• Back

VJERA - NEVJERA.... RAZUMSKO RAZMIŠLJANJE - ZNANJE....

Samostalnost ljudskog razmišljanja itekako je vrijedna, tamo gdje se radi o zemaljskim pitanjima i njihovim odgovorima, no postoji najveća opasnost (od toga) tamo gdje se trebaju rješavati duhovna pitanja. Čovjek teži tomu da dokaže ispravnost svoga razmišljanja, a to će mu i poći za rukom u čisto zemaljskim rezultatima njegovog razmišljanja.

No duhovne stvari ne mogu se potkrijepiti dokazima, iz čega slijedi da nešto što se odnosi na duhovna pitanja razumski nikada ne može biti objašnjeno kao ispravno ili pogrešno. Mnogostranost zemaljskih poimanja uvjetuje dokazivanje onoga što se postavlja kao učenje. No duhovno znanje ne može se stjerati u čvrsto učenje, pošto dokazi ne mogu biti pruženi.

A kako čovjek ne može dokazati istinitost toga što je zadobiveno kao duhovno znanje, isto tako se ne može dokazati ni neistinitost istoga, jer čak i visoko razvijeni razum ne može prodrijeti u područje koje mu je nedostupno, sve dok se za to ne posluži duhovnom snagom. Čovjek će uvijek jedino morati govoriti o “vjerovanju”; a vjera je stvar srca, ne razuma.

Putem vjere čovjek dolazi do znanja koje razumski nikada ne može priskrbiti. Ali to znanje nemoguće je dokazati, a isto tako ne može se dokazati neistinitost toga što on vjeruje da zna. I pošto ne mogu biti pruženi dokazi, čovjeku se mora prepustiti izbor za prihvaćanje znanja vjernika. Prihvaćanje tih mudrosti potpuno je slobodna stvar volje.

A s druge strane, bližnji nema pravo nazivati ga sanjarom ili lašcem, pošto ni on za to ne može dati dokaze, i njegov, koliko god oštar i jasan razum, u odnosu na duhovne istine nedostatan je. Čovjek vjernik njih prihvaća, nevjernik ih odbija....

Čovjek vjernik išao je putem kojim može ići i nevjernik, ako to želi.... a tada mora sakupljati ista znanja, i tek tada može se uvjeriti u istinitost onoga što je prije odbijao. Vjera ili nevjera određuju stupanj znanja ili potpuno neznanje....

Gdje nedostaje vjera, tamo nije dovoljno ni najoštrije razumsko razmišljanje, ono vodi u krivom pravcu. Ljudska mudrost istražuje zemaljske probleme i ne prodire u područja koja se nalaze s onu stranu zemaljskoga. A duboka vjera podiže veo skrivenoga, i čovjeku se otkrivaju najdublje tajne.

Pa i ako ništa ne može biti dokazano.... čovjek koji je i pored toga vjernik, bezuvjetno će kao Istinu priznati ono što mu je predstavljeno od strane vjernika. Njemu će biti dostupno isto znanje, on će sa zadivljujućom sigurnošću zastupati ono što prepoznaje kao Istinu, i razumsko razmišljanje neće ga moći uvjeriti u suprotno, pošto mu njegovo srce daje potvrdu toga da je u ispravnom razmišljanju.

Dakle Istina bližnjemu samo može biti predana, no da bi ju mogao prihvatiti kao Istinu, on se isto tako mora oblikovati u čovjeka vjere i čovjeka koji žudi za Istinom, tek tada spoznaje vrijednost onoga što mu se nudi, i tad se neće dati zbuniti ako mu razumski Istina bude nijekana i bude predstavljana kao neistina ili ako se u nju sumnja. Čisto razumske tvrdnje stoga ne trebaju biti prihvaćane, i percepcija srca treba biti uzeta u obzir, jer to je vjerodostojnije od zemaljski zadobivene mudrosti....

AMEN

VERA - NEVERA.... RAZUMNO RAZMIŠLJANJE - ZNANJE....

Neodvisnost človeškega razmišljanja je še kako dragocena tam, kje gre za zemeljska vprašanja in njihove odgovore, vendar obstaja največja nevarnost tam, kjer je treba razrešiti duhovna vprašanja. Človek si prizadeva dokazati pravilnost svojega razmišljanja in to mu bo uspelo v čisto zemeljskih rezultatih njegovega razmišljanja. Toda duhovnih stvari ni mogoče podpreti z dokazi. Iz tega sledi, da nečesa, kar je povezano z duhovnimi zadevami, nikoli ni mogoče racionalno razložiti kot pravilno ali napačno. Večplastnost zemeljskih pojmov pogojuje dokazovanje tega, kar se predstavlja kot nauk. Toda duhovnega znanja ni mogoče stisniti v trdno učenje, saj ni mogoče zagotoviti dokazov. In kot človek ne more dokazati resničnosti tega, kar je pridobil kot duhovno znanje, tudi ne more dokazati njegove lažnosti, saj tudi visoko razvit um ne more prodreti v področje, ki mu je nedostopno, dokler za to ne uporabi duhovne moči. Človek bo vedno moral govoriti le o »verovanju«; in vera je stvar srca, ne uma. Z vero človek pride do spoznanja, ki ga z razumom nikoli ne more pridobiti. Toda to znanje je nemogoče dokazati, prav tako je nemogoče dokazati lažnost tega, kar verjame, da ve. In ker ni mogoče predložiti nobenih dokazov, je treba človeku prepustiti izbiro, da sprejme znanje vernikov. Sprejemanje teh modrosti je popolnoma svobodna stvar volje. In po drugi strani ga bližnji nima pravice imenovati sanjač ali lažnivec, ker za to tudi ne more zagotoviti dokazov, njegov intelekt, pa naj bo še tako oster in jasen, je premajhen v odnosu do duhovnih resnic. Verujoč človek jih sprejme, neverujoči jih zavrne.... Človek vere je šel po poti, po kateri lahko hodi tudi nevernik, če želi... in takrat mora zbirati isto znanje in šele takrat se lahko prepriča o resničnosti tega, kar je prej zavračal. Vera ali nevera določa stopnjo znanja ali popolne nevednosti.... Kjer manjka vera, tudi najbolj ostro razumsko razmišljanje ne zadostuje, vodi v napačno smer. Človeška modrost raziskuje zemeljske težave in ne prodira v področja onkraj zemeljskega. In globoka vera odgrne tančico skritega in človeku se odkrijejo najgloblje skrivnosti. Tudi če se nič ne da dokazati... človek, ki je poleg tega tudi vermik, bo brezpogojno prepoznal kot resnico tisto, kar mu verniki predstatavijo. Na voljo mu bo enako znanje, z osupljivo gotovostjo bo predstavljal tisto, kar prepoznava kot Resnico, razumsko razmišljanje pa ga ne bo moglo prepričati v nasprotno, saj mu srce daje potrditev, da misli prav. Resnico se lahko preda le bližnjemu, da pa jo ta lahko sprejme kot Resnico, se mora oblikovati v človeka vere, ki hrepeni po Resnici in šele takrat bo spoznal vrednost tega, kar mu je ponujeno, in takrat se ne bo pustil zmesti, če mu bo Resnica razumsko zanikana in predstavljena kot neresnica ali če se vanjo dvomi. Čisto razumskih trditev torej ne bi smeli sprejemati, upoštevati pa je treba zaznavanje srca, ker je to zanesljivejše od zemeljske modrosti...

AMEN