Istinski Kršćanin mora također živjeti u skladu sa svojim vjerovanjem, to jest, on mora slijediti Isusa Krista, Koji je ilustrirao (primjerom ukazao) ljudima pravi(lan) način života na Zemlji i prema tome od njega se zahtjeva vjera u Njegov čin Spasenja kako bi od strane Njega bio priznat kao Kršćanin. Kršćanska doktrina se mora slijediti iz srca, pošto Krist od ljudi zahtjeva ljubav, ljubav kojoj nedostaje vlastitog (sebičnog) interesa i time ima iskupljujući efekt, ljubav koja je voljna napraviti žrtve, ljubav koju je Isus Krist demonstrirao kroz Svoju smrt na križu. Stoga, biti istinskim Kršćaninom znači oblikovati svoju unutarnju pririodu u ljubav po vjeri u Isusa Krista, jer ljudsko biće nije sposobno za ovu promjenu karaktera bez vjere u Njega. On doista može vjerovati u Njega, a ipak ne živjeti u ljubavi.... U tom slučaju, međutim, to je samo konvencionalna vjera, intelektualna vjera, koja itekako može imati pouzdanje u postojanje Isusa, čovjeka, i možda čak Njegovo raspeće, ali koja nema ideju o značenju žrtve koju je čovjek Isus napravio umjesto svojih bližnjih ljudskih bića. Jer razumijevanje ovog mu dolazi jedino kada prakticira ljubav, pošto će mu jedino onda njegov duh dati pravo razumijevanje kroz njegovo srce.... Iz tog razloga ‘biti Kršćaninom’ prije svega znači živjeti život ljubavi, onda će ljudsko biće također svjedočiti o Isusu Kristu kao Iskupitelju svijeta. Međutim, čovjek kome nedostaje nesebične ljubavi neće nikad biti Kršćaninom, čak ako sebe kao takvog proglasi pred svijetom.... Jer koncept Kršćanstva nije pitanje vjerovanja kako je Isus postojao, stvar je u tome da čovjek živi kako je Isus Krist živio na Zemlji kako bi sebe sa pravom mogao zvati Kršćaninom (Matej 10:38). Zbog toga na ovom svijetu više nema istinskog Kršćanstva, usprkos crkvama i doktrinama, jer duh Isusa Krista nedostaje. Ljudi su neiskupljeni pošto Isus Krist više ne može biti djelotvoran gdje ljubav ne postoji.... A ljubav se u potpunosti ohladila među ljudima.... Bilo siromašni ili bogati, bilo uzvišeni ili prizemni (= visokim ili niskim položajima), svima njima nedostaje ljubavi, najvažnijeg aspekta Kršćanstva....
Ljudi više ne koriste Isusov čin Spasenja; oni stoje izvan kruga onih namjesto kojih je umro Isus Krist. Oni zasigurno vide križ pošto ne mogu negirati Isusa Krista, čovjeka, i Njegovo raspeće, ali to im je postalo u potpunosti nevažno, oni samo govore riječi bez značenja i snage, pošto jedino ljubav otkriva razumijevanje na prvom mjestu ali ljubav je nestala/umrla. Za takve ljude je Isus Krist uzalud umro na križu a ipak oni sebe nazivaju Kršćanima.... Ni jedan od njih ne shvaća značenje, ni jedan od njih ne ulaže trud da bi postao istinski Kršćanin, i mnogi ljudi sa prezirom gledaju dolje na one koji su, u njihovim očima bezbožnici ili nevjernici pošto nisu dio službene crkve ili zajednice.... A svi ovi će jednog dana imati strašno buđenje ako sa ove zemlje odu u neiskupljenom stanju i od njih se zahtjeva predati (ob)račun njihova načina života, ako je njihov stupanj ljubavi tako nizak da ne emitira nikakvu zraku svjetla pri ulasku u kraljevstvo onostranog.... Onda će najprije morati tražiti Iskupitelja čovječanstva ali će Ga teško pronaći, pošto će im nedostajati ispravna vjera u Njega a ipak, bez nje oni nikad neće biti u stanju postati sretni.... Oh, samo kada bi vi ljudska bića znali što gubite (= čega se odričete) na ovoj Zemlji zbog vašeg mlakog stava prema najvažnijim stvarima.... ako bi samo znali kako ćete to gorko zažaliti jednog dana.... Vi nikad nećete biti u stanju postati blaženo sretni bez ljubavi.... Vi morate putovati vašim putem na Zemlji kao istinski Kršćani, morate slijediti Njega, to jest, vršiti Njegove zapovijedi, jedino onda će vaša vjera u Njega biti živ(uć)a, jedino onda ćete Isusa Krista ispovijediti pred svijetom.... Jedino onda ćete Ga braniti/zastupati i, pošto ste Njime iskupljeni, također biti u stanju pružiti vašim bližnjima ispravno objašnjenje u svezi činjenice da, i zašto, On treba biti priznat, u svezi činjenice da, i zašto, vječni život nije moguć bez iskupljenja kroz Isusa Krista i da će jedino ispravan način života u duhu Isusa Krista biti cijenjen pred Bogom a ne izvanjski prikazano Kršćanstvo koje, u svoj istini, uopće i nije Kršćanstvo....
