Beskrajna su vremena vec prošla i beskrajna ce vremena još proci prije nego ce produhovljavanje onoga što je temeljna supstanca Stvaranja biti kompletirano. Ovaj proces je tako nezamislivo naporan i zahtjeva jedno beskonacno dugo vrijeme buduci se inicijalni otpor duhovne supstance ne može nasilno slomiti, nego ga ona mora odluciti predati dobrovoljno, i prema tome joj se ne može uplitati da ubrza proces. Jedino vršenje izuzetno teškog pritiska može oslabiti volju za otporom duhovne supstance, otud gustoca vidljivih tvorevina izgleda da je skoro neuništiva u njihovim inicijalnim stadijima i njihova dezintegracija je jedino moguca opet kroz nasilne dogadaje. Takvi se nasilni dogadaji jedino dogadaju kroz Božju volju kada je duhovna supstanca postala tako popustljiva da ona više ne potrebuje nepodnošljivo stanje ogranicenja. Onda ce Bog popustiti njezina ogranicenja, i prethodno tvrda forma ce se dezintegrirati i preoblikovati sebe u nove izvanske forme, ali one više ne predstavljaju tako bolno stanje za duhovnu supstancu. Svako nasilno slamanje prijašnje krute forme je jedan cin oslobadanja za ogranicenog duha unutra, i istovremeno, medutim, tvorevine koje zakriljuju više zrelu duhovnu supstancu ce takoder postati predmetom promjene. Jer nasilna dezintegracija krute supstance je proces koji se osjeca od strane svih duhovnih bica nadaleko i naširoko. To nije postepeno propadanje nego elementarna erupcija duhovne supstance kojoj je trenutno podarena sloboda od strane Boga i koju ona koristi kako bi rasprsnula ono što ju cini zavezanom. Takve erupcije za sobom vuku znacajne promjene za one tvorevine koje su afektirane od strane uništenja.
Sve duhovne supstance, ukljucujuci one vec dalje razvijene, odlažu njihovu staru formu na ovaj nacin, ujedinjuju se sa drugim oslobodenim duhovnim supstancama i nanovo uzimaju prebivalište u novoj izvanjskoj formi, zavisno o tome da li su ovi duhovi voljni uklopiti se u zadatak služenja. I tako kroz takvu nasilnu dezintegraciju duhovna je supstanca pobudena opet sprovoditi aktivnost služenja, koja predstavlja oslobadanje od njezina prethodnog ogranicenja za duhovnu supstancu. To je zašto svaki nasilni proboj ukljucuje oslobadanje, to jest, daljnji razvoj za duhovne supstance ogranicene u formi, i radosno je pozdravljen od strane nje. To je jedino žalostan dogadaj za duh tijekom posljednje faze razvoja [[(kao ljudsko bice)]], jer to lišava ovog duha ikakva daljnjeg izgleda razvoja na Zemlji i prema tome pokrece užas i stravu ako ono nije iskoristilo svoje posljednje prebivalište u formi dok je za to imalo mogucnost. Ipak takve erupcije su nužne poradi nezrele duhovne supstance koja se ne može osloboditi iz njezine krute forme nikakvim drugim sredstvima. Jer cim ona odluci biti u službi nakon jednog beskonacno dugog vremena protivljenja Bogu, njoj ce od strane Boga takoder biti pružena mogucnost do napraviti.
AMEN
TranslatorDes Éternités se sont passées, et des Éternités passeront encore, avant qu'ait eu lieu la spiritualisation de tout ce qui est substance d’Ur de la Création. Ce processus est inconcevablement fatigant et demande infiniment de temps parce que la résistance initiale du spirituel ne peut pas être cassée violemment, mais celui-ci doit se décider tout seul à y renoncer, et donc il ne peut être accéléré d’aucune manière. Seulement au moyen d'une extraordinaire pression sur le spirituel sa volonté de résistance peut être paralysée, et donc les Créations visibles sont d'une consistance qui, dans leur stade initial semblent presque indestructible et leur dissolution est de nouveau seulement possible par des processus violents. Ces dissolutions violentes ont lieu au travers de la Volonté de Dieu lorsque le spirituel est devenu malléable au point de ne plus avoir besoin d’un état de contrainte insupportable. Alors Dieu détend les chaînes de celui-ci en désagrégeant la forme solide et en la remodelant de nouveau dans de nouvelles formes extérieures qui ne constituent plus pour le spirituel l'état atroce d'avant. Toute violente dissolution d'une précédente forme solide est pour le spirituel lié un acte de libération, mais en même temps de telles Créations sont aussi subordonnées à un changement qui cachera en elle du spirituel déjà plus mûr. Parce qu'une dissolution violente de la substance dure est un processus qui est perceptible pour tout le spirituel dans un très vaste cercle. Ce n’est pas un délabrement progressif, mais une éruption élémentaire de spirituel, auquel Dieu concède pour quelques instants une liberté qu’il exploitera pour casser ce qui le tient lié. De telles éruptions nécessitent des changements violents pour ces Créations qui sont frappées de destruction.
Tout le spirituel, même celui déjà avancé dans le développement, libéré donc de sa vieille forme, s'unit avec du spirituel devenu libre et prend de nouveau séjour dans une nouvelle forme extérieure, selon la volonté du spirituel de s'adapter à une tâche de service. Et ainsi à travers une telle dissolution violente le spirituel est de nouveau poussé à l'exercice d'une activité de service, ce qui signifie un relâchement de sa précédente chaîne. Donc une destruction violente est liée avec une libération, c'est-à-dire avec un développement vers le Haut du spirituel lié dans une forme, et cela est accueilli joyeusement par lui. Seulement pour le spirituel qui se trouve au dernier stade développement c’est un événement douloureux, parce qu'il prive ce spirituel de toute possibilité ultérieure de développement sur la Terre et fait jaillir des frayeurs et de la terreur si celui-ci n'a pas exploité son dernier séjour dans la forme autant que cela était possible. Mais pour le spirituel non mûr de telles éruptions sont nécessaires, sinon il ne peut pas être libéré autrement de sa forme lorsque, après un temps infiniment long, il décide d’abandonner sa résistance contre Dieu en servant, alors Dieu lui en donne la possibilité.
Amen
Translator