Compare proclamation with translation

Other translations:

VELIKI PETAK....

Trebate se uvijek prisjećati Moje beskonačne ljubavi koja Me je motivirala ostvariti za vas čin Spasenja.... Štogod je čovjek Isus doživio i pretrpio na Zemlji On je bio prihvatio poradi Njegove ljubavi spram Svojih bližnjih ljudskih bića za koje je znao kako trpe tešku duhovnu bijedu. Još kao čovjek je On već znao za ogromnu krivnju grijeha čovječanstva i beznadežnost da oni sebe oslobode bez pomoći. Ovo znanje je bilo rezultat Njegovog života ljubavi, i tako se On sažalio nad čovječanstvom htijući pomoći. Međutim, kao rezultat Njegove ljubavi On je također shvatio kako je morao ispuniti misiju.... da Sam Ga Ja Osobno poslao na Zemlju da Mi posluži kao posuda, i tako Sam Ja Osobno mogao ostvariti djelo Spasenja u Njemu za iskupljenje spomenute krivnje grijeha (2 Korinćanima 5:18, 19).... I u skladu sa ovom misijom je Njegov život na Zemlji napredovao.... život nebrojenih/neizrecivih poteškoća i boli koji su Ga najprije trebali usavršiti i koje je Njegova duša iskusila jednostavno poradi Njegovog združivanja sa grešnim ljudima, budući je Njegova duša bila sišla iz kraljevstva svjetla u tamu. Ali najprije je zemaljska čaura koja je ograđivala dušu trebala biti pročišćena pomoću tih boli i poteškoća, tako što će se uvijek odupirati požudama i strastima koji su prianjali uz nju kako bi postala dostojan prijemnik za Mene Osobno, ali Koji Ga je onda potpuno i sasvim prožeo i tako postao jedno sa Njime....

I sada je Njegova stvarna misija počela: donijeti svjetlo ljudima, proglasiti im istinu, propovijedati Evanđelje ljubavi i na taj način ukazati i primjerom pokazati put kojim su se oni također trebali zaputiti ako su nakon smrti željeli ući u kraljevstvo svjetla i blaženstva.... da bi konačno zaključio Njegov zemaljski put sa neusporedivim činom milosrđa.... sa Njegovom najgorčom patnjom i mučnom smrću na križu kao žrtvom za krivnju grijeha čovječanstva.... I ova je misija doista bila ostvarena od strane ljudskog bića ali Ja Osobno Sam bio u ovom ljudskom biću, Ja Osobno, Vječna Ljubav, Sam ostvario djelo Spasenja (2 Korinćanima 5:18, 19), budući je jedino ljubav bila sposobna napraviti takvu žrtvu, jedino je ljubav mogla podnašati muke križa, i jedino je ljubav mogla pronaći snagu da strpljivo ustraje/pretrpi u potpunoj svjesnosti sve do Njegove smrti.... A premda je čovjek Isus izgovorio na križu riječi, ‘Moj Bože, Moj Bože, zašto Si Me ostavio....’ (Matej 27:46; Marko 15:34) bilo je to, naposlijetku, jedino proglašenje da Ga Božanstvo u Njemu nije prisililo na Njegovu akciju nego da je ljudsko biće Isus dobrovoljno ponudio žrtvu namjesto Njegovih bližnjih ljudskih bića, da Ga je ljubav unutar Njega motivirala da nastavi ali da Ja nisam onemogućio Njegovu slobodu misli i djelovanja.

Isus, čovjek, je uzeo na Svoja ramena cjelokupni teret grijeha čovječanstva i hodao sa njime do križa.... Ni jedan od vas ne može razumjeti potpuno značenje ovih Riječi.... Iako Sam Ja Osobno ostvario čin milosrđa, budući bez ljubavi čovjek Isus ne bi bio sposoban na Sebe uzeti toliku količinu bola i patnje.... pa ipak istovremeno ‘Božanstvo’ nije moglo patiti i zbog toga je stupanj boli i patnje trebao biti pretrpljen od strane duše koja je sposobna patiti, od strane ljudskog bića Čije je tijelo bilo osjetljivo na bol i Koji je tako na ovaj način nadoknadio za ono što je prouzročilo da cijelo čovječanstvo postane grešno pred Bogom. I Njegova je duša također neizreciovo patila pošto je došla iz kraljevstva svjetla i tamu na Zemlji je doživjela kao neopisivo mučenje....

