• Back

ŠTO JE VJERA?....

Ljudsko biće treba postati blaženo kroz njegovu vjeru.... Ali što je vjera? Kada ljudsko biće može sa pravom tvrditi da on vjeruje? Ako su mu duhovne doktrine predstavljene on nikada neće biti sposoban zahtjevati ili proizvesti za njih dokaz, jer duhovne stvari su iznad njegove razumske aktivnosti i ne mogu nikada biti potvrđene. Otud ljudsko biće, ako vjeruje, mora smatrati da je nešto istinito što ne može biti dokazano. A ipak, ako on želi postati blažen, više se od njega očekuje od slijepe vjere, koja se sastoji od činjenice da se ljudsko biće neće sporiti protiv toga, da on time naizgled prihvaća doktrine koje su mu ponuđene.... Od njega se zahjeva da on to izvanjski bezrezervno potvrdi, da prihvati učenje budući je izvanjski u njega uvjeren čak i bez dokaza. Ovo unutarnje uvjerenje će, međutim, uvijek biti proizvod mentalne aktivnosti, formiranje jednog mišljenja u svezi onog što se od njega očekuje vjerovati. I ovo formiranje mišljenja mora biti inicirano od strane njega bez izvanjske prisile, doktrina mora, tako reći, njega držati zaokupljenim, on mora uzeti u obzir pluseve i minuse, sve dok konačno nije došao do stajališta, ali onda će ga on također biti u stanju poduprijeti ako se od njega zahtijeva izjava. O religijskoj doktrini se treba temeljno porazmisliti prije nego može postati stvarno mentalno znanje, inače se može govoriti o ništa nego slijepoj vjeri, koja je pred Bogom kompletno beskorisna. Rezultat njegova promišljanja zavisi o njegovoj volji za Istinu i njegovoj žudnji za Bogom, koja ga nesvjesno također nagoni u akcije Ljubavi. Bog doista neće ostaviti u pogrešci [[(zabludi)]] ozbiljnog tragatelja za Istinom ako on kroz njegovo vladanje u životu sebe učini dostojnim primanja Istine. Međutim, pošto je pogreška raširena cijelim svijetom, pošto princ laži [[(Ivan 8:44)]] pokušava rasprostrijeti tamu svugdje i želio bi utrnuti svo svjetlo, razumljivo je da je pogrešno vjerovanje bilo ustanovljeno među ljudskom rasom, budući Bog poštuje slobodnu volju svakog bića i čak je Njegova sveta Riječ, koja jamči najčišću Istinu, ostavljena na milost i nemilost ljudske slobodne volje; posljedično, mora također biti ostavljeno volji ljudskog bića da vjeruje ili ne vjeruje, ako on pomno ispita pojedinačne doktrine i formira o njima mišljenje....

Ali kako bi bio uvjeren u potonje prijeko je potrebno da ih on pomno ispita, tj. on mora o njima promišljati, i ako je njegova žudnja ozbiljna i on ispuni uvjete koje je Bog postavio kako bi podario duhovno znanje on će postati rastuće razumski prosvjetljen, i za njega će biti jasno i vjerojatno što njegovo srce potvrđuje. I onda on može također reći uvjerljivo i bez dokaza: Ja vjerujem.... Kako drugačije bi bilo moguće prepoznati obmanjujuće učenje, i kako bi Bog mogao zahtijevati odgovornost od ljudi ako bi bila Njegova volja da ljudi trebaju isključiti mentalnu aktivnost i nadomjestiti ju sa bezuvjetnom slijepom vjerom? U tom slučaju ljudi ne bi bili odgovorni osim nekolicine koji pokušavaju raširiti ovo učenje i žele spriječiti svako protivljenje tako što zahijevaju slijepu vjeru. Ipak ovo nije Božja volja, naposlijetku, psihološki rad jedino započinje nakon mentalne aktivnosti koja, u ranijem slučaju, obično ostaje zanemarena. Jedino mentalna aktivnost uspostavlja vezu sa duhovnim kraljevstvom, onda će svjetlosna bića biti sposobna stupiti u akciju i započeti njihov stvaran rad poučavanja, ovo je, međutim, nemoguće ako ljudsko biće vjeruje naslijepo. I on će sa sigurnošću doći do zadovoljavajućeg zaključka ako je ozbiljan po pitanju istinskog znanja, po pitanju njegova mišljenja o Bogu i njegove duše. Jer Bog neće ostaviti u tami one koji traže svjetlo, i osoba će uvijek pronaći mentalni zaključak zadovoljavajućim ako ga je stekao nakon vjerne molitve Bogu Koji ga jedini može prosvjetliti s obzirom na to da li ili ne on razmišlja ispravno. Ako vjerujete u Boga Ljubavi, mudrosti i svemoći onda će to biti sasvim dovoljno za steći uvjerenu vjeru kroz učenja koja su potekla iz Boga baš kao i za prepoznati ljudske dodatke i do koje mjere se oni podudaraju sa Istinom. Jer Bog, vječna Istina, će uvijek pomoći osobi da ispravi njegovo razmišljanje, On će mu dati moć prosudbe samo ako je voljan prepoznati što je ispravno i braniti ono što prepoznaje kao Istinu pred njegovim bližnjim ljudskim bićima.... jer Božja je volja da Istina mora biti raširena, budući jedino Istina vodi do uspona i blažene sreće.