Amen
TranslatorUn cristiano creyente tiene que vivir según su creencia, es decir en la sucesión de Jesucristo, Aquel que ha vivido una vida terrestre ejemplar para los hombres y entonces pide la fe en Su obra de redención para poder ser reconocido como cristiano por Él. La doctrina cristiana tiene que ser vivida desde el corazón, porque el amor es que lo pide Cristo de los hombres, un amor que es desinteresada y que sirve como redentora, un amor que está preparada a dar sacrificios, un amor como lo ha aprobado Jesús a los hombres por su muerte en la cruz. Ser un cristiano auténtico significa transformar su ser interno al amor con la fe en Jesucristo, porque sin la creencia en Él, el hombre no es capaz de realizar esa transformación del ser. Si que puede creer en Él, pero a pesar de no actuar con amor.... Entonces solo es una creencia formal, una fe de la razón que deja valer la existencia del hombre Jesús y quizás también a Su muerte en la cruz, pero que no sabe nada de la importancia del sacrificio que ha realizado el hombre Jesús por los semejantes. Porque el entendimiento sobre esto entiende en el momento en el cual practica el amor, porque entonces su espíritu le abre a través del corazón el entendimiento para esto.... Por esto significa “ser cristiano” vivir primeramente el amor, y entonces el hombre profesa a Jesucristo como redentor del mundo. Un hombre sin amor desinteresado nunca es un crisitano, aunque se declara como tal ante el mundo.... Porque con el término cristianismo ya no no se trata más de la creencia en la existencia de Jesús, sino que el hombre vive como Jesucristo ha vivido en la tierra para poder llevar el nombre cristiano con autenticidad. Es la razón por la cual casi ya no existe un cristianismo correcto en el mundo, a pesar de la iglesias y de doctrinas de fe, porque el espíritu de Cristo falta. Los hombres no están salvados, porque Jesucristo ya no puede trabajar donde el amor no existe.... Y el amor se ha enfriado casi por completo entre los hombres.... Da igual si son pobres o ricos, si están elevados o muy bajos, a todos falta lo más importante del cristianismo, el amor.... La obra de redención de Jesús ya no se aprovecha por el hombre, están fuera de aquellos por los cuales ha muerto Jesucristo; si que ven a la cruz, porque no pueden negar a Jesucristo como hombre y Su muerte en la cruz. Pero ya no conlleva ninguna importancia, solo son palabras vacías sin sentido y fuerza, porque el amor incluye el entendimiento, pero el amor ha muerto. Para esta gente Jesus ha muerto en la cruz en vano, pero a pesar se llaman cristianos.... Ninguno de ellos se aclaran la importancia, ninguno de ellos se esfuerzan a ser un cristiano auténtico, y muchos cristianos miran desdeñosos abajo a los hombres que en sus ojos son paganos e incrédulos, porque no son parte de iglesias oficiales o colectivos.... Y para todos un día va a ser un despertar terrible cuando salen del mundo sin ser salvados y cuando tienen que rendir cuentas sobre su estilo de vida, cuando el grado del amor es tan bajo que no hay brillo de la luz que le acompaña durante su entrada al reino del más allá.... Entonces tienen que buscar al redentor de la humanidad y difícilmente le van a encontrar, porque no han tenido una fe auténtica en Él, sin Aquel nunca podrán ser benditos.... Si supieran los hombres lo que se están jugando en esta tierra por su voluntad débil frente a las cosas más importantes.... si supieran que lo van a arrepentirse amargamente.... Sin amor nunca podéis ser benditos.... tenéis que emprender vuestro camino en la tierra como cristianos auténticos, tenéis que seguir a Él, es decir aceptar a Sus mandamientos, y entonces vuestra creencia en Él será más viva, porque entonces vais a reconocer a Jesucristo ante el mundo.... (5 de diciembre 1952) Vais a defenderlo y poder dar explicación frente los semejantes como salvados por Él, la razón por la cual una vida eterna no es posible sin el reconocimiento de Jesucristo y de que ante Dios solo vale una vida auténtica en el espíritu de Jesus, pero no un cristianismo ostentado afuera que de verdad no es un cristianismo....
amén
Translator