Čovjek Isus je bio ‘Moj Sin, sa Kojim Sam bio potpuno zadovoljan....’ (Matej 3:17; 17:5; Marko 1:11; 9:7; Luka 3:22; 2 Petrova 1:17) On Mi je bio privržen u svakom smislu, sa svom Njegovom ljubavlju, On je živio među grešnim ljudima i Njegova je duša neprestano bila u potrazi za Mnom, Njegovim Bogom i Ocem od vječnosti, Njegova ljubav Me prisilila u Njega neprestano utjecati, i na taj način se moglo ostvariti sjedinjenje između čovjeka i Boga, to jest, ‘Božja ljudska manifestacija/očitovanje’ je moglo proslijediti u apsolutnom zakonskom redu. Jer Ja nikad ne bi mogao odabrati utjelovljenje u ljudskoj čauri koja nije bila čista ljubav budući se Ja Osobno ne mogu sjediniti sa nečim nečistim.... A kroz patnju čovjeka Isusa je svaka nezrela supstanca postala produhovljena.... i istovremeno je cijelo čovječanstvo bilo oslobođeno od krivnje grijeha pošto je jedno ljudsko biće Sebe žrtvovalo iz ljubavi namjesto Njegovih bližnjih ljudskih bića.

Čovjek Isus je Mene Osobno proslavio kroz Svoju smrt, i Ja Sam proslavio Njega (Ivan 12:28) time što Sam Ga odabrao kao vječno vidljivu izvanjsku pojavu za Sebe [[= u smislu, ‘kao Svoje lice’]].... time što Sam u Njemu postao vidljivo Božanstvo za sva Moja stvorena bića koja su sebe učinila dostojnima ‘Promatranja Boga’. Sve dok živite na Zemlji vi zauvijek možete vizualizirati Moju beskonačnu ljubav koja vam je pomogla da se kroz čin Spasenja oslobodite.... ali vi ćete jedino razumjeti potpunu dubinu ovog djela milosrđa kada sami uđete u kraljevstvo onostranog, kada vas svjetlo realizacije opet prožme kao što je to činilo u početku.... Onda također i vi sami možete sudjelovati, vi ćete ga doživjeti kao stvarnost i jedino onda ćete razumjeti Moju beskonačnu ljubav koja je napravila sve što je bilo potrebno napraviti da bi povratila svoju djecu koja su jednom zalutala uslijed ogromnog grijeha otpadništva od Mene.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Venerdì Santo

