, oni će na kapijama kraljevstva onostranog stajati kompletno prazni i udareni oskudicom, obuhvaćeni sa vrlodubokom tamom koja neće opasti dok oni, sa pomoći svjetlosnih bića, postepeno ne ostvare promjenu razmišljanja. Ali postoji također opasnost da će oni sići čak dublje u tamu i da će se nanovo približavati obnovljenom prognanstvu što, na kraju jednog zemaljskog perioda, može vrlo lako biti slučaj budući oni neće imati puno vremena preostalog za promijeniti njihov um. Otud njima njihov ‘progresivni razvoj’ neće biti od nikakve koristi, duhovno oni će biti daleko više poput ljudskog bića koje je neuvažavano i nepoštivano radi njegove rase a ipak je sposoban zapaliti Ljubav unutar njegovog srca, koji i dalje vjeruje u Boga, bez obzira kako Ga on zamišlja ali on osjeća i vjeruje kako je potekao iz ove Sile.... A kada je osoba poput ove također obaviještena o Božanskom Iskupitelju Isusu Kristu on će također pripadati iskupljenima, jer posebice ljudi poput takvih to uzimaju daleko više ozbiljno i žive njihov zemaljski život odgovorno.... Jer izreka ‘prvi će biti posljednji....’ (Luka 13:30) također važi za ovo. To je zašto veliki blagoslov počiva na aktivnosti glasnika koji se brinu za te ljude donoseći im Riječ Božju, koji ne štede napora i nesebično promiču razdjeljivanje učenja o spasenju kroz Isusa Krista, budući je to najvažnija informacija o kojoj bi ljudi trebali znati. Međutim, svatko tko vjeruje da je život dokončao nakon zemaljske smrti je loše iskoristio njegov oštar razum, jer postoji dovoljno dokaza da ništa ne nestaje nego da se sve samo mijenja, ništa ne prestaje postojati nego sve samo mijenja svoj izvanjski oblik. I stoga je ljudska duša također vječna, ali nakon smrti ona se vraća na stari način koji se podudara sa njezinim zemaljskim životom.... Otud, ona se vraća u stanje smrti budući je na Zemlji podbacila dati sebi život.... I ovo stanje je iznimno bolno ali uvijek može biti unaprijeđeno uz pomoć svjetlosnih bića, koja neće nikada napustiti nijednu dušu njezinim vlastitim zamislima ako se iznova ne ukruti u njezinoj supstanci i treba se još jednom zaputiti stazom preko Zemlje. Jer Bog je pravedan i zemaljski život je dar milosti koji treba biti iskorišten od strane ljudskog bića, budući je za njega moguće steći život sebe samoga koji će ga učiniti zauvijek blaženo sretnim.... Međutim, on ne može primiti sreću protiv njegove volje, jer Bog poštuje slobodnu volju ljudi.
AMEN
TranslatorEs ist kein gutes Zeichen, wenn sich die Menschen in Glaubenslosigkeit verlieren, denn dann stehen sie außerhalb jeder Bindung mit ihrem Gott und Schöpfer, sie denken nur rein weltlich und alles, was sie unternehmen, dienet nur der Erhaltung und dem Wohlleben des Körpers, der jedoch vergeht, wenn des Menschen letzte Stunde gekommen ist. Und wo nur die irdische Welt Lebensinhalt ist, dort bleibt das Erdenleben ein Leerlauf, die Menschen (Seele) verlassen (verläßt) ihren Körper genau so, wie der (ihr) Zustand bei Beginn ihrer (der) Verkörperung war und sie sind (ist) keinen Schritt vorwärts gekommen, sie (die Menschen) haben ihren Erdenlebenszweck verfehlt, und ob sie auch noch so hochentwickelten Verstandes sind (waren).... Gerade die Verstandesschärfe hindert sie am Erkennen einer geistigen Welt, wenn sie völlig ohne Liebe sind, dann werden sie einen Gott und Schöpfer glattweg leugnen und alle Schöpfungen nur naturgesetzlich gelten lassen, ohne darüber nachzudenken, daß ein Gesetzgeber sein muß, Dessen Willen alles untersteht.... Dann ist also die "höhere Entwicklungsstufe" des Menschen schon erreicht in rein menschlichem Sinn.... Der Mensch glaubt sich durch seinen Verstand an der Spitze stehend und kann fast nicht mehr überboten werden, aber in seiner seelischen Entwicklung hat er nicht den geringsten Fortschritt gemacht, und er kann einem weit unter ihm stehenden Menschen doch unterlegen sein, weil dieser seiner Liebe gemäß von Gott gewertet wird, die in ihm auch einen Glauben zeitigt an eine