Prisila utječe na vrijednost nekog postupka. Koliko često čovjek upada u kušnju vjerovanja da je ispunio svoju obavezu ako je izveo neku akciju koja (je u skladu s) odgovara jednom propisanom zakonu. To važi posebno za takve zakone koji su ljudima dani bez autorizacije i čije je ispunjavanje zahtijevano kako bi se time osnažila zemaljska vlast. Ništa pred Bogom nije bezvrjednije od slijeđenja takvih zapovijedi u stanju prisile.... I ništa spasenje duše čovjeka ne ugrožava više nego vjerovanje da je ispunjena obaveza.... Jer to uvjerenje sprječava svjesno stremljenje savršenstvu....
Čovjek si umišlja da se nalazi na jednom stupnju kojega još ni izbliza nije postigao, jer on vjeruje da je ispunio Božji zahtjev, a u stvari je samo slijedio ljudsku zapovijed.... a to je bez koristi za vječnost. Svako ispunjavanje obaveze jedna je vrsta stanja prisile.... doduše u zemaljskom životu vrijedno priznanja, no za duhovni život bez spomena vrijednog uspjeha, jer Bog želi da je svaki postupak utemeljen u slobodnoj volji. Čovjek treba sve činiti bez vanjskog poticaja (motivacije), i na svoje djelovanje se osjećati potican iznutra.... On treba sve što čini izvoditi dobrovoljno i neprisiljeno, a na svoje akcije ne treba biti motiviran ni putem prijetnji niti putem obećanja.... Tek tada ti postupci daju istinski korisne rezultate za njegovu dušu.
Jedino Božanska volja treba biti potpuno dovoljna za to da zemaljsko dijete postupa na odgovarajući način, međutim nije Božja volja to da se na način djelovanja ljudi želi utjecati putem bilo kakve prisile ili pritiska. Zapovijedi je dao Sam Bog, no ljudi su vjerovali da moraju pooštriti te Božanske zapovijedi, tako da je uskoro došlo do nereda koji je opća prijetnja za zemaljsku djecu, jer se opet više štuje vanjsko ispunjavanje zapovijedi, a to samo po sebi ne zaslužuje pohvalu.... To je samo forma koja se ispunjava, a koja je bezvrijedna (nepotrebna) pred Bogom. Pre-revne sluge Božje time su prizvale nered i zlo koji za dušu imaju skroz pogubne posljedice.
Kad se obrati pažnja samo na to koliko je zastupljeno mišljenje da sâm posjet crkvi čovjeka približava Božanstvu, i kako je to čovječanstvu učinjeno obavezom s ljudske strane.... I kako je po tome pustilo korijen vjerovanje da Bogu služi samo onaj koji ispunjava tu obavezu.... međutim, kako li samo upravo taj posjet crkvi pod prisilom ubija svako duboko osjećanje spram vječnog Božanstva, ako je on izvođen po pravilima u određeno vrijeme i time postaje običnom navikom koja nema ništa zajedničko sa “Bogo-služenjem”.... I kako je istovremeno ispunjavanjem te zapovijedi čovjek odgajan u prividno služenje Bogu, pošto je tada sve što čini propisano, dakle na to da istinski služi Bogu ne potiče ga niti vlastita volja niti potreba srca.
Radi se o besmislenom izvođenju postupaka koji su samo ljudsko djelo, ili ljudske odredbe, koje su bile donesene pod krinkom “izražavanja Božje volje”, kako bi ljude prisilno pripojili jednoj određenoj crkvi, kako bi se povećala njena moć. A takvim prisilnim postupcima postiže se upravo suprotno.... ono što bi trebalo biti duboka, nutarnja potreba, izvodi se mehanički, a sav vanjski privid je sačuvan, dok srce pritom može biti prazno i mrtvo, te će takvo postupanje pred Bogom biti bez vrijednosti, baš zato što za preduvjet ima stanje prisile pa stoga kao takvo ne može biti cijenjeno, jer ne odgovara Božjoj volji....
AMEN
TranslatorCompulsion impairs the value of an action. How often is a person tempted to believe that he has fulfilled his duty if he has carried out an action that corresponds to a prescribed law. This is especially true of those laws that were given to men without authority and whose observance was demanded in order to strengthen earthly power. Nothing is more worthless before God than obeying such commandments in a state of compulsion.... And nothing jeopardizes man's salvation more than the belief that he has fulfilled his duty.... For this belief prevents the conscious striving for perfection.... The human being believes himself to be on a level which he has by no means reached, for he believes that he has fulfilled God's demand and has merely complied with human commandments.... and this is of no benefit for eternity. Every fulfilment of duty is a kind of state of compulsion.... certainly worthy of recognition in earthly life but of no noteworthy success for spiritual life, for God demands that every action is based on free will. Man should do everything without external impetus and feel prompted to act from within.... He should carry out everything he does voluntarily and without constraint and not be induced to act by threats or promises.... Only then will these actions be truly beneficial for his soul. Divine will alone should be completely sufficient to allow the earthly child to act accordingly, however, it is not divine will to want to influence people's behaviour through any kind of coercion or pressure. Only God alone has given commandments, yet people believed that they had to tighten these divine commandments and thus a deplorable state of affairs soon developed which is generally threatening for the earthly children, for more attention is paid to the external fulfilment of the commandments again and this is in itself completely without merit.... It is only a form which one fulfils, but which is worthless before God. Servants of God who are too eager to fulfil the commandments have thus created a deplorable state of affairs that has a terrible effect on the soul. Just consider how strongly the view is held that only church attendance brings people closer to God and how it has therefore been made a duty for humanity.... And how therefore the belief has taken root that only he serves God who fulfils this duty.... how, however, church attendance in compulsion kills any deep feeling for the eternal deity if it is carried out according to the rules at the appointed time and thus becomes a mere habit, which no longer has anything in common with (the word) 'service to God'.... And how at the same time, through the fulfilment of this commandment, man is educated to a sham service to God, since everything he now does is prescribed, i.e. no own will or heart's desire drives him to truly serve God. It is a haphazard exercise of actions that are merely the work of men, or human decrees made under the guise of 'expressions of divine will' in order to force people to join a particular church in order to increase its power. And precisely the opposite is achieved with such coercive actions.... something is mechanically carried out that is supposed to be a deepest, inner desire, and all outward appearances are maintained, while the heart can be empty and dead in the process, and such behaviour remains without value before God, precisely because it has a certain state of compulsion as a prerequisite and therefore cannot be valued as such because it does not correspond to the divine will....
Amen
Translator