Pensate sempre soltanto al Mio infinito Amore per voi che Mi ha mosso a compiere per voi l’Opera di Redenzione. Ciò che l’Uomo Gesù ha vissuto e sopportato sulla Terra, lo ha fatto per Amore per i prossimi che Egli sapeva nella più grande miseria spirituale. Egli aveva già conoscenza come Uomo della grande colpa di peccato degli uomini e dell’assenza di speranza di divenire liberi da questa senza aiuto. Questa conoscenza era la conseguenza della Sua Vita d’Amore e per questo aveva Compassione dell’umanità e uiI la voleva aiutare. Contemporaneamente Egli però riconosceva anche la conseguenza del Suo Amore, che aveva da compiere una Missione, che Io Stesso Lo avevo inviato sulla Terra, affinché Egli Mi servisse da Involucro e quindi Io Stesso ho potuto compiere in Lui l’Opera di Redenzione per eliminare quella grande colpa di peccato. E secondo questa Missione si è compiuto il Suo Cammino terreno: una via d’incommensurabili miserie e sofferenze, che prima Lo avevano dovuto fare maturare e già la permanenza in mezzo agli uomini hanno preparato la Sua Anima. Perché la Sua Anima proveniva dal Regno di Luce giù nella tenebra. Ma l’Involucro terreno che celava l’Anima, doveva prima essere purificato mediante continue lotte contro le brame e passioni che le erano attaccate, per essere ora un Vaso d’Accoglienza degno per Me Stesso, Che Io ora colmavo totalmente e Sono divenuto Uno con Lui. Ed ora cominciava la sua vera Missione: di portare la Luce agli uomini, di annunciare loro la Verità, di predicare l’Evangelo dell’Amore e mostrare loro quindi la via e viverla d’esempio, che anche loro la devono percorrere, se dopo la loro morte vogliono entrare nel Regno di Luce e della Beatitudine – per poi in ultimo concludere la Sua via terrena con un’Opera di Misericordia ineguagliabile: con la Sua più amara via di sofferenza e della morte più dolorosa sulla Croce in Sacrificio per la colpa di peccato dell’umanità. E questa Missione l’ha ben compiuta un Uomo, ma Io Stesso Ero in quest’Uomo, Io Stesso come l’eterno Amore ho compiuto l’Opera di Redenzione, perché soltanto l’Amore era capace d’un tale Sacrificio, soltanto l’Amore poteva sopportare i tormenti della via della Croce e soltanto l’Amore poteva fornire la Forza per resistere pazientemente nella pienissima Consapevolezza fino alla Sua morte. Ed anche se l’Uomo Gesù sulla Croce ha esclamato le Parole: “Mio Dio, Mio Dio, perché Mi hai abbandonato”, quest’esclamazione era comunque soltanto una Confessione del fatto che la Divinità in Lui non Lo spingeva alla Sua Azione, ma che l’Uomo Gesù ha portato nella totale libera volontà il Sacrificio per i Suoi prossimi, che l’Amore in Sé Lo ha indotto all’esecuzione, ma che non Lo ha reso non libero nel Suo Pensare ed Agire. L’Uomo Gesù ha preso tutto il peso del peccato dell’umanità sulle Sue Spalle ed è andato con questo sulla Croce – nessuno di voi uomini può afferrare questa espressione in tutta la sua profondità. E’ vero che Io Stesso ho compiuto l’Opera di Misericordia, perché anche l’Uomo Gesù non sarebbe stato in grado, senza Amore, di prendere su di Sé questa misura di Sofferenze e Tormenti. Ma d’altra parte la “Divinità” non poteva soffrire e per questo la misura di dolori e sofferenze la doveva sopportare un’Anima capace di soffrire, un Uomo, il Cui Corpo era sensibile al dolore ed il Quale espiava in certo qual modo ciò che ha fatto divenire colpevole l’intera umanità davanti a Dio. E anche Quest’Anima ha sofferto indescrivibilmente, perché proveniva dal Regno di Luce e già la tenebra sulla Terra significava per Lei un indescrivibile tormento. L’Uomo Gesù Era “Mio Figlio” nel Quale Io avevo grande Compiacenza – Egli era rivolto a Me con tutti i Suoi Sensi, con tutto il Suo Amore. Egli Si è piegato in mezzo all’umanità peccaminosa e la Sua Anima Mi cercava inesorabilmente, il Suo Dio e Padre dall’Eternità, il Suo Amore Mi ha costretto ad un continuo Affluire in Lui e così poteva avere luogo l’Unificazione di Uomo e Dio oppure: il “Divenire Uomo di Dio” poteva svolgersi nel totale Ordine di Legge. Perché mai avrei potuto sceglierMi un involucro umano come dimora, che non fosse stato puro Amore, perché Io Stesso non avrei potuto unirMi con qualcosa di impuro. Ed ogni sostanza immatura veniva spiritualizzata mediante la via di sofferenza dell’Uomo Gesù, e contemporaneamente veniva tolta la colpa di peccato per l’intera umanità, perché l’Uno Si è sacrificato per Amore per i Suoi prossimi. L’Uomo Gesù ha magnificato con la Sua morte Me Stesso ed Io ho magnificato Lui, mentre ho eletto Lui come Involucro visibile per Me Stesso per l’eterno – mentre Io Stesso Sono diventato in Lui la Divinità visibile per tutti i Miei esseri creati, che si rendono degni per la “Contemplazione di Dio”. Finché rimanete sulla Terra, potete sempre tenere davanti agli occhi soltanto il Mio infinito Amore che vi ha aiutato alla liberazione mediante l’Opera di Redenzione. Ma potete comprendere questo Atto di Misericordia nella sua totale profondità soltanto quando voi stessi sarete entrati nel Regno di Luce, quando la Luce della conoscenza vi irradia di nuovo come un tempo. Allora anche voi stessi potete partecipare, voi stessi sperimenterete come presente e solo ora comprenderete il Mio infinito Amore, che ha fatto tutto per riconquistare i Suoi figli che un tempo ha perduto a causa di quella grande colpa della caduta da Me.

Amen

Translator
Translated by: Ingrid Wunderlich