Odluka volje čovjeka mora nastupiti sama od sebe, odnosno, volja čovjeka ne može biti usmjeravana niti od strane dobrih, niti od zlih sila, nego jedino može biti pod utjecajem obaju strana, kako bi se odlučila za jedan smjer. I zato prenošenje Božje Riječi, Kristovog učenja, uvijek treba smatrati jedino utjecajem na čovjeka, budući odluka leži na njemu samome da ga prihvati ili odbije. I tako svaka crkvena organizacija može uvijek biti smatrana jedino sredstvom da vodi ljudsku volju u ispravnom smjeru; ona međutim nikada ne može polagati pravo da bude cilj ispravnog razmišljanja i htijenja... tako kroz pripadnost nekoj takvoj organizaciji doduše može biti postignut cilj, ali pripadnost nikada nije već dokaz ispravno usmjerene volje, zbog čega se ljudsko nastojanje u svakoj religioznoj organizaciji treba samo odrediti da dade ispravan smjer volji. Jer, čovjek može ispuniti sve zahtjeve koji su mu postavljeni od strane neke crkvene organizacije, ali to može biti obrazovanje i navika, gdje je vlastita volja još isključena. To može biti izvanjsko slijeđenje Kristovog učenja, ispunjavanje dužnosti kojima nedostaje duboka Ljubav, iako će one iz poslušnosti naspram crkve biti izvršene. Ispravna odluka volje zahtijeva misaono uranjanje u duhovna pitanja, i tek onda svjesno zauzimanje stava o tome. Slijepa poslušnost, naprotiv, nije nikakva odluka volje, ona je daleko prije isključivanje slobodne volje, i otuda ne može donijeti nikakav duhovni rezultat. I zato su ljudi često prisiljeni na zauzimanje stava, utoliko što su kroz Božju Ljubav dovedeni u sumnju o istinitosti onoga što im je podastrto. Njima je uvijek iznova dovedena blizu Božja Riječ, tako da oni trebaju pronaći proturječja između onoga što je Isus Krist podučavao na Zemlji, i onoga što ponekad zastupa neka crkvena organizacija... tako da ih proturječja navedu na promišljanje, i tako da se aktiviranje volje iskoristi za slobodnu odluku. Jer, vrijeme na Zemlji ne treba proći neiskorišteno, što je pak slučaj kada čovjek ostavi duhovno znanje bez provjere, kada je gurnut u nekom duhovnom pravcu, a on sam ne poduzima ništa da provjeri o njegovoj istinitosti. Kroz pripadnost nekoj crkvenoj organizaciji nitko ne može polagati pravo na bezuvjetno postizanje cilja, njegova volja najprije mora sama postati aktivna, dok se on misaono zaokuplja svime čemu ga se podučava, i opet je od njega zahtijevano... A Božja Riječ će njemu stalno biti putokaz, on će naučiti razlikovati Božji glas od glasa svijeta, on će moći prosuditi Božje djelo i ljudski pridodano djelo, i onda će također ispravno odlučiti, što je njegov zadatak na Zemlji.
AMEN
TranslatorA decisão da vontade do ser humano tem que ser tomada por ele mesmo, ou seja, a vontade do ser humano não pode ser dirigida por forças boas ou más, mas só pode ser influenciada por ambos os lados para decidir em uma direção. E, portanto, a transmissão da Palavra de Deus, do ensinamento de Cristo, só pode ser sempre considerada como uma influência sobre uma pessoa, pois cabe a ela decidir se a aceita ou a rejeita. E assim toda organização eclesiástica só pode ser considerada como um meio de guiar a vontade humana na direção certa; mas nunca pode afirmar ser o objetivo do pensamento correto e da vontade.... Assim, o objectivo pode certamente ser alcançado através da adesão a uma tal organização, mas a adesão nunca é já prova de uma vontade correctamente dirigida, e é por isso que o esforço humano tem de começar em cada comunidade religiosa em si para dar a vontade a direcção certa. Pois o ser humano pode cumprir todos os requisitos que lhe são impostos por uma organização eclesiástica, mas isso pode ser educação e hábito onde a sua própria vontade ainda está desligada. Pode ser uma observância exterior do ensinamento de Cristo, um cumprimento de deveres que carecem de amor profundo, mesmo que sejam realizados por obediência à igreja. Uma decisão correta da vontade exige uma imersão mental em questões espirituais e só então uma opinião consciente sobre elas. A obediência cega, por outro lado, não é uma decisão da vontade, é antes um fechamento do livre arbítrio e, portanto, não pode trazer nenhum sucesso espiritual. E por isso as pessoas são muitas vezes obrigadas a tomar uma posição na medida em que são levadas em dúvida pelo amor de Deus sobre a verdade do que lhes é apresentado. Uma e outra vez a Palavra de Deus é levada até eles para que encontrem contradições entre o que Jesus Cristo ensinou na Terra e o que uma organização eclesiástica por vezes representa.... para que as contradições os estimulem a pensar e assim a actividade da vontade conduza a uma decisão livre. O tempo na Terra não deve passar sem uso, o que, no entanto, é o caso quando uma pessoa deixa o conhecimento espiritual por examinar, quando foi empurrada para uma escola de pensamento e não faz nenhum esforço para examiná-la por sua verdade. Ninguém pode reivindicar a realização incondicional de objectivos por pertencer a uma organização eclesial, a sua vontade deve primeiro ter-se tornado activa ao lidar mentalmente com tudo o que lhe é ensinado e, mais uma vez, exigido a ele..... E a Palavra de Deus será sempre o seu guia, ele aprenderá a distinguir a voz de Deus da voz do mundo, poderá julgar a obra de Deus e o trabalho humano adicional e depois também decidir corretamente, como é a sua tarefa na terra...._>Amém
Translator