Svaka faza duševnog razvoja se javlja samo jednom za vrijeme perioda spasenja čak ako duša i zanemari iskoristiti stanje slobodne volje. U tom slučaju faza razvoja prolazi bez rezultata za dušu i ona mora prihvatiti posljedice ovoga u duhovnom kraljevstvu. Ali potpuno Bogu-protivnom duhu, čiji otpor nije mogao biti slomljen za vrijeme beskonačno dugog zemaljskog razvoja, je ponovno dana mogućnost u novom periodu spasenja; gdje on može, utjelovljen u čvrstoj formi, živjeti kroz novu fazu razvoja u iznova započetom zemaljskom periodu. I onda je duhovnim supstancama, koje se u prisilnom stanju moraju ponovno razviti u ljudsku dušu, još jednom dozvoljeno okupirati ljudsko tijelo zbog svog konačnog testa volje. Ova re-inkarnacija se zaista može dogoditi ali proces ima takve ogromne implikacije da ljudima treba biti objašnjen kao nešto izuzetno zastrašujuće, iako je to također jedno djelo Božje milosti u svrhu oslobađanja duha nakon njegovog beskrajno dugog zarobljeništva.
Međutim, ideja da se duša ponovno re-inkarnira na istoj zemlji u svrhu završavanja svoga razvoja je obmanjujuća.... Ako Bog vrati dušu iz duhovnog kraljevstva svjetla na Zemlju to je prosto djelo milosrdnosti/ljubaznosti pošto ova duša treba ispuniti zadatak oslobađanja ograničenog duha na Zemlji.... Otud se jedno već potpuno savršeno/zrelo biće svjetla utjelovljuje na Zemlji da bi duhovno pomoglo drugima dok prividno mora napredovati na putu duhovnog razvoja poput svakog drugog bića. Povratak na Zemlju u svrhu ostvarivanja potpune zrelosti/savršenstva, da bi se ispravilo što je bilo zanemareno u prošlom zemaljskom životu, ne korespondira sa Božjom mudrošću pošto bi to omelo progresivni razvoj; povratak iz duhovnog u tjelesno stanje bi bilo nazadovanje i stoga (na)znak(a) dušine namjere da sebe udalji od Boga, i prema tome ne indicira duhovnu težnju. Oni koji teže ka Bogu uistinu imaju dovoljno mogućnosti u duhovnom kraljevstvu, gdje duh sebe može dokazati i tako sazrijeti i dalje se razviti.
U drugu ruku, visoko razvijena duhovna bića koja još nisu ostvarila stupanj sinovstva Božjeg, mogu postati Božje dijete putem utjelovljenja na Zemlji u svrhu misije, što je uvijek povezano sa izuzetno teškim životnim uvjetima i potrebuje ranije ostvaren poseban stupanj zrelosti u onostranom. Učenje o re-inkarnaciji je učenje koje su izmislili ljudi koje kao takvo korespondira sa njihovim željama i prema tome je opet i iznova branjeno/zaštićeno pošto mnogi ljudi više nisu u stanju ispravno razumjeti istinu od gore i stoga ju mijenjaju da bi se uklopila u njihove želje. Jer njihova žudnja za ovim zemaljskim svijetom je i dalje prejaka i misao da će im biti dozvoljeno vratiti se na Zemlju je umirujuća i utješna. Ali ovo učenje je prepreka za duhovni razvoj ljudskog bića i prema tome će morati biti opet i iznova pobijano/opovrgavano od strane onih koji će širiti čistu istinu.
AMEN
TranslatorCada fase en el desarrollo del espíritu es única en el lapso del periodo de la redención, aunque no se aprovecha el estado de la voluntad libre. Entonces se pasa esa fase del desarrollo sin éxito en lo espiritual y con las consecuencias tiene que cargar en el reino espiritual. Pero al espíritu resistente a Dios que el camino larguísimo en la tierra no ha podido quebrar la resistencia, tendrá de nuevo la posibilidad durante una nueva etapa de creación, un período terrestre que comienza de nuevo, encarnado en una forma dura, donde puede pasar una nueva fase de desarrollo. Y se permite al espíritu de llegar otra vez a la encarnación como humano después del ascenso hacia arriba y de haber pasado los estados de forzamiento, se le permite la última prueba de su voluntad en la estancia del cuerpo humano. Esta reencarnación sí que puede tener lugar, pero es un acontecimiento de una gravedad exorbitante, que se debería imaginarse como lo más terrible para el hombre, aunque es un acto de gracia divina a que el ser espiritual esté liberado después de un tiempo interminable de estar preso. Pero la idea que el alma quiera volver otra vez a la tierra después de haber ya pasado una vez por la tierra con el reto del desarrollo, está equivocada.... Si Dios traspasa un ser luminoso ya apto para el reino de las almas a la tierra, es solo para un acto de ayuda, porque aquel alma tiene una tarea de apoyo en el proceso de redención de un espíritu inmadura en la tierra.... Se encarna entonces un ser luminoso en la tierra, que ya ha conseguido la madurez mental para poder trabajar con bendición en la tierra, aunque aparentemente tiene que pasar el camino como cada otro hombre. Una vuelta con el fin de desarrollarse para volver a aprovechar lo no aprovechado en otra vida, no sería conforme con la sabiduría de Dios, porque el proceso de ascenso estaría interrumpido; la vuelta de un estado espiritual al estado de materia sería un retrocedimiento y una señal de quererse separar de Dios y ninguna señal de moverse espiritualmente hacia delante. Para lo que quiere llegar hacia Dios existen verdaderamente suficientes posibilidades en el reino espiritual, donde el espíritu se puede aprobar y desarrollar hacia arriba. A pesar, seres espiritualmente ya elevados, pero que todavía no han llegado a la filiación divina, pueden llegar a la filiación por la reencarnación en la tierra con la misión de ayuda, pero que está enlazado con circunstancias indecibles difíciles en la vida, pero eso siempre tiene como requisito un estado de madurez determinado en el reino del más allá. Es la doctrina de reencarnación hecha por los deseos del hombre y que se defiende una y otra vez, porque la verdad que se traspasa a la tierra, no se entiende por mucha gente y se cambia como les parezca deseable. Porque el anhelo por este mundo terrenal es todavía demasiado grande, y por esto el pensamiento les consuela y tranquiliza poder volver una vez más a la tierra. Pero para el desarrollo espiritual del hombre esa doctrina es un atascamiento, y por esto se lucha una y otra vez contra esto por aquellos que deben repartir la verdad pura....
Amén
Translator