Ljudi koji sebe smatraju previše nadmoćnima da bi Boga zazivali za pomoć su najudaljeniji od Boga.... oni nisu sposobni niti vjerovati u predusretljivu i svemoguću Silu niti gledati na molitvu kao na most koji vodi do nebeskog Božanstva.... koji prema tome neće niti uspostaviti vezu i tako su u potpunosti prepušteni sebi ako su suočeni sa poteškoćama koje zemaljska pomoć ne može riješiti. Jer ako čovjek ne može pronaći put do Boga u svojoj nevolji on time demonstrira da i dalje ostaje u očitoj opoziciji prema Bogu, da mu zemaljski život još nije donio viši razvoj, da je on prema tome i dalje u vrlo bijednom stanju ako mora napustiti svoj zemaljski život. On se još nije svjesno potrudio kako bi postigao viši stupanj. A pošto on za njega ne zamoljeva u molitvi, njemu također nedostaje snage da bi to učinio. A ipak, čak i ovi ljudi bi trebali osjetiti blagoslov molitve, jer biti će u stanju otkriti perceptibilno smekšavanje svoje prirode čim njihov bližnji moli u njegovo ime. Zauzimanje/posredovanje može postići jako puno i većina čovječanstva bi bila iskupljena do sada ako bi jedan čovjek apelirao Bogu za ljubav i milost u ime drugog. Onda svojevoljno odbacivanje više ne bi bilo tako ogromno, jer Bog uslišava svaku molitvu koja otkriva nesebičnu ljubav prema bližnjem ako je ono za što se zamoljeva dar realizacije/spoznaje za bližnjega. Božja beskonačna ljubav je smjesta voljna ispuniti takvu molitvu pošto ona svjedoči o ljubavi prema drugoj osobi. Udaljenost od Boga je međutim jedino smanjena kroz ljubav, a ako samo biće zakaže ono i dalje može biti pomognuto na zemlji i ispravan put mu može biti ukazan kroz zauzimanje/posredovanjem.
Što je čovjek udaljeniji od vječnog Božanstva utoliko mu je više nezamisliva ideja o pomoći. I on se prema tome neće ni okrenuti prema Bogu u molitvi. Ali pošto se promjena razmišljanja može postići jedino kroz iskrenu molitvu, čovjek ne bi trebao propustiti ni jednu priliku da iskreno moli za svog bližnjeg koji je i dalje slab u vjeri. Sila molitve je ogromna i čovjek može sve postići sa usrdnom/revnom molitvom, a ona posebice afektira duhovna stanja, to jest, čovjek će odustati od svojeg otpora u svezi svih duhovnih stvari, postat će reflektivan [[= sklon razmišljanju]] i razmišljat će o onome što je prije kategorično odbijao i onda će pristići do drugačijeg rezultata nego ranije. Čovjek koji moli u ime svoga bližnjeg za duhovno prosvjetljenje ima izvanredan utjecaj na potonjeg koji sebe manifestira činjenicom da je on voljan slušati što mu je priopćeno/pruženo, čak ako je najprije bio tome protivan, da on o tome razmišlja i, ako se toga kasnije prisjeti, da će to rado i sa veseljem prihvatiti. I na taj način će udaljenost od Boga biti smanjena. Iskrena molitva rezultira u ogromnoj snazi i mora prema tome stupiti na snagu/postati djelotvorna kod njegovog bližnjeg čim mu se ova molitva aplicira. Iz tog razloga ljudi koji su udaljeni od Boga nisu beznadežno izgubljeni, jer čim se netko može pronaći tko prepoznaje veliku nevolju i želio bi ih osloboditi od nje on ima djelotvorna sredstva na svom raspolaganju.... intimno zauzimanje kod Boga, koje ranije nepopravljiva osoba osjeća vrlo dobrotvorno tako da ne može ignorirati ovu ljubav. I on će biti vođen/izveden na pravi put i još ostvariti realizaciju/spoznaju, čak ako i nakon jako dugo vremena; ali on nije beznadežno prepušten na milost neprijatelju, umjesto toga bića koja se muče/naprežu za dobro će ostati pobjednici i pomoći će iskupiti čovjeka iz stanja u kojem se nalazi jako udaljen od Boga.