AMEN

What is faith?....

The human being shall become blessed through his faith.... But what is faith? When can a human being rightly claim that he believes? If spiritual doctrines are presented to him he will never be able to demand or produce the evidence for them, for spiritual matters are beyond his intellectual activity and can never be verified. Hence the human being, if he believes, must deem something to be true which cannot be proven. And yet, if he wants to become blessed, more is expected of him than blind faith, which consists of the fact that the human being will not argue against it, that he thus seemingly accepts the doctrines he is offered.... It is demanded of him that he unreservedly affirms it inwardly, that he accepts a teaching because he is inwardly convinced of it even without proof. This inner conviction, however, will always be the product of mental activity, the forming of an opinion about that which he is expected to believe. And this forming of opinion must be initiated by him without external coercion, a doctrine must, in a manner of speaking, keep him occupied, he must consider the pros and cons, until he has finally reached a point of view, but then he will also be able to uphold it if a statement is requested of him. The religious doctrine needs to be thought through before it can become actual mental knowledge, otherwise one has to speak of mere blind faith, which is completely worthless before God. The result of his deliberation depends on his will for truth and his desire for God, which unconsciously also impels him into action of love. God will truly not leave a serious seeker of truth in error if through his conduct in life he makes himself worthy of receiving the truth. However, since error is spread all over the world, since the prince of lies tries to spread darkness everywhere and would like to extinguish all light, it is understandable that erroneous belief has become established among the human race, since God respects every person’s free will and even His sacred Word, which guarantees purest truth, is at the mercy of people’s free will; consequently, it must also be left up to the human being’s will to believe or not to believe, if he scrutinises the individual doctrines and forms an opinion about them....

But in order to be convinced of the latter it is imperative that he scrutinises them, i.e., he must spend thought on them, and if his desire is serious and he fulfils the conditions set by God in order to bestow spiritual knowledge he will become intellectually enlightened, and it will be clear and plausible to him what his heart affirms. And then he can also convincingly say without proof: I believe.... How else would it be possible to recognise misguided teaching, and how could God demand accountability from people if it were His will that people should exclude mental activity and replace it with unconditional blind faith? In that case people would not be responsible apart from the few who try to spread this teaching and want to prevent all opposition by demanding blind faith. Yet this is not God’s will, after all, the psychological work only starts after the mental activity which, in the former case, usually remains ignored. Only mental activity establishes the connection with the spiritual kingdom, then the beings of light will be able to step into action and start their actual work of teaching, this, however, is impossible if the human being believes blindly. And he will assuredly come to a satisfactory conclusion if he is serious regarding the true knowledge, regarding his opinion about God and about his soul. For God will not leave those in darkness who seek the light, and a person will always find the mental conclusion satisfactory if he gained it after faithful prayer to God Who alone can enlighten him as to whether and when he thinks correctly. If you believe in a God of love, wisdom and omnipotence then it will fully suffice to gain a convinced faith through teachings which originated from God as well as to recognise human additions and to what extent they correspond to the truth. For God, the eternal Truth, will always help the person and straighten his thinking, He will give him power of judgment if only he is willing to recognise what is right and to stand up for what he recognises as truth towards his fellow human beings.... for it is God’s will that the truth shall be spread, because only truth leads to ascent and blissful happiness....

Amen