Gottheit.... ganz gleich, wie er Sie benennet.... Und wenn dieser Mensch nun durch seine Liebe auch das Wirken des Geistes in sich zuläßt, so wird er dem rechten Denken nahekommen, und dann ist er gerettet für Zeit und Ewigkeit. Und so besteht nun auch die Gefahr, daß selbst die Menschen, denen ein gewisser Glaube an Gott nicht abgesprochen werden kann, sich irrigen Geistesrichtungen anschließen, an denen sie festhalten mit einer Zähigkeit, die Jesus Christus als Erlöser der Welt nicht gelten lassen wollen und die daher.... wenn sie nicht zuvor eine rechte Aufklärung erhalten.... ohne Ihn bei ihrem Tode das jenseitige Reich betreten.... und auch dort darüber nichts annehmen wollen, um Ihn dann noch zu finden. Und die Zahl derer ist sehr groß.... Und darum wird immer wieder das Licht der Wahrheit aufleuchten, denn die Wahrheit allein macht frei. Aber gerade die Wahrheit wird von Menschen mit ungewöhnlicher Verstandesschärfe nicht angenommen, bis auf wenige, die nun auch im rechten Denken stehen und sich abhängig fühlen von einer alles beherrschenden Macht.... (5.4.1965) Diese wenigen werden auch ihr Weltwissen mit hinübernehmen und wieder von dort aus auch in weltlichen Fragen den Menschen Aufklärung geben können, die nun genauso denken, daß sie Gott anerkennen.... was aber nur selten der Fall sein wird. Die anderen aber gehen bar jeglichen Wissens hinüber, sie stehen völlig leer und arm am Tor zum jenseitigen Reich, und eine große Dunkelheit umfängt sie, die auch nicht eher weichen wird, bis sie durch Lichtwesen langsam zur Änderung ihres Denkens gelangen. Aber die Gefahr besteht auch, daß sie noch weiter absinken in die Finsternis und daß sie wieder einer Neubannung entgegengehen, was am Ende einer Erdperiode leicht der Fall sein kann, weil ihnen nicht mehr viel Zeit zur Sinnesänderung bleibt. Ihnen nützt also ihre "fortschrittliche Entwicklung" gar nichts, sie stehen geistig noch weit unter einem Menschen, der seiner Rasse wegen mißachtet wird und doch im Herzen die Liebe entzünden kann, der noch an einen Gott glaubt, ganz gleich, wie er sich Ihn vorstellt, aber er fühlt und glaubt es, daß er aus jener Macht hervorgegangen ist.... Und wenn einem solchen Menschen noch von dem göttlichen Erlöser Jesus Christus Kenntnis gegeben wird, dann wird auch er zu den Erlösten gehören, denn gerade jene Menschen nehmen es weit ernster und leben ihr Erdenleben verantwortungsbewußt.... Denn es gilt auch hier: "Die Letzten werden die Ersten sein...." Darum liegt ein großer Segen auf der Tätigkeit der Sendboten, die sich jener Menschen annehmen, um ihnen das Wort Gottes zu bringen, die keine Mühe scheuen und sich selbstlos einsetzen für die Verbreitung der Lehre von der Erlösung durch Jesus Christus, da sie das Wichtigste ist, wovon die Menschen Kenntnis nehmen sollten. Wer aber glaubt, daß das Leben mit dem irdischen Tode zu Ende ist, der hat seine Verstandesschärfe schlecht genützt, denn es gibt genug Beweise, daß es kein Vergehen gibt, sondern daß alles sich nur verändert, es gibt nichts, was aufhört zu sein, sondern alles ändert nur seine Außenform. Und so ist auch die Seele des Menschen unvergänglich, aber sie kommt nach dem Tode in der Form wieder, die ihrem Erdenleben entspricht.... Sie geht also wieder in den Zustand des Todes zurück, da sie auf Erden versäumt hat, sich selbst das Leben zu geben.... Und dieser Zustand ist äußerst qualvoll, kann aber immer noch eine Besserung erfahren durch die Hilfe der Lichtwesen, die keine Seele sich selbst überlassen, wenn diese nicht selbst sich in ihrer Substanz wieder verhärtet und den Gang über die Erde erneut zurücklegen muß. Denn Gott ist gerecht, und das Erdenleben ist ein Gnadengeschenk, das der Mensch auch nützen muß, denn es ist ihm möglich, sich selbst das Leben zu erwerben, das ihn für ewig zum glückseligen Wesen macht.... Aber er kann nicht wider seinen Willen mit Seligkeit bedacht werden, denn Gott achtet den freien Willen des Menschen....
Amen
Translator