AMEN
TranslatorNella massima lontananza da Dio sono quegli uomini che si credono troppo superiori per chiamare Aiuto a Dio, che non possono né credere in un Potere onnipotente che Aiuta, né vedono nella preghiera un ponte che conduce all’eterna Divinità, che perciò non annodano nessun collegamento e con ciò sono sempre totalmente solitari, così, quando qualcosa di pesante si avvicina loro, l’aiuto terreno non può più nulla. Perché se l’uomo in questa miseria non trova Dio, questa è una dimostrazione, che rimane ancora in una grande opposizione contro Dio, che la vita terrena non gli ha ancora apportato nessuno sviluppo verso l’Alto, che perciò si trova in uno stato molto miserevole, quando deve lasciare la vita terrena. Non ha fatto ancora nulla di cosciente su di sé, per arrivare ad un gradino più elevato. Per questo gli manca anche la forza, dato che lui non l’ha richiesta nella preghiera. E malgrado ciò anche quegli uomini devono sentire la benedizione della preghiera, perché potranno constatare una percettibile cedevolezza del loro essere, come un prossimo chiede questa. Questa intercessione può fare molto e la maggior parte dell’umanità verrebbe salvata, se uno volesse chiedere per l’altro amore e grazia da Dio. Allora la volontà di rifiuto non sarebbe più così grande, perché Dio ascolta la preghiera che rivela amore disinteressato per il prossimo, quando viene pregato per il dono della riconoscenza per il prossimo. L’infinito Amore di Dio è subito pronto per adempiere una tale preghiera, perché testimonia l’amore per il prossimo. Ma la lontananza da Dio può essere diminuita soltanto mediante l’amore, e se l’essere stesso fallisce e gli può essere aiutato ancora sulla Terra mediante l’intercessione ed indicata la giusta via. Più lontano l’uomo si trova dall’eterna Divinità, più incomprensibile gli è anche il pensiero all’aiuto. E per questo non si rivolge nemmeno a Dio nella preghiera. Ma dato che un cambiamento del pensare può essere ottenuto soltanto tramite l’intima preghiera, l’uomo non deve perdere nessuna possibilità di pregare intimamente per il suo prossimo che è ancora debole nella fede. La forza della preghiera è enorme, e tramite la preghiera credente l’uomo ottiene tutto ed ha effetto soprattutto sullo stato spirituale, cioè l’uomo rinuncia alla sua resistenza contro tutto lo spirituale, diventerà riflessivo e ciò che prima ha costantemente rifiutato, ora lo studia e giungerà ad un altro risultato. Quell’uomo che prega per il suo prossimo per illuminazione spirituale, ha un’insolita influenza di esso e questo si esprime in modo che quello ora ascolta volontariamente ciò che gli viene trasmesso, anche se inizialmente vi era predisposto contrario, così vi riflette e se più tardi gli ritorna in mente, l’accetta volentieri e con gioia. E così la lontananza da Dio diminuisce. La preghiera interiore apporta la massima forza e perciò deve riflettersi sul prossimo, quando la preghiera era per lui. Perciò gli uomini lontani da Dio non sono perduti senza speranza, perché come si trova qualcuno che riconosce la grande miseria spirituale di costoro e li vorrebbe liberare, egli stesso ha in mano un mezzo efficace, l’interiore intercessione presso Dio, che l’uomo prima incorreggibile, percepisce piacevolmente e non può chiudersi a questo amore. Egli verrà guidato sulla giusta via e giungersi lo stesso al riconoscimento, anche se sovente soltanto dopo un lungo tempo; ma non è esposto senza speranza all’influenza del nemico, così gli esseri buoni che lottano riporteranno la vittoria ed aiutano l’uomo a liberarlo dal suo stato di lontananza da Dio.
Amen
Translator