Compare proclamation with translation

Other translations:

„MNOGO JE POZVANIH, MALO IZABRANIH....“

Ubrojite se među Moje učenike, koje Ja obrazujem za njihovu posljednju aktivnost na ovoj Zemlji. Ja iznova izabirem ratnike, Ja izabirem Moje učenike, kojima Ja mogu objaviti Moje Evanđelje, da ga oni iznesu u svijet. Vrijeme Kraja je započelo, dolazi vrijeme žetve, i treba biti obavljeno još mnogo posla, kojeg Ja dodjeljujem (nalažem) Mojim učenicima, onima koji Me slijede i dopuštaju biti podučenima od Mene u slobodnoj volji. Ovi učenici vremena Kraja imaju istu Misiju kao i Moji prvi učenici, koje Sam Ja Sebi Sam izabrao, prema njihovoj unutarnjoj kvaliteti, odnosno, koje Sam Ja prepoznao voljnima i sposobnima, i kojima Sam Ja stoga mogao poslati Svoj Duh, koji ih je dalje podučavao, kada Ja više nisam hodao ovom Zemljom. Svaki čovjek je sposoban ljubiti, no da li je on voljan ljubiti, to odlučuje on sam. Sposobnost da ljubi je Moj dar, voljnost da ljubi je njegova zasluga.... I tako su mnogi pozvani, no samo malobrojni izabrani.... Ove Moje Riječi treba tako razumjeti, kako Sam ih Ja objasnio, da svi ljudi mogu, ako oni samo žele, ali da su voljni također i izabrani, koje Ja obasipam darovima. Moje Riječi ne trebaju značiti ništa drugo, a nikada to da Ja samo nekolicini dodjeljujem milost da pripadaju Mojima, dok drugima Ja nju uskraćujem. Svi ljudi su pozvani, ali ne i đavolje sluge, jer, budući Sam Ja svakome dao sposobnost da unaprijedi Ljubav u sebi, također se svatko može i oblikovati u posudu za primanje Duha, pa je dakle on onda također i izabran, no ovo oblikovanje njegove duše je djelo njegove slobodne volje. A, ako on ne koristi svoju sposobnost da ljubi, njegova se duša neće nikada promijeniti, i on neće nikada biti sposoban da bude posuda za primanje Duha. Onda on zasigurno pripada pozvanima, ali ne izabranima, onda nije odlučujuća Moja volja, nego jedino njegova, onda on nije Moj učenik, jer Me ne slijedi i na kraju vremena neće biti sposoban za rad. Što biste vi ljudi mogli ostvariti, ako biste ispravno koristili vaše sposobnosti.... Moji prvi učenici su bili puni Duha kada su izašli u svijet, oni su svi razvili njihovu sposobnost da ljube, svi su Mi bili predani, i u svemu su slijedili Moju volju, a Ja Sam ih izabrao, dodijelio Sam im njihovu aktivnost, poslao Sam ih u svijet, tako da su oni trebali dati nauk od onoga što su dijelom primili od Mene na Zemlji, a dijelom im je bilo preneseno od Mojega Duha. I oni su obavljali Moj zadatak i podučavali.... oni su nosili ljudima Čistu Istinu, jer je njihovo čisto biće, voljno ljubiti, sprječavalo svako pogrešno razumijevanje i obmanjujuće tumačenje. I dok god su oni sami govorili, Moje je učenje bilo čisto i neizobličeno. Ali, ono nije takvo ostalo, jer su ljudi koji su došli nakon njih, a u kojima Moj Duh još nije mogao djelovati, sebi prisvojili istu službu podučavanja, i čisto je učenje bilo izobličeno.... Učenici vremena Kraja su iznova izabrani od Mene, i srazmjerno njihovoj voljnosti da ljube, nositelji (su) Čiste Istine. Oni također moraju ljudima predati neizobličenu Istinu, i stoga trebaju biti prosvijetljeni Mojim Duhom, žele li oni obavljati njihovu učiteljsku službu na blagoslov ljudi. Voljnost da ljube čini ih prikladnim učenicima, dok im sposobnost da ljube još ne jamči podobnost (upotrebljivost) za službu podučavanja. Da bi mogli podučavati, oni najprije moraju nazvati vlastitim jedno znanje; prenošenje ovoga znanja je međutim posljedica života u Ljubavi, bez prisile. Svi vi ste pozvani, ali tko se oblikuje tako da ga Ja mogu izabrati, da Ja mogu na njega izliti Mojega Duha, koji jamči najčišću Istinu? Ali, Ja blagoslivljam Moje učenike vremena Kraja, jer s njima Ja prebivam jedino u Duhu, dok Sam Mojim prvim učenicima stalno bio u njihovoj blizini, dok Sam Ja njima stalno bio prisutan, i posljedično je njima moralo biti lakše vjerovati u Mene, nego učenicima vremena Kraja, koji u sebi moraju probuditi i povećavati vjeru u Mene, i kojima je zato daleko teže vjerovati i prihvatiti svaku Riječ kao Istinu. Ali, Ja ću uvijek stajati uz njih, iako ne fizički; ali u Duhu Ja stalno boravim s njima sve do Kraja, budući Sam ih Ja Osobno izabrao, jer Sam ih Ja prepoznao, i od vječnosti znam o njihovoj voljnosti da ljube.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

"Viele sind berufen, wenige auserwählt...."

Lasset euch zu Meinen Jüngern zählen, die Ich ausbilde für ihre letzte Tätigkeit auf dieser Erde. Wieder erwähle Ich Mir Streiter, Ich erwähle Mir Jünger, denen Ich Mein Evangelium verkünden kann, damit sie es hinaustragen in die Welt. Es ist die Endzeit angebrochen, es kommt die Zeit der Ernte, und es soll noch viel Arbeit geleistet werden, die Ich Meinen Jüngern auftrage, denen, die Mir nachfolgen und sich von Mir belehren lassen im freien Willen. Diese Jünger der Endzeit haben die gleiche Mission wie Meine ersten Jünger, die Ich Mir Selbst ausgesucht habe nach ihrem inneren Wert, d.h., die Ich als liebewillig und liebefähig erkannte und denen Ich daher auch Meinen Geist senden konnte, der sie weiter belehrte, als Ich nicht mehr auf dieser Erde wandelte. Liebefähig ist jeder Mensch, doch ob er liebewillig ist, das bestimmt er selbst. Die Liebefähigkeit ist Meine Gabe, die Liebewilligkeit ist sein Verdienst.... Und also sind viele berufen, doch wenige nur auserwählt.... Diese Meine Worte sind so zu verstehen, wie Ich sie erklärt habe, daß alle Menschen können, wenn sie nur wollen, daß aber die Willigen auch die Auserwählten sind, die Ich mit Gnaden überschütte. Nichts anderes sollen Meine Worte bedeuten, und niemals das, daß Ich nur einigen wenigen die Gnade gewähre, zu den Meinen zu gehören, während Ich sie den anderen verwehre. Alle Menschen sind berufen, nur nicht des Teufels Diener, denn da Ich jedem die Fähigkeit gab, die Liebe in sich zur Entfaltung zu bringen, kann auch ein jeder sich zum Aufnahmegefäß des Geistes gestalten, und also ist er auch dann auserwählt, doch diese Gestaltung seiner Seele ist Werk des freien Willens. Und so er seine Liebefähigkeit nicht nützet, wird seine Seele sich niemals wandeln und zum Aufnahmegefäß des Geistes geeignet sein. Dann gehört er wohl zu den Berufenen, nicht aber zu den Auserwählten, dann ist nicht Mein Wille, sondern allein sein Wille bestimmend, dann ist er kein Jünger von Mir, er folgt Mir nicht nach und ist zur Arbeit am Ende der Zeit nicht geeignet. Was könntet ihr Menschen vollbringen, so ihr eure Fähigkeiten recht nützen würdet.... Meine ersten Jünger waren voll des Geistes, als sie hinauszogen in die Welt, sie alle brachten ihre Liebefähigkeit zur Entfaltung, sie alle waren Mir ergeben und befolgten in allem Meinen Willen, und Ich wählte sie aus, Ich wies ihnen ihre Tätigkeit zu, Ich sandte sie hinaus in die Welt, auf daß sie Kunde geben sollten von dem, was sie teils von Mir auf Erden empfangen, teils von Meinem Geist vermittelt bekommen hatten. Und sie führten Meinen Auftrag aus und lehrten.... sie brachten den Menschen die reine Wahrheit, denn ihr lauteres, liebewilliges Wesen verhinderte jede falsche Auffassung und irrige Auslegung. Und solange sie selbst redeten war Meine Lehre rein und unverbildet. Doch sie blieb es nicht, denn Menschen, die nach ihnen kamen und in denen Mein Geist noch nicht wirken konnte, maßten sich das gleiche Lehramt zu, und die reine Lehre wurde verunstaltet.... Die Jünger der Endzeit sind wieder von Mir auserwählt und ihrer Liebewilligkeit entsprechend Träger der reinen Wahrheit. Auch sie sollen den Menschen die unverbildete Wahrheit weitergeben und müssen daher von Meinem Geist erleuchtet sein, wollen sie ihr Lehramt ausführen zum Segen der Menschen. Die Liebewilligkeit macht sie zu tauglichen Jüngern, während die Liebefähigkeit noch nicht die Tauglichkeit zum Lehramt garantiert. Um lehren zu können, müssen sie erst ein Wissen ihr eigen nennen; das Übermitteln dieses Wissens aber ist Folge eines Liebelebens ohne Zwang. Berufen seid ihr alle, doch wer gestaltet sich so, daß Ich ihn erwählen kann, daß Ich Meinen Geist über ihn ausgießen kann, der reinste Wahrheit verbürgt? Meine Jünger der Endzeit aber segne Ich, denn bei ihnen weile Ich nur im Geist, während Meine ersten Jünger Mich ständig in ihrer Nähe hatten, während Ich ihnen ständig gegenwärtig war und es ihnen folglich leichter fallen mußte, an Mich zu glauben, als den Jüngern der Endzeit, die in sich den Glauben an Mich erwecken und wachsen lassen müssen und die es daher weit schwerer haben, zu glauben und jedes Wort als Wahrheit anzunehmen. Ihnen werde Ich jedoch ständig zur Seite stehen, wenn auch nicht körperlich; doch im Geist weile Ich ständig bei ihnen bis an das Ende, denn Ich Selbst habe sie erwählet, weil Ich sie erkannt habe und um ihre Liebewilligkeit weiß seit Ewigkeit....

Amen

Translator
This is an original publication by Bertha Dudde